Korak po korak prema kompromisu, Hrvatska i dalje iznad 20 milijardi eura

Nakon što su se u petak malo prije ponoći razišli na spavanje poprilično udaljeni u pozicijama, što je možda najbolje dočarala opaska bugarskog premijera nizozemskom kolegi da ne može biti “policajac Europe” koji kontrolira druge države članice u njihovu provođenju reformi, danas je sastanak Europskog vijeća u Bruxellesu ipak izgledao kao da ide prema kompromisu.

Predsjednik EV-a Charles Michel modificirao je neke brojke kako bi zadovoljio četiri države članice koje žele manje bespovratnih sredstava, a više zajmova u podjeli 750 milijardi eura vrijednog kolača nazvanog “EU iduće generacije”. Prema najnovijem prijedlogu, visina bespovratnih sredstava smanjila bi se za 50 milijardi eura (s 500 na 450), za koliko bi se povećala visina zajmova, tako da ukupan broj ostaje isti. No, kako bi ipak ostavio druge zemlje zadovoljnima, a među njima su Italija, Španjolska, pa i Hrvatska, Michel je unatoč tom smanjenju bespovratnih sredstava za 50 milijardi eura istovremeno pojačao ključan dio – instrument za oporavak i otpornost (s 310 na 325 milijardi eura). Smanjio je po 5 milijardi eura posebnom fondu za ruralni razvoj unutar tog paketa za oporavak od korona-krize, kao i fondu React, koji je nešto poput mini kohezijskog fonda za hitne slučajeve i brzu isplatu novca.

U trenucima zaključenja ovog izdanja summit je još trajao. Iako je ovaj novi prijedlog Charlesa Michela donio zamah i promijenio atmosferu iz učmale u pozitivnu, još puno detalja trebalo je biti ispregovarano. No i ovakav razvoj situacije Hrvatsku je ostavljao na putu da u sljedećih sedam godina - što iz Višegodišnjeg proračunskog okvira (VFO), što iz nove arhitekture “EU sljedeće generacije” – dobije više od 20 milijardi eura.

Hoće li to biti 21 ili 22 milijarde eura, to ovisi o detaljima konačno dogovorenog prijedloga, i promjene poput najnovijih Michelovih mogu hrvatsku alokaciju promijeniti na gore ili na dolje, ali očekuje se da Hrvatska bude u poziciji povući dvostruko više novca iz EU fondova nego dosad. Što je, ugrubo, bio hrvatski cilj u pregovorima.

Charles Michel napravio je pomak i time što je djelomično udovoljio nizozemskom premijeru Marku Rutteu u njegovu zahtjevu da se isplata novca iz “EU iduće generacije” strože veže uz stvarno provođenje strukturnih reformi u državama članicama koje troše ta bespovratna sredstva. Rutte je tražio da se o nacionalnim planovima reformi odlučuje jednoglasno u Vijeću EU, a Michel je predložio kompromis prema kojemu to ipak ne bi bilo tako, ali bi se uvela “superkočnica za slučaj opasnosti”. Neka bi država članica, primjerice Nizozemska, mogla (u roku od samo tri dana od Komisijine odluke o odobravanju nacionalnog plana reformi druge države članice) tražiti da se neki dio tog plana na koji ta prva država ima primjedbe raspravi na razini šefova država i vlada ili na razini ministara financija svih 27 država članica, koji bi te primjedbe riješili “na zadovoljavajući način”. Što točno takva formulacija znači, što je zadovoljavajuće ako jedna država nije zadovoljna pa povlači ručnu kočnicu, nije baš jasno.