Kriza zaustavila gradnju moskovskog Manhattana

Skićući se u ova ekonomski depresivna vremena podnožjem Moskovskog međunarodnog biznis centra, “ruskog Manhattana” u nastajanju, iz glave mi nije izlazila antiratna pjesma Erica Burdona Sky Pilot: “Nebeski pilotu/kako visoko možeš letjeti/nikad, nikad, nikad nećeš dotaknuti nebo...” Zanimljivi su i efektni ti poslovni megatornjevi; desetak impozantnih, djelomično nedovršenih zdanja uz obalu vijugave rijeke Moskve.

Donijeli su novu dimenziju ruskoj metropoli koja sada ima sovjetski “Manhattan” iz ere Brežnjeva na Novom Arbatu i ovaj novi, suvremeni. No kad se približiš tim 300-metarskim kolosima, vidiš da su i to samo zgrade “od ovoga svijeta”, od stakla i čelika (kao što su i “nadljudi” u njima od krvi i mesa), da se na njih hvata prašina koja se ne vidi dok zavodljivo svjetlucaju u noćnoj panorami, a da se u podnožju u proljetnom blatu sudaraju činovnici i zamazani bauštelci.

Tražeći temelje onog što je trebao biti središnji spomenik Biznis centra – nikad izgrađeni Toranj Rusija, najveća zgrada u Europi i najveća zgrada s prirodnom ventilacijom na svijetu – obišao sam cijeli kompleks, ali zanimljivo, odgovor od ljudi koji su tamo svaki dan – nisam dobio. Čuvari, portiri, građevinci, pa čak i prolaznici koji rade negdje u tim zbijenim neboderima na zapravo nevelikoj površini, nisu mi znali reći gdje je trebao biti Toranj Rusija, gdje je njegovo gradilište. Samo su me upućivali u krug, a neki kao da nisu ni znali o čemu govorim. Kao da razgovaramo na različitim, nerazumljivim jezicima...

Proteklih mjeseci, kao posljedica ekonomske krize, obustavljena je gradnja Tornja Rusija te Gazpromova tornja, dvaju najviših zdanja u Rusiji i cijeloj Europi, koja su trebala simbolizirati ekonomsku moć i kapitalističku usmjerenost oporavljene euroazijske velesile. Kad propadaju takvi monumentalni projekti, tijekom izvođenja ponekad praćeni ignorancijom spram struke i okoliša, te bahatom željom da se iskaže superiornost, obično se povlače paralele s biblijskom pričom o propasti Babilonske kule...

Moskva: kula br. 1
Sredinom veljače vodstvo projekta Biznis centar izvijestilo je javnost da projekt 612 metara visokog Tornja Rusija više nije izvediv niti je njegove troškove (oko 1,5 milijardi dolara) moguće opravdati, pa stoga neće biti sagrađen na teritoriju Centra. Oblikom nalik raketi, superneboder po nacrtu glasovitog Normana Fostera, sa 118 katova, 101 liftom i podzemnim parkiralištem s više od 3000 mjesta, trebao je primati 25-30 tisuća ljudi.



Problemi su iznenada počeli lani financijsko-kreditnom krizom koja je glavnog investitora Šalvu Čigirinskog bacila u takve gubitke da je morao obećati partnerima u naftnoj kompaniji Sibir Energy da će prodati privatni avion i nekretnine u Francuskoj i Velikoj Britaniji kako bi pokrio dugove. Ideja o najvećoj zgradi u Europi, čini se, definitivno je napuštena. Sergej Polonski, vlasnik nedavno oporavljene Mirax grupe, izjavio je kako bi želio preuzeti projekt od Čigrinskog i u suradnji s Gradom dovršiti posao. Spominju se i opcije da umjesto “Bašnje Rossija” na nekoj drugoj lokaciji izvan Biznis centra niknu tri znatno manje građevine.

Skt. Peterburg: kula br. 2
Pitanje peterburškog “neboskreba” snažnije je odjeknulo u svijetu, pretvorivši se pritom i u skandal s obzirom na to da se Gazpromov megatoranj gradi praktički u povijesnom centru bivše ruske prijestolnice. Upravo zbog fascinantnog povijesnog središta, ponekad uspoređivana s Venecijom zbog bezbroj kanala i 400-tinjak mostova, “Piter” mnogi smatraju najljepšim gradom na svijetu. Po naredbi nizozemskom kulturom opčinjenog Petra Velikog (odatle i nizozemsko ime grada), Skt. Peterburg utemeljen je 1703. godine na močvarnom ingrijskom tlu, a zatim je planski stvaran na muci, navodno i kostima kmetova i švedskih ratnih zarobljenika.



Tijekom 18. i 19. stoljeća izrastao je u harmoničnu kompoziciju baroka i neoklasicizma, eksperimentalno područje za ponajbolje svjetske arhitekte tog vremena – autore Zimskog dvorca, Mramorne palače, Admiraliteta, Voskresenske katedrale i čitavog niza drugih remek-djela epohe... Jedna od karakteristika takvog Pitera je niska gradnja; zbog toga nova zdanja po zakonu ne smiju biti viša od 42 metra (samo uz specijalnu dozvolu stručnjaka mogu se protegnuti do 48 metara).

Ali što je 48 metara za ambicije čelnika Gazproma i političara koji Petrov grad kao da su odlučili pretvoriti u energetski Rim (premda bi, ironično, sjedište Gazproma trebalo ostati u Moskvi). Na obalama rijeke Neve, ispred znamenite Voskresenske katedrale, krenuli su graditi poslovni centar Ohta čiji bi glavni spomenik trebao biti 397 metara visok Gazpromov toranj. Simbolika važnosti državnog plinskog monopolista za suvremenu Rusiju je očita, jer to bi bila najveća građevina u Europi, ne računamo li nekoliko RTV tornjeva i jednu norvešku plinsku bušotinu u Sjevernom moru. I naravno – zasad nerealizirani Toranj Rusija u Moskvi...

Čudo ili ruglo grada
U početku su izvođača projekta trebale odabrati međunarodne arhitektonske zvijezde Kisho Kurokawa, Norman Foster i Rafael Vinoly, no kad su shvatili monumentalističke namjere ruskih moćnika, povukli su se iz komisije oduzevši projektu stručno uporište. Na noge se digla i gradska udruga arhitekata, zatim niz intelektualaca i aktivista u gradu koji karakterizira kulturna osviještenost i snažan urbani identitet. Gazpromov toranj dobio je nadimke Gazzila i Gazočlen (“členom’’ se u ruskome jeziku naziva penis)... Naposljetku je reagirao i UNESCO, koji je 1990. uvrstio gradski centar na listu zaštićene svjetske kulturne baštine.

Prijetilo se oduzimanjem statusa gradu, no valjda se procijenilo da bi takav korak samo još više pogodovao vandalizmu sklonim investitorima, pa je Skt. Peterburg sada na listi 100 najugroženijih znamenitosti World Monument Funda.

Pojavom financijske krize gradnja Ohta centra obustavljena je zbog nedostatka novca. Gotovo paralelno s odustajanjem od gradnje Tornja Rusija, gradski deputati Skt. Peterburga objavili su da Grad izlazi iz dogovora s Gazpromom u kojem je trebao sa 49 posto financirati oko 2,3 milijarde dolara vrijedan projekt.

Nezadovoljni građani mogli su odahnuti barem na neko vrijeme, no malo je vjerojatno da će se supermoćni Gazprom tek tako predati. Nedavno provedene ankete pokazuju da se podizanju Gazpromova tornja zapravo protivi ‘samo’ 32 posto Peterburžana (većinom stanovnici iz centra), dok navodno 45 posto (većinom stanovnici kvartova-spavaonica) podržava gradnju za koju i međunarodna i domaća struka upozoravaju da će natkriti nebo nad Petrovim gradom te trajno narušiti njegov urbanistički sklad.