Kriju li zidovi Ozlja krunu Trpimirovića?

Sudbina srednjovjekovne hrvatske kraljevske krune ne samo da bila predmet istraživanja povjesničara, nego je raspirivala maštu mnogih Hrvata.

Pa ipak, do danas nije razjašnjeno kako je i gdje je nestala kruna kojom su se krunili hrvatski kraljevi. A kako je izgledala ta kruna, zaključuje se na dva spomenika, artefakta.

Je li to vladar ili Krist?

Prvi je poznati reljef splitske krstionice na kojem je lik kralja s plaštom, na prijestolju, koji u lijevoj ruci nosi kraljevsku jabuku, a u desnoj križ. Njemu zdesna prikazan je dostojanstvenik s tunikom, a ispred nogu je podanik koji ga nešto moli. Drugi je lik kralja pronađen u crkvi sv. Mihajla u Stonu koji je pronašao arheolog Bjelovučić. Taj lik kralja na sebi ima krunu sličnu onoj iz Splita. Kruna hrvatskog vladara sliči franačkoj kruni s tri križa, jedan je u sredini i dva su sa strane. Na kruni je pet dragih kamena, ali čije su to krune, teško je reći, kao i to je li riječ o prikazu vladara ili Isusa Krista. No, pouzdano se zna da je Tomislav okrunjen 925. i da je bio moćan vladar. Kraljevske insignije Trpimirovića čuvale su se do krunidbe Dmitra Zvonimira u samostanu sv. Grgura u Vrani.

Uzurpator Zvonimir (vladar Hrvatske od 1075. do 1089.) okrunjen je 8. listopada 1076. u Solinu i to u crkvi sv. Petra i Mojsija („Šuplja crkva“), nakon što je vojvodu Stjepana, legitimnog nasljednika krune (nećaka Krešimira IV.) zatvorio u samostan sv. Stjepana pod borovima u Splitu. Iako hrvatski povjesničari izbjegavaju govoriti o nasilju prema konkurentima i pretendentima na prijestolje, ono je u to vrijeme bilo uobičajen način vođenja politike. Naime, malo je vladara srednjeg vijeka dočekalo starost. Budući da je bio uzurpator, Zvonimir se morao osloniti na nekoga sa strane tko je imao autoritet i moć. Odlučio se osloniti na papu Grgura VII., a ne na bizantskoga cara.

Kako je sačuvana Zvonimirova zavjernica, danas je moguće rekonstruirati ceremonijal preuzimanja vlasti. Zvonimir je okrunjen pred papinskim legatima Gebizonom i Fulkonom, koji su tim povodom donijeli kraljevske insignije – krunu, žezlo, mač i papinsku zastavu. U povodu krunjenja Zvonimir je ustupio papi samostan sv. Grgura u Vrani u kojem su već bile „dvije zlatne krune dragim kamenjem optočene“. Nije se, dakle, htio okruniti krunom Trpimirovića. Zvonimir je preko žene Jelene Lijepe bio povezan s ugarskom dinastijom Arpadovićima. Tko se krunama iz Vrane okrunio, teško je reći! Dosad se nagađalo da je jedna bila Tomislavova, a druga Stjepana Držislava (969.-996.) koja je došla iz Bizanta. Osim kruna, u vranskom samostanu redovnici su čuvali i ostale predmete potrebne za ceremonijal krunidbe – dva križa, dva kaleža, plitice i evanđelistar izrađen srebrnim slovima. Samostan u Vrani imao je najveće posjede u cijeloj srednjovjekovnoj Hrvatskoj. Bila je to prava kraljevska zadužbina, vezana uz dinastiju Trpimirovića.

Nestala s blagom Zrinskih

Nakon smrti Zvonimira 1089. u Hrvatskoj su tri kraljevske krune. Stjepan II., nećak Krešimira IV., kojeg je Dmitar dao „zatočiti“, vjerojatno je okrunjen u Biogradu krunom Trpimirovića. Što se dogodilo sa Zvonimirovom krunom, koja je jedno vrijeme čuvana kod splitskog nadbiskupa Lovre (umro 1099.), ne zna se. Stjepana II. naslijedio je Petar Snačić (Svačić) koji je poražen u bici na Gvozdu 1097. Nakon bitke, ugarski kralj Koloman obnovio je ceremonijal Trpimirovića te se 1102. okrunio i hrvatskom u Biogradu na Moru. Tim činom Koloman je htio „kupiti“ hrvatsku rodovsku aristokraciju koja je preferirala obred krunjenja prije Zvonimira. Usto je tim činom htio eliminirati konkurenta za prijestolje, Almoša, kojeg je Ladislav 1091. jednostavno proglasio za kralja Hrvatske. Zbog svega toga Koloman nije štedio ni novca ni energije da se okruni u Biogradu, vjerojatno jednom od kruna koja se čuvala u Vrani. Tom prigodom hrvatskom je krunom okrunjen i njegov sin, prijestolonasljednik Stjepan. U vrijeme krunidbe Kolomana na prostor središta Hrvatskog Kraljevstva dospjela je velika količina novca iz njegove kovnice. Je li riječ o novcu koji je Kolomanova svita dijelila prije krunidbe na putu od Vrane do Biograda ili nakon krunidbe, manje je važno. Važno je da takvi darovi nemaju značenje kao danas. Oni su znak kupovanja vjernosti i odanosti Kolomanu do smrti.

Mlečani su 1124. razrušili Biograd, ali su se i nakon toga ugarsko-hrvatski kraljevi zasebno krunili hrvatskom krunom, što je bilo je uobičajeno do Bele IV. (1235.-1270.) kada je dokinuta takva praksa. Samostan u Vrani darovao je 1138. kralj Bela III. templarima jer su mu oni bili važni zbog granice s Bizantom. Nakon templara u samostanu su smješteni ivanovci. A hrvatskim kraljevskim krunama gubi se svaki trag.

Posljednji okrunjeni vladar hrvatskom krunom bio je Ladislav Napuljski 5. kolovoza 1403. u zadarskoj crkvi sv. Stošije, uz prisutnost vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Okrunio ga je ostrogonski biskup, ali ne se zna je li okrunjen nekom od hrvatskih kraljevskih kruna koje su, najvjerojatnije, nestale u dinastičkim obračunima ugarskih vladara Arpadovića. Povjesničar Vjekoslav Klaić u svojoj je raspravi „Nagađanja o hrvatskoj kraljevskoj kruni“ nagađao o tome da se kruna Trpimirovića čuvala u blagu Zrinskih koje je bilo zakopano u zidovima Ozlja... Ako su sačuvani ostaci hrvatskih kraljevskih kruna, onda njihov pronalazak može biti samo rezultat arheoloških iskopavanja.

>>I hrvatska Biblija piše o brodolomu na Malti, a sve dokazuje da je bio Mljet