Prije nego što iz pritvorske jedinice UN-a u haaškom naselju Scheveningen krenu na put do nekoliko kilometara udaljene sive zgrade Haaškog suda, u kojoj će im se izreći prvostupanjska presuda, šestorica bosanskohercegovačkih Hrvata, može se slobodno posvetiti svojim rutiniranim aktivnostima. Poslije izlaska iz ćelije, koja se nakon dva samoubojstva nalazi pod stalnim nadzorom čuvara, pritvorenici odlaze u kantinu na doručak gdje ih čekaju i ostali pritvorenici.
Uprava UN-ova pritvora optuženicima na dan presude dopušta kratki susret s obitelji, prije nego što ih zatvorski čuvari posjednu u blindirane kombije. Dolazak u haašku sudnicu praćen je jakom policijskom pratnjom koja ih prati sve do podzemnih garaža. Cijelo vrijeme ruke su im vezane lisicama, pa čak i za vrijeme boravka u jednoj od klaustrofobičnih ćelija, prije ulaska u haašku sudnicu. U svojoj knjizi pod nazivom “Haaška priča” posvećenoj danima koje je proveo kao optuženik, Zoran Kupreškić piše kako se osjećao prije izlaska pred sudce, tužitelje, odvjetnike, rodbinu, prijatelje i brojne novinare.
– Na sudu smo odvedeni u male ćelije kojima bismo bili svaki put kada bi nas dovodili na sud. Uobičajno sam evidentirao i ovo vrijeme provedeno u maloj ćeliji. Ponovno sam bio tu, čekajući da me povedu u sudnicu. Oko 15-ak minuta, koliko sam proveo tu, bilo mi je sasvim dovoljno pripremiti se psihički i fizički. Malo sam mislio na sebe, a više na suprugu i na ono što ona proživljava... prije nego što su stražari došli po mene. Razmišljao sam da se i danas može dogoditi svašta... Kretao sam se vezanih ruku – opisuje Zoran Kupreškić spektar emocija i činjenica kroz koje je prošao minute prije izricanja konačne oslobađajuće presude. Svaki optuženik u sudnici pojavljuje se zasebno, tako će biti i sutra s hrvatskom šestorkom iz BiH. Spomenimo da je izricanje prvostupanjske presude u njihovu slučaju uprava Haaškog suda organizirala u sudnici broj 1. To je jedna od najvećih sudnica u zgradi suda, gdje je organizirano suđenje Slobodanu Miloševiću. Ona raspolaže s najvećim brojem mjesta, rezerviranih za rodbinu, prijatelje optuženika, kao i brojnu novinarsku “svitu” koja je u vrijeme Miloševićeva suđenja stigla sa svih strana svijeta.
Oslobođeni optužbe spuštaju se u predvorje zgrade Haaškog suda, dok optužene istim blindiranim vozilom s rukama u lisicama i policijskom pratnjom vraćaju nazad u pritvorsku jedinicu UN-a u Scheveningenu.