Kralj Tomislav (vladao od 910. do 928.) Ujedinitelj je Panonske Hrvatske i Dalmatinske Hrvatske. Okrunjen je za prvog hrvatskog kralja 925. uz blagoslov pape Ivana X. Porazio je bugarsku vojsku, tada najjaču na Balkanu, te izvojevao mnogobrojne pobjede nad ugarskim kraljem Atilom. Kroničar Pop Dukljanin opisuje ga kao snažnog mladića i dobrog ratnika. Očito je imao izrazito snažno političko umijeće, iako o njemu ima malo povijesnih činjenica. Naime, nakon što je bugarski car Simeon pokorio slabu Srbiju, zaprijetio je i prijestolnici Bizanta Carigradu.
Ugroženom Bizantu trebao je moćan saveznik pa, cijeneći snagu hrvatske vojske, sklapa savez s Hrvatima. Savez s Bizantom kralju Tomislavu donio je bizantsku carsku Dalmaciju (Zadar, Trogir, Split, Krk, Rab i Osor), a svoju vlast proširio je i na otoke Vis, Brač i Hvar. Uredio je funkcioniranje kraljevine, razmjestio banove i župane te hrvatska plemena naselio u nove krajeve. Hrvatska je tada bila na vrhuncu moći. Prema bizantskom caru Konstantinu, u Tomislavovo doba raspolagala je sa sto tisuća pješaka i više od šezdeset tisuća konjanika, dok je mornarica brojila 80 velikih brodova – sagina sa po 40 mornara i sto manjih brodova – kondura sa po dvadeset mornara.
Prema legendi, okrunjen je na Duvanjskom polju u Hercegovini. U vrijeme njegove vladavine u Splitu su održana dva crkvena sabora, na kojima je vrhovna crkvena vlast prenesena na splitskog nadbiskupa, a Ninska je biskupija ukinuta. Nakon Tomislavove smrti Hrvatska počinje slabjeti. Spomenik kralju Tomislavu Roberta Frangeša-Mihanovića krasi Tomislavov trg u Zagrebu.
>>"U buri i oluji" o ujedinjenju Hrvatske pod kraljem Tomislavom