Kotromanović si neće pucati u glavu. Remont MiG-ova hitac je u prazno!

Pokazalo se da za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo nema dobrog rješenja. Bez obzira na to što se poduzima s MiG-ovima, odnosno kamo ih se šalje na remont, to ne može ispasti dobro. Ratno zrakoplovstvo svodi nam se na stare rashodovane kante čije je krpanje strašno skupo, a pitanje je ima li ono uopće smisla s obzirom na starost i stanje flote. Naravno, najbolje bi bilo kupiti nove zrakoplove, no Hrvatska za to nema novca, a vjerojatno ni potrebe.

Ono što nam je potrebno jest jasna i nedvosmislena politička odluka o Hrvatskom ratnom zrakoplovstvu. Najodgovorniji ljudi u državi za obrambenu politiku, dakle predsjednik, premijer, ministar obrane i načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga moraju sjesti i zbrojiti činjenice. Na jednu stranu treba staviti stvarne potrebe za vlastitom oružanom obranom neba, a s druge cijenu toga i naše realne mogućnosti. Nakon toga ljudima treba jasno i iskreno reći kakva nam je računica i objaviti odluku – krpamo li se i dalje (i zašto), ili odustajemo od borbene flote, raspuštamo taj rod vojske, a obranu neba plaćamo nekoj od susjednih zemalja.

Argument da Hrvatska zbog ponosa, tradicije ili kakva sličnog razloga ne može odustati od vlastita ratnog zrakoplovstva besmislen je. To nije razlog za stalne cirkuse i troškove koje imamo s krpanjem MiG-ova. Još je manje razlog za odgađanje ovakve odluke strah lijeve vlasti kako će je se optužiti da je nenarodna i nedomoljubna ukine li zračnu borbenu flotu.

Hrvatska je premala i presiromašna zemlja da bi si i dalje dopuštala skupo krpanje aviona kako bi mogli povremeno poletjeti na kakvoj vojnoj paradi. Može zvučati grubo, ali od toga koristi imaju samo ljudi koji su neposredno angažirani u vojnom zrakoplovstvu i interesni lobiji koji se godinama lome oko toga hoćemo li MiG-ove koji su realno za otpis slati u remont Ukrajincima ili Rumunjima.

Dakle, emotivna i dramatična izjava ministra obrane Ante Kotromanovića da će si pucati u glavu dokaže li se kako je pogodovao Ukrajincima slanjem MiG-ova na remont u Odesu nije ništa drugo nego pucanj u prazno. Osim što je ispalio vrlo nemuštu izjavu neprimjerenu jednom ministru, Kotromanović je time skrenuo priču s biti problema. A to je neodlučnost i strah vlasti da donese nepopularnu političku odluku. Kada je o MIG-ovima riječ, svi već godinama znamo da se stvari vrte u istom krugu. A taj je da nam se flota doslovno raspada i da će njezin remont biti manjkav bez obzira povjerio se Rumunjima ili Ukrajincima. Loše iskustvo s Rumunjima imali smo nakon posla koji im je bio povjeren 2003. godine.

Listama reklamacija, kvarova i nekvalitetnih izvedbi nije bilo kraja nakon što su se avioni vratili u Hrvatsku.

S druge strane, prije nego je proveden natječaj i konačno se poslalo MiG-ove u Odesu, bilo je ljudi koji su upozoravali na nedostatke takve odluke te na sumnju u legalnost ukrajinskog vlasništva nad takozvanim “jemencima”. Sada kad su se prvi MiG-ovi napokon vratili s remonta, pokazalo se da su sva ta upozorenja bila na mjestu. Ministar Kotromanović kaže da su Ukrajinci dali ponudu koja je za 40 milijuna kuna bila jeftinija od konkurencije. To je točno, no s obzirom na kašnjenje u radovima i loše obavljen posao, ta je ušteda relativna.

I što sad? Ova je vlast, kao i one prethodne, potrošila još nekoliko godina odgađajući donošenje strateške odluke o sudbini ratnog zrakoplovstva. Ne može se vrednovati isti čas, no odgađanje takvih odluka na kraju ispada najskuplje. To je ista priča kao i sa svim drugim reformama što ih Vlada sustavno izbjegava, od reorganizacije i drastičnog smanjenja državne uprave, ukidanja beskonačnog broja županija, gradova i općina pa do outsourcinga. Na snazi je logika nezamjeranja biračima i preživljavanje od izbora do izbora. Pa što košta da košta.