Ako se prate hrvatski mediji, i to u širokom rasponu od novina pa do svih internetskih oblika, čini se da nitko nije zadovoljan Hrvatskom radiotelevizijom. Svako se malo javljaju i inicijative da se ukine obavezna pretplata od osamdeset kuna, što bi, u situaciji u kojoj se hrvatsko društvo i gospodarstvo nalazi, vjerojatno značilo i eutanaziju javne televizije. Na HRT se drvljem i kamenjem podjednako nabacuju i lijevi i desni komentatori.
Kude ga i braniteljske udruge i udruge s ljevičarskim predznakom (koje još uvijek misle da samo one spadaju u civilno društvo). Ukratko rečeno, HRT-om nisu zadovoljni ni kozmopoliti ni domoljubi (kao da se to dvoje nužno mora isključivati), ni revizionisti ni antifašisti, ni sjevernjaci ni južnjaci. Mediji stalno ističu tezu da HRT-u više nitko ne vjeruje pa je zato HRT-ov informativni program u sve većem deficitu u odnosu na slične programe komercijalnih televizija. Kulturnjaci misle da na HRT-u ima premalo sadržaja iz kulture, ljudima iz obrazovnog sustava nedostaju emisije iz obrazovanja i znanosti, nezadovoljni su i manjinci koji ne znaju je li bolje da imaju specijalne emisije koje ih getoiziraju ili da su utopljeni u općeniti program u kojem ne mogu očekivati preveliku minutažu. Mnogima s pravom u informativnom programu nedostaju detaljnije vijesti iz svijeta, ali i analitičkije emisije o politici i društvu koje bi HRT mogao proizvoditi kada bi iskoristio sve potencijale koje ima.
Običnom čovjeku vjerojatno i nije jasno kako je moguće da Europsko prvenstvo u rukometu ne može pratiti na javnoj televiziji, a nisu ugodne ni vijesti da ćemo hrvatsku nogometnu reprezentaciju uskoro pratiti na nekim drugim TV kanalima. Da situacija i u samoj kući nije dobra, svjedoči i (pre)veliki interes za odlazak s HRT-a uz relativno visoke otpremnine. Time i vodstvo HRT-a šalje lošu poruku cijeloj javnosti, ali i svojim prisilnim pretplatnicima jer pretvara javnu televiziju u brod koji tone. U isto vrijeme kada se HRT kritizira iz svih oružja i oruđa, nekako u sjeni opravdanih i neopravdanih kritika krije se činjenica da je današnji HRT uspio snimiti i proizvesti odličnu televizijsku emisiju kao što je to A-strana, koja je civilizacijski i kulturološki obogatila i slavlje Božića i Nove godine. Točno je da A-strana spada u zabavni program, ali i zabavna glazba već je odavno dio kulture jednog naroda pa snimanjem i podržavanjem kulturnih emisija kao što je to A-strana HRT radi ono zbog čega postoji i ono zbog čega uzima televizijsku preplatu. A-strana je brana pred totalnim uništavanjem kriterija u Hrvata i dokaz da nam itekako treba i Hrvatska radiotelevizija i njeni reprezentativni glazbeni ansambli. U protivnom će medijskim prostorom totalno zavladati stvarne ili hibridne cajke. A zar smo se za to borili?
Pogledajte i galeriju: Udovice hrvatskih branitelja: Tko na HRT-u ima veću moć od Medveda?
Već sam nekoliko puta govorio da HRT treba osmisliti tako da pokriva sve svjetonazore prisutne u Hrvatskoj i da taj politički prostor ne smije uzurpirati nekakva lijeva ili desna strana nego treba imati jasne predstavnike u novinarstvu. Nedopustivo je da udarne termine ima lijeva strana dok ostale opcije dobiju mrvice ili ništa. Isto je i s preferiranjem filmskog programa i suradnji HRT-a s vanjskim suradnicima koji tako opet ponavljaju samo jednu te istu shemu ili šprancu.Bljesne ponekad neka emisija zabavnog programa koja zadovolji veliki spektar gledateljstva no to ne znači kako je taj pristup ispravan .I tu se može ići na ruku manjim skupinama kojima se tako može podijeliti neki sporedni kanal već po potrebi gledanosti.Hrt može ali neće ili nema tko ali mi se više čini da su ljudi na HRT-u izluđeni stalnim pritiscima i pogađanjem kojoj opciji povlađivali ,a koje ignorirati .Bojim se čak štoviše sam siguran da to vodi u kaos kao i u svemu kod nas jer je glavna svrha i stil politike dospjeti do nivoa sviđanja koje osigurava opstanak na vlasti umjesto unijeti nešto dobro i održivo. Svrha politike koja je sama sebi svrha odražava sebi na HRT. Politika nema interesa za trajnije rješenje ovog prijepora jer je njena pažnja usmjerena na čimbenike koji ju održavaju važnima u procesima i kad bi informiranje bilo relevantno i jasno njena lažna preuzvišenom bi naglo splasnula.