ZAGREB - Krešimir Gilja (31) iz Sesveta više nije jedna od najtraženijih "faca" hrvatskog Interpola, u pritvoru je zagrebačkoga Okružnog zatvora u Remetincu. Čak štoviše, on je od jučer optužen da je 9. listopada 1999. godine ispred Star"s caffea Berigoja Vukojevića, sina saborskog zastupnika Vice Vukojevića, hicima iz pištolja ubio Mirka Rimca, Kanađanina hrvatskog podrijetla. Ranio je i Vukojevićeva sina i Ivu Jurić. Rimac je inače u Zagreb doputovao na kvalifikacijsku utakmicu Hrvatska - Jugoslavija, a ubijen je u Ciboninu prolazu nakon sukoba koji je počeo u kafiću.
Nakon ubojstva, kao i činjenice da je osumnjičeni Gilja bio pripadnikom Tutine Kažnjeničke bojne, danima nakon ubojstva kave su u tom kafiću ispijali pripadnici specijalne policije, a Gilja je u međuvremenu iščeznuo iz Zagreba. Nekoliko je puta, prema nikad potvrđenim pričama, vješto izmicao policijskoj potjeri. Tu svoju vještinu skrivanja Gilja, za kojim je međunarodna tjeralica raspisana lani 18. veljače, odlučio je prekinuti u utorak, 13. studenoga, došećući se u pratnji odvjetnika Dragutina Rotima u Istražni centar zagrebačkoga Županijskog suda na Trgu Nikole Šubića Zrinjskog 5. Donio je i pištolj, za koji je tvrdio da ga je oteo u tučnjavi u Star"s caffeu, i on mu je oduzet. Sutkinji Ljubici Magdalenić potanko je opisao događaj od 9. listopada 1999. godine u nazočnosti svojih branitelja, odvjetnika D. Rotima i Veljka Miljevića, a potom je odvezen u zatvor u Remetincu. Svo vrijeme Gilja je navodno bio u Bosni i Hercegovini.
Gilja tvrdi da Rimca, za čiju ga smrt optužuju, nikad u životu nije vidio, a da ne poznaje ni Berigoja Vukojevića. Te je večeri u njegov kafić došao s prijateljem Markom Marijanovićem i stanovitim Dugim, kojem nije želio reći ime. Tvrdi kako nije imao oružje i da je s društvom popio nekoliko žestica. Prije odlaska iz kafića otišao je podzraviti rođake na galeriji, i tada mu je put prepriječio, kako on tvrdi pijani muškarac, koji je govorio "nečistim hrvatskim, možda čak i engleski".
Taj se čovjek nije micao, tvrdi Gilja, pa nisu mogli proći ni on niti Marjanović. U jednom trenutku taj je čovjek nekoga iz svog društva oslovio s generale, i tada je počelo naguravanje. Osjetio je udarac u desnu čeljust, a nakon toga bačena je boca koja je pogodila Rimca u glavu.
U općoj gužvi, u kojoj se prema Giljinu opisu nije znalo tko koga tuče, on je dobio udarce u glavu, padao i ustajao. On se s nekim počeo otimati, pa je i oteo pištolj i nakon kraćeg vremena gužva se preselila pred lokal. U jednom trenutku sukob je prekinut, ali nakon nekoliko minuta opet se razbuktao. Prvo tučnjavom, a potom su uslijedili pucnji. Gilja tvrdi da ih je čuo dva-tri, ali se ne sjeća da je i on pucao, već da mu je kad je sve prošlo bilo maglovito. Kazao je kako se nije usudio ići liječniku, a tek je iz novina doznao da je netko ubijen. Čuo je na televiziji svoje ime i prezime "iz ustiju Ivana Penića", tadašnjeg ministra unutarnjih poslova. Pročitao je i kako su policajci izvukli jednog muškarca iz automobila i pretukli ga, misleći da je to on.
Gilja se savjetovao i sa svojim tadašnjim odvjetnikom, koji mu je rekao da se ne pojavljuje.
- Vrijeme je prolazilo, ja sam smatrao da nema razloga da se krijem, jer se ni za što ne osjećam krivim. Ništa se nije događalo... - kazao je Gilja.
D. Miljuš