Kotromanović objasnio što pad Mariupolja znači za Ukrajince i Ruse: Hrvate i ostale zarobljene u Azovstalu čeka teška sudbina

Ante Kotromanović, vojni analitičar Večernjeg lista, komentirao je u studiju Večernjeg lista situaciju u Ukrajini te hoće li pad Mariupolja biti olakšanje za Rusiju ili još veći motiv Ukrajincima za obranu svoje zemlje.

Mariupolj je 82 dana odolijevao ruskim napadima.

– Još jedna ružna stranica europske povijesti. Borba za Mariupolj slična je Vukovaru, Srebrenici... Ostat će upamćen po odlučnom i fanatičnom otporu manjeg broja branitelja te po tisućama poginulih i raseljenih civila i potpuno uništenom gradu. No, vojnički rečeno, on je pao već i prije 30. dana ratne agresije na Ukrajinu. Oni najfanatičniji borci, poput zapovjednika bojne Azov, još uvijek se nisu predali, a nadam se da će se preživjeli spasiti – naglasio je Kotromanović.

Je li pad Mariupolja olakšanje za Rusiju ili još jači motiv za Ukrajinu.

– Za Putina te političko i vojno vodstvo taj grad bio je veliki herpes. Mariupolj je pokazao nemogućnost osvajanja velikih gradova, sporost u ofenzivi, loše planiranje. A dovukli su najbolje postrojbe. To je sigurno ruski ožiljak i u njihovoj vojnoj povijesti. S druge strane, to je i olakšanje za obje strane. Bio je to veliki stres i za ukrajinsko vodstvo jer znali su da su ljudi u okruženju. Mariupolj je za njih ispunio vojnu zadaću jer zadržali su jake ruske snage te omogućili bolju obranu mjesta oko Mariupolja.

Koje su najveće slabosti ruske vojske izašle na vidjelo?

– Definitivno je postojao problem ofenzivnog planiranja, uporabe oklopa u naseljenom mjestu, usklađenog djelovanja oklopa i pješaštva. To su sve vojni časnici koji su završili odlične ruske akademije, no njihove tehnike su zastarjele. Putin je vjerojatno bio involviran u mnoge stvari. Vidjeli smo velike probleme u sustavu zapovijedanja, posebice na samom početku agresije. Ako se i miješao, to nije mnogo pomoglo ruskim snagama na terenu.

Putin je zajamčio da će se prema ukrajinskim vojnicima iz Mariupolja odnositi prema međunarodnim zakonima. Može li mu se vjerovati?

– Ne bih mu baš vjerovao, vidjelo se da se i u ruskom parlamentu traže glave ukrajinskih branitelja. Pripadnici bojne Azov bili su im crvena krpa, a stalno ih optužuju za nacizam. Pružili su im velik otpor pa će vjerojatno mnogi zapovjednici biti bijesni bude li se Azovce tretiralo na spomenuti način.

Ruski parlament razmišljao je o zabrani razmjene zarobljenika. Ukrajinci se s druge strane pozivaju na nju.

– Ukrajinski zarobljenici će sigurno morati proći tretman u kojem će ih tretirati kao naciste, zločince i ubojice. Bilo bi najpoštenije da se napravi razmjena jer oni su radili svoj posao, slušali su politiku.

U tunelima čeličane Azovstal među ukrajinskim vojnicima bilo je i predstavnika NATO zemalja te Hrvata. Kakva sudbina ih očekuje?

– Siguran sam da je dio boraca ostao u čeličani te će vjerojatno dio koji se ne želi predati pokušati pobjeći na slobodan teritorij. A svi koji nisu evidentirani, snimljeni odnosno prikazani na televizijama vjerojatno će biti likvidirani.

Može li pad Mariupolja promijeniti tijek rata?

– U principu ne može. Govorimo o padu Mariupolja već pedeset dana jer se otpor sveo na dva džepa. Ukrajinci su i oko Harkiva uspjeli odbaciti Ruse. Na nekim područjima su izbili i do ruske granice. Najteže je u Donbasu jer je tamo ravnica. U gradovima su se uglavnom uspjeli dobro organizirati, a ono što je bilo u ravnici Rusi su zasuli iz zraka i topništvom te su morali popuštati. To će biti izazov za Ukrajince, dakle kako osloboditi kompletan teritorij. Nema sumnje da će i dalje imati veliku potporu Zapada u svakom smislu – od organizacije do naoružanja. Jer Zapad i Amerikanci silno žele vidjeti Rusiju na koljenima. Ne do kraja već da nauči lekciju iz ovog rata. 

Je li iluzorno očekivati da će Rusi naučiti lekciju?

– Vidi se već i prema analizama koje iznose njihovi vojni analitičari na njihovim televizijama. Očekujem da će Rusi shvatiti u čemu su pogriješili, prije svega u političkom smislu. Nema opravdanja za napad na jednu zemlju, likvidacije civila i zarobljenika. Naravno, i u Ukrajini je postojala politika nerazumijevanja prema Rusima jer su ukidali ruski jezik, njihove televizije, a do nedavno su svi govorili istim jezikom. Ukrajince očekuje veliki izazov jer siguran sam da će pokušati vratiti okupirane teritorije. S druge strane ne vjerujem da Rusi imaju potencijal za širenje svoje ofenzive, Odesu moraju zaboraviti, razvučeni su. Imaju solidan broj vojnika, no ne mijenjaju se, troše se, umorni su i rastreseni. Bit će im problem zadržati istu crtu.

Rusi kontroliraju Zmijski otok koji je ključan za nadzor mora ispred Odese. Što nas tu očekuje?

– Vidjeli smo da su Ukrajinci pokušali nanijeti štetu bespilotnim projektilima. Rusi su uzimanjem Mariupolja preuzeli kontrolu nad Azovskim morem i lukama. Ukrajincima ostaje najvažnija Odesa jer kompletan uvoz i izvoz robe ide preko nje. Moraju učiniti baš sve da Rusima ne dopuste približavanje Odesi. A Zmijski otok ima veliku stratešku važnost za Ruse jer je blizu Odese. Stoga je veliki izazov pred Ukrajincima.

NATO savez na kraju je proširen iako Rusi to smatraju najvećom prijetnjom.

– Kao i svi, podupirem širenje NATO-a. Finska i Švedska ozbiljne su demokratske i vojne države. Je li ovo bilo pravo vrijeme za njihovo približavanje NATO-u, o tome se može raspravljati. Kad sam bio ministar, oni su uvijek pozivani na sastanke ministara obrana, no oni tada nisu iskazivali interes. Sada osjećaju prijetnju i strah. Rusi imaju veliku averziju prema NATO-u iako on neće nikad ratovati protiv njih niti ima takve planove. Rusi zbog ulaska Finske i Švedske ne osjećaju ugodno. Sad je pitanje hoće li Rusi u budućnosti gledati na NATO kao na partnera u borbi protiv terorizma. Nadam se da će se nakon rata u Ukrajini stanje normalizirati jer svi vidimo što se događa, kamo su otišle cijene energenata – zaključio je Kotromanović.