Svjetska industrija obnovljivih izvora energije godišnje raste brzinom od preko 30%, a tijekom protekle godine u Europskoj uniji obnovljivi izvori energije činili su gotovo tri četvrtine svih instaliranih energetskih izvora u toj godini. Naravno, takav razvoj tehnologije znači i veliku priliku za zapošljavanje – i to u industrijama fokusiranim na tehnologije budućnosti. Samo 2010. godine je broj zaposlenih u sektoru obnovljivih izvora energije u EU porastao je za četvrtinu. Trenutno u svijetu ima preko 2,3 milijuna zaposlenih u području obnovljivih izvora (od kojih polovica otpada na biomasu i biogoriva, preko 600 tisuća na proizvodnju sunčevih toplinskih sustava, 300 tisuća u vjetroenergiji, 200 tisuća u proizvodnji fotonaponskih sustava…) te 7 milijuna zaposlenih u području energetske učinkovitosti. Govoreći u tim poslovima, govori se o „zelenim poslovima“. Kako tu činjenicu iskoristiti za pokretanje vlastitog gospodarstva, nova zapošljavanja i konkurentu proizvodnju, uzevši u obzir naše energetske i ljudske potencijale?
Kratka analiza stanja govori da Hrvatska uvozi preko polovice svojih potreba za električnom energijom, da broj nezaposlenih raste, a BDP bilježi negativan trend. Iako imamo značajno više dozračene sunčeve energije, na prosječnog Austrijanca opada čak dvadeset i tri puta više instaliranih sunčevih toplinskih sustava nego na prosječnog Hrvata, dok je situacija kod sunčevih sustava za proizvodnju električne energije još nepovoljnija. Nešto je bolja slika u području vjetroenergije gdje sve brže niču vjetroelektrane uzduž obale – danas se naših 100 tisuća kućanstava snabdijeva iz 130 MW instaliranih vjetroelektrana. Usput, na povoljnim lokacijama cijena proizvedene energije iz vjetroelektrane je niža od cijene iz elektrane na ugljen (i svake godine dodatno pada, dok njihova efikasnost raste)! Ulaganje u energiju sunca i vjetra treba gledati cjelovito – ne samo s energetskog aspekta već i s ekonomskog, gospodarskog, društvenog, okolišnog. Taj je utjecaj naravno pozitivniji ukoliko su i tehnologija i energija proizvedene lokalno. Ukoliko je sva tehnologija uvezena, propuštena je prilika za razvojem industrije i za stvaranjem kvalificiranih zaposlenih.
Pri planiranju stvaranja novih poslova u području obnovljive energije, sve kreće od dobrog poznavanja energetskih potencijala i mogućnosti prilagodbe industrije. Naglasak se stavlja na tehnologije koje je moguće proizvesti „kod kuće“ tj. na domaćem tržištu, na manje sustave koji će doprinijeti diversifikaciji lokalnih energetskih izvora i na one koji imaju najmanji utjecaj na okoliš.
No idemo probati kvantificirati broj mogućih novih poslova u području korištenja vjetra i sunca u Hrvatskoj (prezentirani podaci su iz Analize o mogućnostima razvoja zelenih poslova koju je proveo Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) u Hrvatskoj):
Solarni toplinski sustavi – opsežan program „solarizacije“ Hrvatske, odnosno postizanja u 2020. godini istog broja kvadrata instaliranih solarnih kolektora po glavi stanovnika kao što već danas ima prosječni Austrijanac, godišnje bi stvorio 1.300 novih izravnih i 2.000 neizravnih radnih mjesta do 2020. Ugradnja ovakvog sustava se danas u Hrvatskoj isplati za 5-8 godina, a uz poticaje koje nude pojedine županije to vrijeme se skraćuje i do 3-4 godine.
Što se tiče solarnih sustava za proizvodnju električne energije, već danas postojeće tvornice u Hrvatskoj nude mogućnost godišnje proizvodnje od 80 MW (dok je ukupna instalirana količina tek nešto viša od 1 MW). Djelomičan razlog tome je još uvijek viša cijena proizvedene električne energije, ali je cijena same tehnologije u posljednjih 5 godina pala više od tri puta. Prognoze novih zapošljavanja do 2020. godine uvelike ovise o daljnjem kretanje cijene tehnologije, koja ako nastavi padati ovim tempom bi lako mogla postati dominantan energetski izvor.
Vjetroelektrane koje se danas grade u Hrvatskoj u velikoj mjeri su uvezene – uvoze se i nosivi čelični stupovi (koji bi se mogli proizvoditi u našim brodogradilištima) i betonski temelji. Hrvatski proizvođač Končar je ostvario veliki napredak u izradi vjetroagregata i pokušava naći svoje mjesto pod suncem na velikom tržištu vjetroenergije. Izgradnja 1.200 MW vjetroelektrana predviđenih Energetskom strategijom do 2020. godine značila bi 1.200 novih izravno stvorenih zelenih poslova i još barem 1.000 neizravnih radnih mjesta (uz domaću proizvodnju 75% komponenti).
Uz navedeni potencijal u području proizvodnje energije iz vjetra i sunca, veliki potencijal leži u korištenju biomase i energetskoj učinkovitosti u zgradarstvu. Ulaganja u sektoru obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti, ulaganja su u održivi razvoj, u energetsku neovisnost, u zapošljavanje, u razvoj domaće industrije i smanjenje emisija stakleničkih plinova. Uz ambiciozan i sustavan pristup, prioritetne mjere u području obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti imaju potencijal ostvariti gotovo 80.000 radnih mjesta godišnje, što je četvrtina današnjeg broja nezaposlenih.