'Naviknuli smo na to da za sve nevolje Srbi optuže Albance'

S kosovskim veleposlanikom u Hrvatskoj Gëzimom Kasapollijem razgovarali smo o ubojstvu srpskog političara Olivera Ivanovića, o stanju na Kosovu nakon deset godina neovisnosti, povratku džihadista i suradnji između Hrvatske i Kosova.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić optužio je predsjednika parlamenta Kosova Kadrija Veselija da stoji iza atentata na srpskog političara Olivera Ivanovića?

Žalimo zbog ubojstva, ali prepustio bih kosovskom tijelima da istraže i otkriju tko stoji iza tog mučkog ubojstva. Naviknuli smo na to da za svaku nevolju koja se dogodi na Kosovu srpske vlasti optuže kosovske Albance. Siguran sam da će uskoro biti prezentirani svi dokazi u vezi s ubojstvom i da će pokazati kako to nije vezano s međuetničkim sukobima. Srpska politika ostaje onakva kakva je bila i prije, svakim incidentom pokušava podići tenzije i dovesti do nepovjerenja među etničkim skupinama. Likvidacija Ivanovića prelazi granice sumnje mogućeg političkog ubojstva. Ovo je potez geopolitičkih razina.

Tko je imao najviše interesa za ovu likvidaciju?

Ne želim prejudicirati, osim kosovske policije i EULEKS-a pustit ćemo sve međunarodne institucije na Kosovu da odrade svoj dio posla i otkriju pozadinu i počinitelja ubojstva. Apeliram na sve strane, posebno srpsku, da već jednom odustanu od već viđenih stereotipa vladavine Slobodana Miloševića i da ovo ubojstvo ne koriste za stjecanje političkih bodova. Nažalost, tragedija koja je zatekla gospodina Ivanovića dokaz je da svi mi na Kosovu moramo zajednički raditi na izgradnji povjerenja i ne smijemo nasjedati na provokacije političara koji to koriste za svoju promidžbu.

Bi li ubojstvo Ivanovića mogao bi povod za nove etničke sukobe na sjeveru Kosova, s obzirom na to da je srpska strana odmah nakon ubojstva suspendirala nastavak pregovora u Bruxellesu s albanskom stranom?

Sigurnosna situacija na Kosovu je dovoljno dobra, ali može biti i znatno bolja. Što se tiče suspendiranja pregovora u Bruxellesu od srpske strane, to je dokaz da oni takve nemile događaje koriste za političke igre. Čuli smo izjave predsjednika Srbije, Vlade i ostalih ministara koji na neki način pokušavaju podići tenzije. No dizanje tenzija i stvaranje nepovjerenja među etničkim skupinama na Kosovu ne vodi nikamo. Moramo razgovarati i nastaviti dijalog kako bismo stvorili sigurnost i povjerenje. A izjave srpskih političara ne idu u tom smjeru i ne pridonose stabilnosti na Kosovu. Žao mi je što predsjednik Srbije svojim izjavama dolijeva ulje na vatru umjesto da zajedno sjednemo i nađemo rješenje problema.

Uskoro će Kosovo obilježiti desetu godišnjicu proglašenja neovisnosti, kako ocjenjujete stanje na Kosovu?

Kosovo nije otok, ono je dio jugoistočne Europe. Iako svi imamo iste probleme, slučaj Kosova malo je kompliciraniji. Republika Kosovo posljednja je jugoslavenska administrativna jedinica koja je izišla nakon nasilnog raspada Jugoslavije. Ovdje nije riječ o secesiji, kako bih htjeli predstaviti neki akademski komentatori i diplomatski kuloari, nego o samoopredjeljenju. Štoviše riječ je o Deklaraciji o neovisnosti u koordinaciji s prijateljskim državama. Naš krajnji cilj jest ulazak u EU, kao što to žele i sve zemlje naše regije. Svjesni smo da je to dugačak put. Pred nama je dijalog s EU, s obzirom na to da pet zemalja članica EU još nisu priznale Kosovo. I to su komplikacije koje nam stoje na putu i sprečavaju da normalno razvijemo našu državu.

Prošlo je deset godina od neovisnosti, a Kosovo još nije članica UN-a.

Do sada je Kosovo priznalo 115 zemalja članica UN-a. Ovo je snažan argument jačanja suverenosti naše republike. Male države, poput naše, prisiljene su raditi vrlo pažljivo. U međuvremenu, suočavamo se s vrlo agresivnim nastojanjem susjedne Srbije, pa i Rusije i nekih drugih država, da onemoguće sudjelovanje Kosova u međunarodnim i regionalnim organizacijama. Unatoč Bruxelleskom sporazumu iz 2013., u kojem stoji da ni jedna strana neće blokirati procese, Beograd permanentno i agresivno radi na nekoliko razina: na regionalnoj, gdje radi na blokadi aktivnog sudjelovanja Kosova, na europskoj aktivno lobira u odnosima s pet članica EU koje još uvijek nisu priznale Kosovo. Također sustavno blokira i dijalog u smislu neimplementacije Bruxelleskog sporazuma, a radi i na aktivnostima kojima je svrha vrbovanje država koje su priznale Kosovo, a još nisu uspostavile diplomatske odnose. Do sada im to nije pošlo za rukom.

Nedavno su se premijer Albanije Edi Rama i kosovski premijer Ramush Haradinaj dogovorili da će albansko veleposlanstvo ubuduće predstavljati i državljane Kosova. Je li to prvi korak k stvaranju Velike Albanije?

Pa i norveško veleposlanstvo predstavlja Švedsku i Finsku! Tu nitko ne vidi nikakav problem. Naši su premijeri samo dogovorili da naša veleposlanstva budu u istoj zgradi. Kosovo i Albanija dvije su zemlje regije i one će se ujediniti jedino kada postanu članice EU i to je naš cilj. Ideju Velike Albanije izmislili su akademski, politički i državni kuloari Beograda radi skretanja pozornosti s njihovih planova. Ne postoji u povijesti ni jedan dokument koji govori o ideji Velike Albanije. Danas je albanski narod ustrojen u demokratskim državama te je konstruktivan element, garancija mira i sigurnosti naše regije. Kao što su se Nijemci, Talijani, Francuzi ujedinili u EU, tako će se ubrzo jednog dana svi s ovih prostora ujediniti oko jednog zajedničkog glavnoga grada – Bruxellesa.

Fascinantno je da je kod Albanaca nacija uvijek ispred vjere. Kako je onda došlo do toga da je, prema broju stanovnika, najveći broj boraca otišao u ISIL s Kosova?

Mi smo među prvim zemljama usvojili zakon o kažnjavanju “stranih boraca”, odnosno kažnjavanju svih državljana Kosova koji idu na strana ratišta. Istina je da je oko 300 državljana Kosova otišlo na strana ratišta u Siriju i Irak, gdje su ratovali na strani ISIL-a. Velika grupa već se vratila na Kosovo. To se dogodilo tijekom 2015. i 2016. godine. Nakon što smo usvojili zakon kojim se strogo zabranjuje odlazak na strana ratišta, nitko više nije otišao. Mi smo dio međunarodne koalicije u borbi protiv terorizma i polako suzbijamo taj dio radikalizma na Kosovu. Moram istaknuti, nažalost, da imamo stranih boraca sa sjevera Kosova i na ratištima u Ukrajini koji ratuju na strani ruskih plaćenika. Odlazak mladih na strana ratišta rezultat je lišavanja slobode kretanja građana Kosova. Mi smo jedina zemlja regije čiji su građani lišeni liberalizacije viza. Manje od dva milijuna Kosovara živi u otvorenome getu. Putem kriterija za liberalizaciju viza za Kosovo, pogotovo demarkacijom kao ključnim kriterijem, Europa je hermetički zatvorila slobodu kretanja, a to je jedno od temeljnih prava u EU.

Jesu li Kosovari razočarani izborom Trumpa za predsjednika s obzirom na to da ste emotivno vezani za obitelj Clinton?

Trumpa su građani SAD-a demokratski izabrali za predsjednika. On predstavlja politiku države koja je uvijek uz interese i konstitucionalno ustrojstvo Kosova. Njegova administracija, s prijateljski nastrojenim državama poput Hrvatske, nastoji podržavati “state building” ili “building” najmlađe države u Europi. Mi poštujemo odluku američkog naroda. Amerika kao cjelina naš je najveći prijatelj i nastavit ćemo održavati dobre odnose s tom zemljom. Za građane Kosova predsjednik SAD-a je simbol slobode i vrijednosti čovječanstva.

Nedavno ste predali vjerodajnicu u Hrvatskoj. Kako ocjenjujete političku i gospodarsku suradnju između Hrvatske i Kosova i može li ona biti bolja?

Suradnja sa Hrvatskom je na najvišoj razini. Naravno, kao Veleposlanik Republike Kosova u Zagrebu nastojat ću da naši odnosi dostignu najvišu razinu bilateralnog partnerstva. Moj cilj u Hrvatskoj vezan je za eurointegraciju i da vidimo što možemo naučiti od Hrvatske i kako nam može pomoći da skratimo put prema EU. Moj drugi cilj svakako je gospodarstvo. Hrvatska i Kosovo imaju sjajne političke odnose. Ali što se tiče gospodarstva još moramo puno učiniti. Vjerujem da ćemo naći put i način za bolje investicije i kooperaciju. Moj cilj je da vratim Hrvatsku na Kosovo i Kosovo u Hrvatsku što više. Mislim da se Hrvatska malo olako predala što se tiče tržišta na Kosovu. Vjerujem da su ta tržišta Kosova i južnog dijela Balkana dosta atraktivna i za Hrvate.