Spisatelj, pjesnik i kolumnist Krešimir Butković poslao je otvoreno pismo na 27. obljetnicu svoje nesreće nakon koje je postao kvadriplegičar, a u kojem se osvrće na probleme s kojima se on i druge osobe s invaliditetom svakodnevno susreću.
Butković je na današnji dan prije točno 27 godina skočio u more u Senju te slomio vrat nakon čega je ostao nepokretan.
– Većina kvadriplegičara, posebice onih koji su davno nastradali, je ovisna o tuđoj pomoći. Zamislite kad si ne možete uzeti čašu vode, a kamoli ukoliko nešto više zatrebate. Bože blagoslovi sve medicinske sestre ovoga svijeta koje su nam pomagale u najtežim trenucima života kad smo morali prihvatiti vlastitu nepokretnost ali i činjenicu da od sada o svemu ovisimo o tuđoj pomoći. ''Hvala'' i ''Molim'' su najčešće riječi u našem vokabularu – piše on u svojem pismu.
– Većina nas jednom se vrati kući. O nama cijelog života skrbi netko iz obitelji. Težak je to životni put za sve. Poneko od nas se uspije izboriti i za osobnog asistenta. 4 sata dnevno! Što je s preostalih 20 sati potrebe za pomoći? Što mislite, gdje smo? U dubokom smrzavanju? Roditelji stare, i svi mi ovisimo o kvaliteti skrbi. Sretan sam da imam divne roditelje koji su toliko izdržali sa mnom. Neki kvadriplegičari nisu izdržali. ''Otišli'' su. Dakle, tridesetak godina se borim s državnim institucijama, gradonačelnicima i ignoriranjem problema. Što kroz medije, što kroz vlastite (rasprodane) romane, što obijajući vrata nadležnih upozoravao sam na sramotan odnos države spram osoba s invaliditetom. Mi smo ovisni o tuđoj pomoći; fizičkoj, psihičkoj, prostornoj – navodi on te kritizira političare:
– Političari su i dalje gluhi, udruge su gluhe, svi okreću glavu nad činjenicom da postoji određena skupina u društvu kojoj je potrebna institucionalna pomoć. Domovi za starije i nemoćne nisu rješenja. Kvadriplegičari u domovima me zovu i preklinju da je krajnji čas da nam se pomogne! Nažalost, država nema srca za nas. Doduše, izgrađeno je pet domova za vojne OSI. Svaka čast na tome, no kad ćemo doći i mi na red? Zadnji metak ispaljen je '95.! 22 godine nema promjena! Predizborno nas se svi sjete, obećaju domove, brda i doline, uhljebe se i otkantaju nas dva dana nakon izbora. I to je sve. Obveza da svaka država unutar EU mora imati spinalni centar i dom za osobe s teškom spinalnom ozljedom nikoga ne dira. Njima je dobro. Svima je dobro dok ne osjete nemoć i ovisnost na vlastitoj koži. A onda, ubrzo skončaju u nekoj ubožnici jer im nitko ne želi plaćati ogromne svote za cjelodnevnu skrb u privatnim domovima.
Ističe kako ne plače nad svojom sudbinom već traži 'samo malo digniteta za kvadriplegičare'.
Auti stariji od 3 godine su vladajucima stari,pa onda nebuloze o opasnim vozilima,koja se ne isplate odrzavati,vec mijenjati novima.Isto je i sa laptopima i ostalim politickim benificijama.Sve to se jednoglasno za par minuta izglasuje.Za najpotrebitije ce biti potrebito formirati desetke komisija koji ce nakon visemjesecnog mudrovanja dodijeliti neke mrvice tesko bolesnim.Timing obznanjivanja "radosnih vijesti" biti ce poznat pred izbore.Volim Domovinu,ali mi je vlast svih boja gadljiva.