Korupcija i mito u poljima smrti

Razminiranje je najunosniji posao na svijetu nakon trgovine drogom i oružjem. Država je uključena u posao, godišnje se okreću stotine milijuna kuna, a za sve poslove konkurira manje od 30 tvrtki. To je mišljenje većine od petstotinjak pirotehničara s certifikatom Ministarstva unutarnjih poslova, malih ljudi koji svakodnevno “češljaju” teren i za gazdu privatnika zarađuju novac. U Hrvatskoj su registrirane 54 privatne tvrtke za razminiranje, no nisu sve i aktivne.

Prema statistikama, razminiranjem se aktivno bavi 26 privatnih tvrtki te Mungosi koji su u vlasništvu Hrvatskog fonda za privatizaciju. Sve te tvrtke s Hrvatskim centrom za razminiranje posluju godinama, a svake godine u prosjeku  “podijele” međusobno otprilike 330 milijuna kuna. Većina, 83 posto dolazi iz državnog ili proračuna jedinica lokalnih samouprava, a preostalih 17 posto otpada na donacije. Velik novac, i sigurna naplata.

Zbog toga je u jednom trenutku, u drugoj polovici devedesetih, razminiranje bilo jedan od najunosnijih poslova u Hrvatskoj. Pogotovo zato što je četvorni metara razminiranja bio znatno skuplji od sadašnjeg prosjeka od desetak kuna.
I dok u krovnoj organizaciji za razminiranje tvrde da u razminiranju nema nepravilnosti, pirotehničari, u strahu za svoje teško zarađene plaće, anonimno progovaraju o tome kako se radi na terenu i kako se ruše cijene kvadrata razminiranja.

Privatnim je tvrtkama najvažnije da se dočepaju što većih projekata, odnosno poslova, da ih obave u najkraćem mogućem roku i da im kontrola, odnosno nadzor ne “sruši radilište”. Bez pomoći sa strane, tvrde pirotehničari, to je nemoguća misija.



Uzorkovanje terena
Za početak, uzorkovanje terena. To je, kažu pirotehničari, najveći problem, a ključna je pravodobna informacija.

– Privatnici iz HCR-a doznaju koja će se područja pregledati detektorom metala. Biraju velike projekte, po mogućnosti one koji su već dijelom ili u potpunosti razminirani. Onda svoje ljude šalju ne teren s desecima kilograma čavala ili “narezane šestice” (metalne šipke koje se koriste kao armatura u građevini). Siju ih kako bi se pokazalo da je zemljište jako zagađeno metalom.

Na javnom natječaju nepoznate tvrtke nude posao po većoj cijeni, a onaj tko je sijao čavle za razminiranje četvornog metra ponudi realnu cijenu i bez ikakvih problema dobiva natječaj. Posao obavi u rekordnom roku, a jedino po čemu se može otkriti da nešto nije u redu jest izvještaj u kojemu stoji da je razminirano tko zna koliko stotina ili milijuna četvornih metara zemljišta na kojem nije pronađena ni jedna mina ili druga eksploziva naprava – pojašnjava pirotehničar koji je prema izričitom nalogu svoga šefa “sijao čavle i narezane šestice”.

U Hrvatskom centru za razminiranje kažu da nikada nisu dobili nikakvu službenu informaciju o takvim slučajevima te da je uvijek sve ostalo na kuloarskim tračevima.
– Oduvijek se priča o takvim poslovima, ali nikada ništa nije dokazano. Sve ostaje na naklapanjima koja bacaju sjenu na pošteno i kvalitetno odrađen posao. A toga ima zaista mnogo. Tko radi taj i griješi, ali hrvatske su tvrtke, odnosno pirotehničari, jer na njima leži cijeli taj posao, pouzdani i vrlo kvalitetno odrađuju svoj posao – kaže Mladen Crnković iz Hrvatskog centra za razminiranje. Potvrdu takvim pričama dobili smo i od Davorka Vidovića, predsjednika Savjeta HCR-a u vrijeme koalicijske vlade Ivice Račana koji tvrdi da je nekoliko puta pozivao ljude koji su širili slične priče, ali kako su oni u ključnom trenutku uzmaknuli i zašutjeli.



Čavlima do posla
Veliki su problem i prostori razminirani prije 1998. godine, prije osnivanja HCR-a, kada se nije vodila evidencija razminiranih područja. Pirotehničari, ali i ljudi povezani sa samim vrhom Hrvatskog centra za razminiranja tvrde da se ta područja ponovno razminiraju. Naravno, prije dobivanja posla “siju” se čavli, a onda se u rekordno kratkim rokovima obavlja razminiranje.

S druge strane, područja gusto zagađena minama ni jedna privatna tvrtka ne želi prihvatiti, a na neke su se natječaje, kažu, javile samo dvije tvrtke jer su ostalima ti poslovi bili neisplativi. Dok pirotehničari tvrde da je bilo slučajeva da se za neke projekte ne prijavi ni jedna tvrtka, u Hrvatskom centru za razminiranje to demantiraju, ali potvrđuju da je za pojedine projekte interes izuzetno mali.

Jedno od takvih područja, za koja doduše još nije raspisan natječaj, ali već sada se iz tvrtki za razminiranje može čuti da nisu zainteresirani, jest područje Moščenica u Sisku. Riječ je o naselju u blizini sjedišta Hrvatskog centra za razminiranje, gdje roditelji na smjene čuvaju svoju djecu kako se ne bi dogodila tragedija. Tamo su, potvrđuju i u HCR-u, minska polja udaljena 100 metara od okućnica obiteljskih kuća.

Sve što se radi mimo propisa na poslovima razminiranja, opasno je. Međutim, pirotehničari ocjenjuju da je najgore kada na već pregledanom terenu nađu dio mine ili drugog eksplozivnog sredstva, a šefovi im ne daju prijaviti to jer bi im zbog malog, možda i beznačajnog komadića metala “moglo pasti cijelo radilište”.



– Naređeno nam je da ne prijavljujemo ako pronađemo upaljač ili samo dijelove, a ne cijelu napravu. Naime, kada bi se to dogodilo, radilište pada i cijeli se posao mora ponoviti na cijelom području. Naravno, HCR ne plaća popravke pa je ponavljanje gazdama veliki izdatak – rekao je jedan od pirotehničara.

Iznajmljivanje ovlaštenja
U cijeloj priči nisu ni svi pirotehničari idealni. Naime, neki od njih koji su se prestali baviti razminiranjem produljuju ovlaštenje što ga izdaje Ministarstvo unutarnjih poslova premda se godinama ne bave tim poslom.

Svoja ovlaštenja oni “iznajmljuju” pojedinim tvrtkama koje na temelju toga dobivaju poslove.
– Istina, ima i takvih među nama. Nitko ne zna koliko, ali zna se da ih ima. Ne zarađuju oni ne zna koliko na tome, ali dobiju nešto novca. A privatnici imaju već uhodane taktike kako opravdati manjak ljudi. Uvijek mora biti najmanje troje pirotehničara na terenu. Kad dođe kontrola i uhvati ih samo dvojicu, bez problema se snađu – treći otišao na WC ili po gablece, bilo što... – kažu pirotehničari Mungosa koji za svoju tvrtku tvrde da uvijek dobije najzahtjevnije poslove. Iz HCR-a napominju kako nikada nisu imali sličnih dojava.
– Znamo za slučajeve krivotvorenja ovlasti. To je bilo i po novinama i svi ti slučajevi su sankcionirani – kaže Crnković.

Pirotehničari Mungosa žale se da velike poslove dobivaju oni koji imaju znatno manje zaposlenih pirotehničara od Mungosa i da se u startu znade da posao neće moći obaviti. Tada, kažu, ti isti privatnici uzimaju Mungose koji imaju 81 licenciranog pirotehničara, koji na kraju obavljaju posao.
U Hrvatskom centru za razminiranje demantiraju te navode pirotehničara Mungosa, uz objašnjenje da u ustupanju poslova nema ničega spornoga.



– Privatnici dobivaju poslove jer imaju mehanizaciju i opremu. Nema tu nikakva namještanja poslova. Sve ide prema propisanim pravilima javnog natječaja. Propisi su toliko striktni da je namjestiti nekome natječaj apsolutno nemoguće. To nije posao koji radi samo jedan čovjek. Ponude otvara povjerenstvo koje onda procjenjuje koja je ponuda najprihvatljivija – kaže Mladen Crnković iz HCR-a te dodaje kako i Mungos, upravo zbog nedostatka opreme za razminiranje, također uzima podizvođače i to upravo privatne tvrtke.

Na pitanje ima li među 27 tvrtki boljih i lošijih, odnosno, događa li se da “padaju” radilišta uvijek istim tvrtkama, u HCR-u odgovaraju niječno. Tvrde da ne smiju ni navesti imena tvrtki koje su najbolje na poslovima razminiranja jer bi to bila reklama.

I pirotehničari nerado hvale i kude tvrtke poimence. Jedino što stalno ponavljaju jest to da je razminiranje golem i uvijek dobro plaćen posao. Smatraju da je način funkcioniranja unutar tog sustava sličan, ako ne identičan mafijaškim organizacijama. “Šefovi skupljaju vrhnje, a šljakeri s glavom u torbi odrađuju posao”. Tako, vrlo slikovito pirotehničari opisuju svoju svakodnevicu.
Nekadašnji predsjednik Savjeta HCR-a Davorko Vidović ne slaže se da je riječ o mafiji, ali potvrđuje da je riječ o “izuzetno profitabilnom poslu kojim se još iz devedesetih bave isti ljudi, u Hrvatskom centru za razminiranje ili u tvrtkama za razminiranje”.