Kriza u Agrokoru – glavni udar na ekonomiju krajem ove i početkom 2018. godine

Pad industrijske proizvodnje i usporeniji rast bruto domaćeg proizvoda od očekivanja prvi su znaci sloma Agrokora na domaću ekonomiju. Kažu neki, to je tek početak, a prave posljedice bit će vidljive krajem godine kada počne rješavanje dužničko-vjerovničkih odnosa i proces restrukturiranja. No isto tako razmišljanja su većine i da je ta eventualna šteta puno manja od one koju bi imali da lex Agrokor nije usvojen, odnosno da je Agrokor pušten da ode u stečaj po postojećem zakonu. Sporost zakonodavstva razvukao bi spašavanje na predugi rok, koji najveći dio dobavljača ne bi mogao čekati ni preživjeti. Prema procjenama koje su napravljene prije donošenja zakona, novčani udarac na gospodarstvo mjerio bi se u milijardama i odvukao bi nas u recesiju. Sadašnja šteta, s mogućim tužbama, mogla bi se mjeriti u milijunima.

U bezizlaznoj poziciji

Domaći pravnici tvrde da smo trebali poštovati postojeće zakone, dok neki strani iz istaknutih investicijskih kuća, koji su kreditori Agrokora, hvale brzu reakciju Vlade u kojoj se ne bi snašle ni zrelije demokracije. “Da nije bilo brze reakcije Vlade, da nismo pripremili zakon, danas bismo imali više od 70 Agrokorovih tvrtki s više od 30.000 zaposlenih u stečaju. Posljedično, tisuće dobavljača i partnera našle bi se u praktički bezizlaznoj poziciji. Agrokor ima više od 6500 dobavljača. Samo ih Konzum ima više od 2500 u kojima je zaposleno oko 148.000 ljudi. Dopustiti da se sustav Agrokora sruši kroz uobičajeni stečajni postupak, čiji je glavni cilj naplata vjerovnika, značilo bi dopustiti da se sruši hrvatska ekonomija, dopustiti novu recesiju”, izjavila nam je nedavno u intervjuu potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva Martina Dalić. Ta recesija, da smo imali stečaj, nastupila bi već sljedeće godine, nakon što bi gospodarstvo ove palo za jedan postotni bod te dva postotna boda sljedeće godine, govore procjene napravljene prije donošenja zakona. Odnosno bili bismo opet blizu pada BDP-a, iz kojeg smo se, nema dugo, izvukli.

No, jasno je da se posljedice nisu mogle izbjeći jer ipak se na taj koncern koji zapošljava oko 40.000 ljudi odnosi i do pet posto BDP-a. Uz spašavanje koje je kreirala Vlada imat ćemo usporavanje BDP-a, ali ne i potop. Udarac na gospodarske pokazatelje koji se osjetio početkom godine manje je odraz situacije u Agrokoru. Veći je odraz na BDP imao manji broj radnih dana u prvom tromjesečju u odnosu na godinu prije. Zato, izuzme li se taj efekt, BDP je i u prvom tromjesečju rastao iznad tri posto. Prema procjenama ekonomskog stručnjaka Željka Lovrinčevića, taj je rast bio 3,3 posto. Znatniji efekti vidjet će se nakon financijskog raščišćavanja. Kriza u Agrokoru polako će se početi odražavati na ekonomiju u drugom kvartalu, jer na to već upućuje kretanje u industrijskoj proizvodnji i potrošnji, ali najviše će biti vidljiv prema kraju godine i protegnut će se na početak sljedeće. Prema izvješću Državnog zavoda za statistiku, vidljivo je da je najveći pad industrijske proizvodnje od sedam posto bio u travnju upravo u proizvodnji prehrambenih proizvoda. Industrijska proizvodnja pala je jer su i neki dobavljači imali manje narudžbi, tj. radili su s manjim kapacitetom pa i privremeno zatvarali pogone. Agrokor je, naime, hvatao ritam s nekadašnjeg plaćanja od pola godine na najviše 60 dana, zbog čega i nije mogao Konzumove police puniti u istim omjerima kao prije. Sada se i po tom pitanju situacija stabilizira, a dodatno će biti lakše nakon nove financijske injekcije sljedećih dana. No opet je upitno što će donijeti proces restrukturiranja koji bi mogao uključiti i gašenje pojedinih trgovina Konzuma, a dodatno i manje otkupne cijene za proizvođače-dobavljače. U slučaju da netko i preuzme Konzum, a nagađa se da bi se podjela trgovina mogla obaviti između njemačkog Aldija i poljske Biedronke, opet će kao i svi trgovački lanci tog ranga sami zadovoljiti potrebe proizvodnje za velik dio proizvoda. Kako god, ako domaći proizvođači ne izađu na nova tržišta, proizvodnja će se smanjiti. A to povlači za sobom pad ekonomije.

– Važno je da proizvođači krenu dalje i šire svoje proizvode i na druge distribucijske kanale te je važno prilagoditi se i proizvoditi uz manju maržu – komentira savjetnik HNB-a Ante Žigman dodajući da ćemo uz Vladin zakon imati jednokratne i ograničene efekte, za razliku od situacije da smo išli u stečaj.

Na rizik od Agrokora prva je nedavno reagirala Europska komisija, koja je u proljetnim prognozama smanjila procjenu rasta hrvatskog BDP-a u ovoj godini s prethodnih 3,1 na 2,9 posto.

– Problemi s kojima se suočava najveća hrvatska privatna tvrtka utjecat će na rast, ali realni BDP trebao bi rasti za solidnih 2,9 posto ove godine i blago usporiti kasnije – naveli su u Komisiji.

Slične prognoze, nešto ispod tri posto, imaju i domaći analitičari, dok Vlada za sada ostaje na procjeni od 3,2 posto rasta. Osim Agrokora na slabljenje ekonomije utjecat će i veće cijene energenata i skuplja cijena kapitala. Ono što je sada povoljno, a čemu treba pridodati i bolju poziciju zbog porezne reforme uvedene ove godine. Od jeseni počinje proces restrukturiranja Agrokora, bit će jasnija situacija oko vraćanja dugova, pa i njihovih otpisa. I to će biti udarac za dobavljače i moguće smanjenje u ulaganja i proizvodnju. Puno će ovisiti o tome što će se prethodno napraviti. Zato i ne trebamo zamjeriti ruskim bankarima koji su nam poručili da je Agrokoru potrebno jače operativno poslovanje. Ako se situacija u startu sanira prije svega kroz vraćanje kupaca u Konzum, pa tako i jačanje prihoda, benefit će imati i dobavljači koji će morati zadovoljiti potrebe tih kupaca. Ako se to ne dogodi, kupci će ići u druge trgovačke lance, a oni ne drže domaće proizvode u istom obujmu kao Konzum. Kupci će birati trgovinu, pa stoga na samu potrošnju ne bi trebalo imati odraz, kao onda ni na javne financije koje se pune porezima ponajprije od potrošnje.

Mali će teško preživjeti

No, pouzdanje potrošača ipak je u travnju bilo nisko. Lošiji pokazatelji potrošačkog optimizma kućanstava analitičari ipak povezuju s neizvjesnom i nesigurnom situacijom oko Agrokora. Odraz na potrošnju mogao bi biti i veći ako se u restrukturiranje Agrokora i povezanih tvrtki uključi i otpuštanje radnika, a izgledno je da će i toga biti. Otpisa dugova sigurno će biti, a i to će imati odraz na ekonomiju. Banke tu posljedicu osjećaju već sada, jer zbog strožih zakona odmah moraju rizične plasmane staviti u rezervacije. Mnogim bankama to je već izazvalo ozbiljne gubitke. Tvrtke tek moraju napraviti rezervacije, a što će se onda uskoro vidjeti i na njihovim poslovnim rezultatima, a potom i opreznijim vođenjem daljnjeg poslovanja, što će onda opet imati posljedice na cijelu ekonomiju. I dok veće kompanije s više kapitala krizu mogu dočekati nekako na noge, oni mali teško će preživjeti. Mnogi nisu poslovali s mjenicama, čekali su isplate i do pola godine, sada im je taj stari dug na čekanju, dio će morati otpisati, a nemaju zbog manjka priljeva novac za daljnju proizvodnju. Ili nemaju dovoljan. I njihov je opstanak najneizvjesniji. Uključujući i OPG-ove koji već sada osjećaju lomove. Bez obzira na to što im je isplaćen dio starog duga. I oni će morati razmišljati o drukčijem poslovanju, moguće kroz suradnju u nekim segmentima. Jasno je zato da kriza Agrokora nije samo kriza koncerna, nego strateška kriza cijelog gospodarstva.

Agrokor nam se dogodio u vrijeme kada smo uspjeli povećati BDP i stabilizirati javne financije i rejting. Zbivanja u kompaniji pokazuju da velik broj institucija nije radio svoj posao, da je dopustio od velike koncentracije Konzuma do neplaćanja obveza. Ako se to i moralo dogoditi u nekoj tranziciji, onda je trebalo očekivati da je trebalo stati puno ranije. Ovako ćemo naš izlazak iz tranzicije i uvod u zdraviju ekonomiju dočekati tek sa slomom Agrokora, sa zakašnjenjem od 20 godina, kada su to prolazile ostale tranzicijske zemlje.

Razne analize mogu se postaviti i pokrenuti u slučaju Agrokora. Primjerice, bismo li već odavno imali zdraviju ekonomiju i rast gospodarstva da nismo velik dio proizvodnje dali u ruke Agrokoru, tj. Ivici Todoriću koji je napravio modele poslovanja kojima u trag nisu lako ušli ni financijski eksperti. Ukupno su 22 modela po kojima je poslovao Agrokor sa svojim dobavljačima, koji su prihvatili “igru” jer su zauzvrat dobili veću otkupnu cijenu i osiguranu policu u Konzumu. Jasno je da takvo što kod nekih nije ni trebalo stvarati potrebu za traženjem novih tržišta. Kada slučaj Agrokor završi, sigurno je da će nam ekonomija rasti zdravije.

Nadalje, odobravanjem i prebijanjem raznih jamstava unutar Agrokorovih tvrtki u visinama koje su nekoliko puta veće od vrijednosti tih tvrtki postavlja se pitanje odgovornosti nadzornih odbora. Takva šteta trebala bi napokon valjda dovesti do toga da se poštuje članak zakona koji kaže da nadzorni odbori mogu i kazneno odgovarati za propuste. U ovom slučaju bilo ih je puno. Ekonomist Velimir Šonje otišao je i korak dalje te se pita otvara li slučaj Ledovih jamstava i ulazak obveznih mirovinskih fondova u Ledo pitanje funkcioniranja hrvatskog tržišta kapitala. Potencijalni sukobi interesa koji se otvaraju ulaskom upravitelja mirovinskih fondova u nadzorne odbore trgovačkih društava čine se nerješivi, stoga ili treba ozbiljno pristupiti razvoju tržišta kapitala ili krenuti u pravcu internacionalizacije upravljanja mirovinskim fondovima drugog stupa. Naime, krive procjene mirovinskih fondova što kroz ulaganja, što kroz ovakve propuste u nadzornim odborima s pravom postavljaju pitanje za koliko su zbog toga oštećene naše buduće mirovine.

Gazdinsko društvo

Hoće li se nadalje bolje kontrolirati financijska izvješća, odnosno revizori koji ih odobravaju? Hoće li i kod nas postojati kaznena odgovornost za lažne informacije? Jer nevjerojatno je da netko godinama skriva izvan bilance obveze po mjenicama, leasingu i sl.

U konačnici, hoće li se izmijeniti scena domaćih poduzetnika? Kod nas, što je izraženo i u ostalim zemljama juga, prevladava gazdinsko društvo, obiteljsko, željno prikupljanja kapitala bez mogućnosti da se dopusti ulazak suvlasnika i da se tako prikupi kapital. Takva društva rastu na zdravijim tržišnim osnovama.

Slučaj Agrokor otvorio je pitanja na puno strana. Efekt koji će imati na usporavanje gospodarstva kroz nekoliko indikatora trebao bi višestruko biti vraćen urednijim poslovanjem i zdravijim rastom. Pitanje je, naravno, jesu li to naša očekivanja nakon šoka koji je izazvao slom koncerna, mogu li se poduzetnici tek tako preusmjeriti na nove temelje poslovanja, ili ćemo ipak trebati pričekati novije generacije koje će raditi drukčije. Domaća će ekonomija uglavnom preživjeti problem Agrokor – dogovori se postižu, novac se ulaže, a dobar i stručan kadar morat će brzim mjerama vratiti izgubljeno povjerenje potrošača.