Sjedio sam u utorak ujutro na kavi i pročitao u novinama da je Saša Pavlić odlučio krenuti iz Rijeke u Zagreb noseći križ i poruku o tome što je Hrvatskoj važnije; zrakoplovi ili bolesna djeca?
Vlada kupuje avione za tri milijarde kuna, a u Fondu za rijetke bolesti ima tek 20.000 kuna. Meni je to bila kap koja je prelila čašu nezadovoljstva zbog loših odluka države u posljednjih 25 godina. Rekao sam svojoj djeci da danas idu k baki jer tata mora nešto napraviti, sjeo sam u automobil i pridružio se Saši u Jarnjem Polju – priča nam Martin Rešković iz Prečkog u Zagrebu. Boji se, dodaje, da će političari pohvaliti akciju, stisnuti im ruku, a da će onda sve ostati po starom, bez budućnosti za djecu. Saša, koji je na Veliku subotu odlučio s 20 kilograma teškim drvenim križem krenuti iz Rijeke na Markov trg u Zagreb, planira Vladi u četvrtak ostaviti na dušu i teret križa koji nose roditelji i njihova oboljela djeca, ali ostaviti im na duši i njihov stav da su im avioni važniji od zdravlja bolesne djece.
– Ljudi nam prilaze, daju podršku, donose hranu, piće, nude smještaj, stišću nam ruke, grle nas, plaču s nama. Emocije i osjećaji ljudi koje sam doživio na putu nešto su posebno, to se inače ne može doživjeti. To me nosilo. Kada sam u subotu krenuo na put u Zagreb, poručio sam da ovo neću moći proći sam. Iznemogao, nakon prve noći kada sam promrzao i kada mi je natekao gležanj, došao je Marin Stošić Miočić. Pomogao mi je nositi križ, a onda je došao i Martin iz Zagreba, pa smo križ nosili naizmjence. Više nas i zbog sigurnosnih razloga nije trebalo biti. Neka svatko na svoj način pomogne. Ovo je moja pobuna. Na Markovu trgu neću nikoga čekati, ostavit ću im križ i sve ostalo ide na njihovu dušu. Ovaj put je poruka; ne želimo da se ikada više u Hrvatskoj dogodi da neko dijete i njegovi roditelj čuju od liječnika da za njih nema novca, iako lijek postoji. To je minimum koji ova država mora pružiti svakom djetetu. Ako oko toga ne možemo postići konsenzus, dakle da nam je zdravlje djece prioritet, onda se nećemo ni oko čega dogovoriti.
Ljudi ni sami nisu svjesni koliko svaki mjesec plaćaju u državni proračun. Neka država dopusti da si građani sami uplaćuju mirovinsko i socijalno, da se vidi koliki je to silan novac kojim država raspolaže – priča nam Saša Pavlić, i sam otac dvoje djece, s kojim hodamo dio puta kroz Dugu Resu. Kako Saša na Twitteru objavljuje detalje svog putovanja, priča se brzo proširila medijima, internetom i došla do ljudi. Iz svakog mu automobila mašu, dovikuju "svaka čast". U jednom je trenutku mladić, koji je čuo putem lokalne radiopostaje da im trebaju džemperi, došao do trojca, izišao iz automobila te im dao vreću punu majica, čak je skinuo jednu sa sebe i dao im. Došao im je i Ivan Pernar iz Živog zida, ali ga je Saša zamolio da razumije to što ne želi političare na ovom putu.
– Saša je divan, dobar, spontan, iskren i topao čovjek, naše su se vibre srele. Može se reći da sam riječki tribun, i sâm sam 40 godina u takvim situacijama i znam kako ljudi reagiraju. Dosta mi je šank heroja, fejsbuk komandosa, od njih nikada ništa. Važno je spontano djelovati, pokazati ljudsku vjeru kao Saša i zato sam pošao s njima. Ljudi na putu su solidarni i afirmativni, puni vjere da ovo ima smisla. Obično nismo takvi, ali ovog puta ljudi vjeruju, a ljudska vjera može više nego ikakav racionalni stav.
Toplo srce pobjeđuje u svemu u životu – ispričao nam je riječki tribun Marin. Uvjeren je da će ovaj križ na Markovu trgu ostaviti dubok dojam.
ima tu istine ALI u prvim danima rata 91. g. branitelji su se s lovačkim puškama i slabo naoružani suprotstavili JNA i kao rezlutat je bilo skoro 8000 poginulih u 3 mj. tj 5000 ljudi je poginulo nepotrebno. tko garantira da u idićih 20ak godina neće opet biti rata, možda ova dvojica humanista ili njihova djeca budu među ovima koji su poginuli zbog manjka naoružanja...