Jedino tijelo Sunčeva sustava, osim Zemlje, koje na površini ima otvorene oceane i jezera je Saturnov mjesec Titan. Za razliku od Zemlje, gdje dvije trećine površine prekriva voda, na Titanu se meteorološki procesi vrlo slični onima u Zemljinoj atmosferi odvijaju na temelju metana.
Robotska sonda Cassini koja od 2005. godine vrlo produktivno oblijeće i proučava Saturn, za otpuštanja sonde Huygens, koja se na Titan spustila meko i poslala prve fotografije njegova krajolika, radarski je uspjela snimiti njegov sjeverni polarni dio i otkriti golema metanska jezera i oceane.
Najveće među njima je Krakenovo more, površinom veliko kao Kaspijsko te otočićima prošarano Ligejino more veliko otprilike 100 tisuća četvornih kilometara. Za usporedbu, jezero Superior, najveće od velikih sjevernoameričkih jezera, ima površinu od 82.400 četvornih kilometara. Ta bi velika jezera metana - mogla nestati.
To zaključuje znanstveni tim s Cal Techa u Pasadeni koji si je stavio u zadaću da prouči postojeće podatke o tome kako su stvorena jezera i kako se održavaju. Sličnost je sa Zemljom velika, jer metan u Titanovoj atmosferi kruži slično vodi, a na temperaturama od otprilike 180 stupnjeva ispod ništice kondenzira se u velike tekuće površine. Ali zašto se kondenzira samo na sjeveru iako su uvjeti posvuda podjednaki?
Profesor Oded Aharonson s Caltecha tvrdi da je to izravni rezultat ekscentričnosti Saturnove elipsaste staze oko Sunca. Trenutačno je Saturnov sustav, u paketu s njegovim mjesecima, Suncu mnogo bliže pa svugdje vlada neka vrsta ljeta. Toliko je bliže Suncu u zemaljskih 24,5 godina, koliko mu treba za puni krug. I Titan, posebno njegova južna strana, sada su izloženiji višim temperaturama. To objašnjava zašto su na Titanovu jugu suše, a na sjeveru padaju obilnije metanske kiše.
Efekt je to sličan poznatim Milankovićevim ciklusima pri kojima se u geološkoj povijesti Zemlje smjenjuju ledena doba. Aharonson tvrdi da će se za desetak tisuća godina ta ravnoteža premjestiti, a njihova dna koja je metan izdubio vjetar će toliko poravnati da im se neće prepoznati ni obrisi.
- Bit će zanimljivo utvrditi djeluju li na Titanu takvi procesi kao što su Milankovićevi ciklusi na Zemlji - piše u najnovijem broju časopisa Nature Geoscience u studiji "An Asymmetric Distribution of Lakes on Titan as a Possible Consequence od Orbital Forcing" dr. Aharonson.