Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju 1. srpnja ulazimo i na golemo zajedničko tržište s proizvodnjom svinja od samo 700.000 do 800.000 komada, što pokriva tek 30 posto domaćih potreba, odnosno to je dva i pol do tri puta manje u odnosu na prijeratno razdoblje, kada se proizvodilo oko dva milijuna svinja, piše Glas Slavonije.
Poražavajući je podatak da je više od 60 posto hrvatske svinjogojske proizvodnje danas u rukama tri velika poljoprivredna sustava koji imaju zaokruženu cjelinu od proizvodnje prasadi do tovnih svinja. I dalje je prisutan veliki uvoz žive stoke, zamrznutog mesa i prerađevina što pokazuju podaci u tri mjeseca ove godine kada je uvezeno 175.135 svinja, što je gotovo 20 posto cjelokupne hrvatske proizvodnje. Koncentracija proizvodnje svinja u nekoliko velikih poljoprivrednih sustava nije dobra, što pokazuju primjeri iz susjednih razvijenih država u kojima je poljoprivredna proizvodnja usmjerena prema malom i srednjem gospodarstvu.
Kod nas pak mnoga obiteljska poljoprivredna gospodarstva od proizvodnje svinja odustaju, i to pretežito zbog preskupe hrane, otežane prodaje, niske otkupne cijene te nedovoljne pomoći države tom sektoru. Gašenje proizvodnje mesa i mlijeka u ruralnim sredinama ozbiljno bi moglo narušiti uvjete življenja te izazvati demografski poremećaj, što će rezultirati raslojavanjem sela.
Ernest Nad, voditelj Odjela za poljoprivredu u Hrvatskoj gospodarskoj komori – Županijskoj komori Osijek, rekao je za Glas Slavonije da je nedavno na savjetovanju uzgajivača svinja u organizaciji Hrvatske poljoprivredne agencije i Središnjeg saveza uzgajivača svinja potvrđeno da je stanje u svinjogojstvu teško i da ta stočarska grana nije spremna za EU.
– Trenutačno u Hrvatskoj imamo 100.000 krmača, što je i do 50 posto manje nego prije nekoliko godina, kada se taj broj kretao između 180.000 do 200.000 komada. Puno se sada očekuje od novih operativnih programa i korištenja sredstava iz ruralnog razvoja koje je na raspolaganju od 2014. godine, no prije toga treba napraviti ozbiljnu analizu i osigurati logistiku kako ne bi prošli kao prethodni programi. Kao dobar primjer može nam poslužiti Estonija, koja je jako dobro pripremila taj sektor prije ulaska u EU. Napravili su vrlo detaljne financijsko-računovodstvene analize malog i srednjeg poduzetništva te ih, obrađene, dostavili EU kao podlogu za raspravu i propisivanje mjera agrarne politike koje će regulirati daljnji razvoj poljoprivrede u toj državi – kaže Nad.
Prema nekim predviđanjima i ovo malo svinjogojaca teško da može opstati jer u EU moraju igrati prema novim pravilima, no dio struke kaže kako ipak nije sve propalo i da se sve snage trebaju usmjeriti prema marketingu i prodaji “svinja s domaćih farmi” te kroz svijest građana pojačati potrošnju i slično.