Nekoliko kilometara uokolo zagrebačkih Ravnica, kad zamamne mirise iz Kraševe tvornice raspiri sjeverac, teško je razmišljati i o čemu drugom osim o kockici sreće – crnoj, bijeloj, gorkoj ili slatkoj čokoladi – koje se nismo odrekli čak ni u krizi i recesiji. Ni Barcini Neymar, Pereira ili Rakitić Hrvate ne trebaju uvjeravati u moć čokolade. Najosjetljiviji nosovi oko tvornice raspoznaju i kad su na linijama popularne Domaćice, a kad hrskave napolitanke ili čokolade. Samo kockica Bajadere, najjače i najpoznatije Kraševe praline na kojoj su rasle generacije, pod budnim se okom “teta” u bijelom dnevno zapakira više od 280 tisuća komada kojih će više od 65 posto završiti u izvozu, u zemljama regije, pa uokolo globusa, u SAD-u i Kanadi, azijskim zemljama i Australiji.
– Praktično nema kućanstva u Hrvatskoj koje se proteklih blagdana nije sladilo ili poklonilo barem jednu bombonijeru Bajadere, koju 90 posto građana s lakoćom može prepoznati i bez ikakve ambalaže – kaže brend menadžerica Pamela Bolarić.
Prve Bajadere, što je zapravo ime za orijentalnu plesačicu, s tvorničkih su linija krenule još 50-ih godina prošlog stoljeća, a iako se s godinama njihov vizualni identitet dotjerivao i modernizirao, ispod „face liftinga“ ostala je originalna „baka“ koja se i danas radi po izvornoj recepturi od finih lješnjaka i badema, oplemenjenih kakao maslacem i masom od kakaa. Jedino što je nedavno dobila i „unučicu“ Bajaderu Amarus, tamniju inačicu s komadićima slatkih i gorkih badema, koje Kraš od lanjske godine ubire u voćnjacima u Ravnim kotarima.
Statistike kažu kako svaki Hrvat godišnje u prosjeku pojede 2,14 kilograma čokolade, te ukupno 20-ak kilograma svih proizvoda od kakaa, čime “debelo” zaostajemo za Njemačkom ili Belgijom gdje je potrošnja veća i od 30 kilograma. U hrvatskoj statistici potrošnje više je od četiri kilograma Kraševih proizvoda po stanovniku. No iako se “glad” za slatkišima u odnosu na prijeratno razdoblje na domaćem tržištu udvostručila, na 9 milijuna kilograma godišnje, čak 70 posto čokolade, keksa i vafla je iz uvoza. Izazovima liberalizacije tržišta te ratu s cijenama, često i s upitnom uvoznom robom, Kraš je, doznajemo, odlučio odgovoriti ulaganjima koja su samo lani iznosila više od 10 milijuna eura.
Skuplji, ali popularniji
– Konkurencija na domaćem tržištu je jaka, glavni alat u prodaji su akcija i deflacija, a uvoz je iznimno velik. Preklani smo imali i veliki problem s lješnjacima kojih je nedostajalo i kvalitetom i kvantitetom, ali su cijene te sirovine vrtoglavo rasle. Paralelno s time, cijene čokolade i proizvoda od kakaa na tržištu su padale, što nije dobro jer se industrija mora razvijati, ulagati, pratiti svjetske trendove, a ako je u trgovinama samo akcija i akcija od koje jedino profitiraju trgovci, nema druge nego se okrenuti trećim tržištima i graditi svoju sreću prema vani. Mi ne pristajemo na kompromise oko kvalitete i cijena, koje su, svjesni smo, više od konkurencije, ali smo zato zadržali svoju lidersku poziciju u Hrvatskoj, nije nam pala ni proizvodnja čokolade ni keksa, i imali smo i volumenski i financijski rast u odnosu na godinu prije – tvrde u Krašu.
Hrvatska je uz Belgiju i Švicarsku jedina zemlja u Europi koja više čokolade proda na inozemnom nego na vlastitom tržištu. No kad je u pitanju Kraš, domaća prodaja i izvoz čine pak podjednako udjela, što u tvornici, iz koje godišnje izađe oko 32 milijuna kilograma slatkih proizvoda, mogu zahvaliti i starim provjerenim brendovima, ali i inovacijama s kojima domaći trgovci ponovno postaju destinacija za slatkiše.
Dorine, koja je nastala 90-ih, a ime je dobila po Dori Krupićevoj iz Šenoina Zlatarova zlata te francuskoj riječi “d’or” (što znači načinjen od zlata), na tržištu je već 20-ak varijacija okusa, a tri nove – s Domaćicom, klasičnim i čokoladnim napolitankama – koje su lansirane u zadnjem kvartalu lanjske godine, pravi su tržišni bum. Zbog njih linije Kraša rade u četiri smjene, i subotom i nedjeljom.
Foto: Borna Filić/PIXSELL
– Proteklih mjeseci proizvodimo ih bez prestanka. Ne možemo ih proizvesti dovoljno koliko su tražene, posebno na hrvatskom, slovenskom i bosanskohercegovačkom tržištu – kaže asistent uprave Goran Lovrek. Rekordna je i potražnja za Kraševim 38-gramskim napolitankama u Saudijskoj Arabiji pa je u tvornicama u Zagrebu, Karolini u Osijeku te Miri u Prijedoru posljednjih mjeseci zaposleno više od 100 novih radnika. Do Uskrsa će izaći s još jednom novom paletom proizvoda koju zasad drže u tajnosti, a radi se i na modernizaciji prokušanih brendova Mota i Jadra.
Saudijci vole nougat kocke
Saudijci, koji su lani pojeli više od 4000 tona nougat kocaka, što je rast potražnje od 20 posto i već 12 posto ukupne godišnje Kraševe proizvodnje čokolada, vafla i keksa, vjerojatno i ne znaju odakle stižu najobožavanije slastice u toj zemlji koje se tamo prodaju od 1979., dok zagrebački konditor ima pune ruke posla kako bi ih zaštitio od turskih i inih plagijata. Hrvatske napolitanke tamo vole s ekstra šećerom, dok su čokolade na tom tržištu, gdje je zimi „ugodnih“ 31-32 stupnja Celzija, preosjetljiva, a time i još nezanimljiva roba. Osim u Saudijsku Arabiju, izvoz najviše raste u Australiju, BiH, Sloveniju, Crnu Goru i Švedsku. Otvorili su tržište Katara gdje su ušli u prestižni lokalni lanac supermarketa Almira u kojemu su, s obzirom na veću kupovnu moć stanovništva nego u Saudijskoj Arabiji, uvelike tražene i Dorine, Bajadere, čajna peciva..., te nastavili širenje u Južnoj Koreji kamo su se zaputili preklani. Tamo obožavaju i Kiki gumene bombone i karamele, za koje je i danas poznat slogan “Bilo kuda, Kiki svuda” osmislio pjesnik Ratko Zvrko, i to prije 80 godina, dok je još bio gimnazijalac. Na korejskom se tržištu prodaju u vodećim trgovačkim lancima, a odnedavno i u 7-elevenu.
Nakon što su japanski turisti “otkrili” Hrvatsku, i u matičnoj se zemlji sada slade Bajaderama, a dok je sjeverni dio Afrike zbog nedavnih događaja “na čekanju”, Kraš pregovara o svojim proizvodima i u Kuvajtu i Omanu.