Nastavljeno je suđenje Draženu Slavici za kornatsku tragediju u kojoj je 2007. godine živote izgubilo 12 vatrogasaca. Dubravko Kokić, djelatnik pomorske policije, svjedočio je da je na Kornatu kobnog dana puhalo olujno jugo i da su po dolasku počeli pretraživati teren.
– Oko ponoći smo počeli pretraživati teren jer je dojavljeno da je pronađeno pet tijela. Ubrzo smo pronašli i šestog stradalog vatrogasca koji je bio izdvojen od ostalih. Svi su bili izgoreni – svjedočio je Kokić.
Policajac Tonči Šužberić svjedočio je o prebacivanju ozlijeđenih vatrogasaca brodom.
– Jedan od vatrogasaca, hodajući, uz našu pomoć, došao je do broda, a Marinko Knežević rekao mi je da su pet sati čekali da im stigne pomoć. Dok smo ih prevozili, žalili su se da ih boli, da im je hladno i da su žedni – kazao je Šužberić.
Policajac Dario Kelić pronašao je na Kornatu dva mrtva vatrogasca. Nakon što je pronađeno šest tijela, ostao je s kolegama cijelu noć uz tijela.
– Tri su tijela bila u liniji, dva su tijela bila nešto niže, a šesto tijelo bilo je 200 metara dalje od njih. Lice jednog vatrogasca bilo je u cijelosti karbonizirano – rekao je Kelić.
Svjedok Dragan Žilić, interventni policajac, svjedočio je da su isprva osam radnika koje su u zatekli u Vrulji sumnjičili da su izazvali požar i da su oni prebačeni u Šibenik. Po povratku na Kornat tražili su i pronašli šest mrtvih vatrogasaca.
– Tijela mrtvih vatrogasaca do odvoženja helikopterom nitko nije pomicao. Nikome nismo dopustili pristup, pa ni Draženu Slavici kada je došao. Bio je vidno potresen – rekao je Žilić. Suđenje se nastavlja 13. prosinca.
Prije nekoliko godina sam posjetio to pretužno mjesto gdje su stradali vatrogasci na Kornatu i moram prenijeti neke dojmove onima koji tamo nikad nisu bili. Dakle, radi se o priličnoj strmini u formi lijevka (V prema moru) gdje je kretanje teško jer cijelo vrijeme morate klackariti ravnotežu s jedne na drugu nogu preko golemih kamenih gromada oštrih bridova. I kad pogledate gdje su bili vatrogasci, uhvati vas tuga jer to je stvarno pustara na uzvisini gdje nema ništa nego samo kamene gromade. Još više ste tužni kad shvatite da su ih tamo spustili s naknadno dostavljenih 800 L vode za gašenje u krušci ovješenoj o transp. helikopter. Prevedeno, to je 80 kanti vode iliti 40 punjenja leđnih brentača. Otok je velik (nekoliko km u dužinu), prve kuće su skoro 1 km zračne crte niže, uz samu obalu. Što su oni jadni mogli ugasiti tamo i s kojom količinom vode kad je Canadair bio neuspješan s vodenim bombama po 6 m3! Oni su ostali gore marendavati na vrhu otoka jer se nešto svrsishodno uopće nije moglo napraviti i tamo ih je okružio plamen!