Krizmao se Gotovinin sin. Za kuma izabrao očeva prijatelja Ž. Dilbera

– Dragi mladići i djevojke, dobro došli na dan svete potvrde. U drami između neba i zemlje primit ćete sakrament krizme i sakrament euharistije – riječi su s oltara dupkom ispunjene župne crkve sv. Petra apostola u Vlaškoj ulici u Zagrebu, upućene stotini djevojaka i mladića te članovima njihovih obitelji. Među učenicima osmih razreda koji su pozorno slušali svog svećenika dr. Tomislava Ivančića u drvenoj je klupi šutke sjedio i on, ni po čemu se ne izdvajajući od svojih vršnjaka, elegantan u crnom odijelu i bijeloj košulji, 14-godišnji Ante Gotovina, sin hrvatskog generala i haaškog uznika Ante Gotovine.

Osnaženo prijateljstvo

Nakon što je u kolovozu 1998. kršten u crkvi Uzašašća Gospodinova u očevim rodnim Pakoštanima, a kasnije i pričešćen, Ante je jučer primio i svoj treći sakrament, ovaj put u odsutnosti oca. No zato su uz njega bili majka Dunja Zloić Gotovina i krizmani kum Željko Dilber, umirovljeni brigadir HV-a i najbliži generalov prijatelj, što se i u crkvi sv. Petra i te kako osjećalo. Tijekom gotovo trosatne ceremonije, Dilber je svoje kumče neprekidno grlio i nježno, gotovo očinski pogledavao. Kako doznajemo, upravo je Ante mlađi zaželio da mu krizmani kum bude Dilber. Prijateljstvo dugo točno 20 godina ovim je činom dodatno osnaženo jer general Gotovina otprije je kum unuku Željka Dilbera. Obiteljskoj kalvariji usprkos, bliski prijatelji ni trenutka ne napuštaju obitelj, pa se uz Dunju Gotovinu našla i Đurđa Šušak, supruga pokojnog ministra obrane Gojka Šuška, koja je dodjelu sakramenta promatrala nenametljivo, iz stražnjeg dijela crkve, naslonjena na zid.

Očev povratak na dar

Nakon obreda, supruzi generala prilazili su znani i neznani roditelji Antinih vršnjaka, čestitali joj, a ona im je, vidno dirnuta pažnjom, zahvaljivala. Netko je tijekom fotografiranja uz sveopći smijeh primijetio: “Mali Ante je isti tata!” Kada smo kuma Željka Dilbera na izlasku iz crkve zamolili za nekoliko riječi, ljubazno je zahvalio pa odbio rekavši da “danas nije taj dan”. Stoga možemo samo naslutiti što je dječak zaželio kao poseban dar. Da mu se otac što prije vrati kući.