On je bio dijete sa psihičkim smetnjama, sustav ga je ubio, kaže nekadašnji cimer Kristiana Vukasovića (18), koji je preminuo u splitskoj bolnici nakon što je u nju u komatoznom stanju doveden iz istražnog zatvora Bilice. Vukasović je 23. srpnja osuđen na osam mjeseci zatvora zbog izazivanja požara nakon što se sam prijavio. Obdukcija je pokazala da je umro od straha.
- Bio sam neko vrijeme njegov cimer u ćeliji u zatvoru na Bilicama i reći ću vam iskreno - ubio ga je sustav i to tako što su ga konstantno drogirali tabletama. On je bio dijete i to dijete sa psihičkim smetnjama i smanjenim intelektualnim sposobnostima. On mentalno nije bio za takvu ustanovu. Nije se znao niti mogao nositi s nepisanim pravilima koja vladaju u tom nenormalnom okruženju. Teško se nosio sa situacijom, a tamo su ga stalno "trpali" raznim tabletama. Sustav je rješenje vidio u tabletama i to iznimno jakim. Napravili su od njega zombija. On više nije bio u stanju čak niti se pomokriti u WC školjku. Onako izgubljen, pomokrio bi se posvuda. Nije mogao vezice na obući zavezati - ispričao je za Vijesti.hr bivši Vukasovićev cimer koji je želio ostati anoniman.
- Njega su ondje drugi zatvorenici, oni koji su dijelili ćeliju s njim, maltretirali psihički i fizički jer se ponašao kao malo dijete zbog svog poremećaja. Nas zatvorenike se unutra prati, pa smo tako u jednom trenutku ja i još jedan dečko postali njegovi cimeri. Sjećam se da sam ležao na krevetu i čitao knjigu, kada mi je odjednom rekao "vidi ovo". Pogledao sam i vidio da si je žiletom prerezao vene na zapešćima. Vidio sam krv na njegovim rukama, ali nisu to bile duboke rane. Nije se on želio ubiti, on je želio privući pažnju baš kao što mala djeca to čine. Trebao mu je razgovor - kaže ovaj bivši zatvorenik, dodajući da mu je bilo jako žao Kristiana jer je bio bolesno dijete na kojem se sustav iživljavao.
- Suci su u ovoj zemlji luđi od zatvorenika. Vode gladijatorske igre između sebe za što bolju poziciju. Kako bi napunili kvotu pucaju na najslabije karike. Zakon je takav da ga svi iskorištavaju - i suci i policija i tužitelji i zatvorenici. Ovaj put je životom platilo dijete s posebnim potrebama - poručio je bivši Vukasovićev cimer.
U normalnoj, uređeno državi za ovo bi odgovarali mnogi, od pravosudnih policajaca, sudaca, do ministra pravosuđa, čak bi HOK trebala pozvati na odgovornost njegova branitelja (po službenoj dužnosti). Kako je moguća tolika količina bešćutnosti sustava, dvoličnosti u donošenju i obrazlaganju odluka, šutnja javne pravobraniteljice, pravobraniteljice za osobe s invaliditetom, kako je moguće ubiti jedno bolesno dijete i mirno nastaviti sa životom? Možda znam odgovor, moguće je jer smo kao društvo postali prijetvorni, licemjerno i bešćutni!