Nije novost da je stanje u proizvodnji mlijeka u posljednja dva desetljeća u Hrvatskoj poprimilo alarmantne razmjere i da su mnogi poljoprivrednici bili primorani staviti ključ u bravu i otpraviti stoku u klaonice. A razlozi za propast samo su se gomilali – mala otkupna cijena mlijeka, nedostatak poljoprivrednog zemljišta na kojem bi proizvodili hranu za životinje, krediti za farme podizani u vrijeme kad je računica za proizvođače bila kud i kamo povoljnija...
Na koncu, potpomogao je takav scenarij propasti iseljavanju jer mljekarski sektor igra važnu ulogu i u razvoju ruralnih područja te očuvanju tradicije. Ne bi li farme opet bile pune, a mljekarstvo se vratilo na put na kojem treba biti, Ministarstvo poljoprivrede ove je godine izradilo dokument kojim je predviđeno povećanje broja grla u proizvodnji mlijeka, povećanje produktivnosti proizvodnje mlijeka po grlu i po gospodarstvu te osiguranje dostupnih i dostatnih preradbenih kapaciteta i trženja mlijeka.
Počeli s 2,3 kravice
U Programu razvoja sektora mljekarstva u RH do 2030. posebna se pozornost daje malim proizvođačima kravljeg, ovčjeg i kozjeg mlijeka baš jer su oni od iznimne važnosti za vitalnost ruralnih zajednica.
Bude li sve išlo po tom planu, Frideriku Hajdinjaku iz malog zagorskog sela Nebojse trebali bi onda krenuti i med i mlijeko. Naime, ovaj je 43-godišnjak jedan od malobrojnih koji nije odustao ni od mljekarstva ni od obiteljske tradicije što ju je s dvije-tri kravice započeo njegov djed i nastavio otac, od kojeg je on preuzeo farmu. Na Friderikovu gospodarstvu četrdesetak simentalki dnevno daje oko 700 litara mlijeka, po koje dolazi cisterna mini mljekare Veronika iz općinskog središta Desinića. Po litri mlijeka Hajdinjakovi dobiju 0,51 cent.
Bave se i tovom junadi, što znači da muški potomci završe u mesnici, a ženke ostavljaju na farmi, za podmladak. U rad, a on podrazumijeva i usluge malčiranja i kombajniranja za druge poljoprivrednike, uključena je cijela obitelj – uz Friderika tu su i njegova supruga Jožica te sinovi Karlo, Neven i Antonio. No pitanje je što bi bilo da nije bilo bespovratne financijske injekcije iz EU fondova, za dio investicija u opremanju i modernizaciji, neophodnih za nastavak poslovanja. Prije pet godina u susjednom Gostenju napravili su Hajdinjakovi tzv. lauf štalu, u kojoj su krave u slobodnom držanju, a dvije godine kasnije uz pomoć mjera za poljoprivrednike podigli su silos te kupili traktor.
– Naše krave idu na slobodnu pašu, mužnja je dva puta dnevno, a imamo izmuzište tipa riblja kost, s pet muznih mjesta. Prijavili smo se i na mjeru kojom bismo robotizirali poslovanje na farmi, veliki nam je to izazov. Čekamo rezultate, ali malo predugo to čekanje traje – kaže Friderik Hajdinjak.
Za proizvodnju hrane za svoja goveda obitelj Hajdinjak obrađuje i pedesetak hektara zemlje, rascjepkane na čak 200 parcela, zbog čega se bio blokirao kompjutor kad je Friderik došao upisati sve čestice. Od farme u jednom smjeru do polja imaju petnaest, u drugom deset kilometara.
– Najveći smo proizvođači mlijeka u ovome kraju, sve manje farme su se pozatvarale. Teško je, al' mi nekako guramo, ne damo se – dodaje mljekar.
Nema odustajanja
– Puno sam puta pomislila da bi bilo najbolje da i mi zatvorimo. A onda bih se ipak predomislila – nastavlja njegova supruga Jožica.
No ako pitate njihove sinove, odustajanja neće biti. Za sada se vide u mljekarstvu i imaju želju nastaviti s tradicijom, kao četvrta generacija proizvođača mlijeka u obitelji.
Brojni su postali milijunaši sa raznim poticajima, bespovratnim sredstvima, subvencijama... i svi oni plaču kako su im male cijene, kako se ne isplati raditi.