Krenuli na paprikaš, pa zapeli u zraku

Hladan znoj nije sinoć oblio Gorana Šundokovića, pilota cessne 310 s troje putnika u kabini, iako je avionu nad Osijekom zatajio prednji stajni trap. Kratki let iz Pule pretvorio se potom u dvoipolsatnu zračnu dramu. Panike među putnicima ipak nije bilo.

Zaštitili dijete
Na kopilotskom mjestu sjedio je Mirko Ištoković, vlasnik aviona i zračne kompanije Avionett iz Umaga, koji se sa suprugom Vesnom i dvoipolgodišnjim sinom Filipom zaputio u posjet prijateljima u Slavoniji. Oko 18 sati već su trebali sletjeti na pistu Sportsko-poslovne zračne luke Osijek na domak Čepina, a potom se zaputiti na vrući fiš-paprikaš, no umjesto toga zapeli su u zraku.

– Nije bilo nikakve panike. Nadali smo se čak i goremu. Tijekom nadlijetanja četiri smo puta uvježbavali slijetanje u kriznoj situaciji ponavljajući pritom što se sve treba točno napraviti. Ponosan sam i na svoju suprugu koja se nije uspaničila, a dijete smo zaštitili – priča Mirko.

Zračna drama uspješno je završena oko 20.30 sati. Cessna je sretno prizemljena na travnatu pistu gdje su je dočekali vatrogasci, policija i Hitna pomoć. Pilot Šundoković iz kabine je izišao kao heroj. Mjesta panici za njega nije bilo. U sličnim je situacijama već bio.

– Krizno mi je bilo i 2005. godine kada sam s UTV-om 66 sletio na ravnu livadu kod Ugrinovaca udaljenih 10-ak kilometara od Beograda – kaže 50-godišnji Goran iza kojega je više od 3200 sati leta velikim putničkim avionima poput boeinga i DC-a.

Pilotiranje je svladao još 1982. godine i otad avionske komande nije ispuštao iz ruku. Stekao je diplomu Više zrakoplovne škole iako je i prije toga letio. Ljubav prema “nebeskim cestama” naslijedio je još od svojega oca, vojnoga pilota. Goran se ipak odlučio za prijevoz civila.

Obiteljski niz želio je nastaviti i njegov sada već 20-godišnji sin. No, zbog zdravstvenog testa nije se uspio upisati u Vojnu pilotsku školu.

Komplikacije i 2005.
Goranov pilotski život jednom se zgodom zakomplicirao i tijekom putničkoga leta DC-om 9 od švicarskoga Züricha do makedonskoga Skoplja. Zbog istog problema kao i u osječkom slučaju, nije bilo indikacije za prednji stajni trap.

– S obzirom na dosadašnje iskustvo, lakše je upravljati velikim putničkim, nego ovim manjim zrakoplovima. Svaki novi let za mene je novo iskustvo. Uvijek se nešto nauči – zaključuje Goran koji ima želju ponovno raditi za velike putničke aviokompanije.

Iza njega su već milijuni prijeđenih kilometara s beogradskim Aviogenexom, egipatskim Egyptairom i makedonskim Avioimpexom. U umaški Avionett stigao je prije godinu dana.