Sibila i Seid Serdarević iz ugledne izdavačke kuće Fraktura njezin su osamnaesti rođendan proslavili otvaranjem knjižare u zagrebačkoj Ulici kneza Mislava 17. Stotinjak četvornih metara prostora već je u prvom tjednu rada privuklo pažnju rafiniranih ljubitelja književnosti i kulture.
Korona, potres, loši statistički podaci o čitanju u Hrvatskoj. A Fraktura otvara knjižaru usred Zagreba. Je li to hazarderski potez ili odlično promišljena poslovna odluka?
Odluku smo donijeli davno prije korone i potresa. O knjižari kao mjestu susreta s čitateljima, mjestu gdje ćemo održavati naše brojne promocije, sanjarimo već godinama, a u prosincu 2019. napokon se ukazala prilika na natječaju državnih nekretnina za prostor koji nam se činio idealnim: u blizini je najužeg centra grada, u kvartu koji je zaživio od HDLU-a, preko Kuće Oris, Bookse... Nekada je preko puta bila redakcija Studentskog lista, za Drugoga svjetskoga rata u ulici je živio Miroslav Krleža. Otvaranjem knjižare ostvarili smo ideju koju opisuje arhitektonski časopis Čovjek i prostor, nema čovjeka bez prostora i obrnuto, a ovdje smo napokon u mogućnosti biti u stalnom kontaktu s našom publikom. Knjižara je otvorila vrata 4. srpnja, mi smo i dalje jako uzbuđeni i sretni, imamo osjećaj da smo na početku jednog novog ciklusa, poslovnog, životnog za našu kuću. Prema prvim reakcijama, izgleda da smo uspjeli u namjeri da stvorimo toplo mjesto, kuću književnosti, koju je svojim crtežima na stropu oplemenio naš prijatelj i dugogodišnji suradnik, dekan zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti Tomislav Buntak, vizualni identitet zasluga je Marija Aničića, sam dizajn prostora naša je zajednička vizija u čijoj nam je realizaciji idejama oko rasvjete polica i izvedbom pomogla tvrtka Gigant Andrije Pintara, a dio namještaja je iz Ikee pa su nam za neke elemente koristili i savjeti njihovih arhiteka ta; sve u svemu, u kratkom smo vremenu uspjeli otvoriti knjižaru koja će biti knjižara lijepih i kvalitetnih knjiga. Sada je pred nama razdoblje kada moramo sklopiti ugovore s mnogim nakladnicima, ne samo onima većima, kada treba pomno izabrati izdanja jer je ideja da imamo probrane knjige iz svih područja, one koje i sami želimo čitati. Što se tiče poslovne strane, naravno da smo napravili izračune i vjerujemo da će knjižara poslovati pozitivno, no za to su potrebna ulaganja, ponajprije u ljude. Uskoro ćemo raspisati natječaj za knjižare, koji su u našoj viziji zadnja spona između pisca i čitatelja. Urednik i nakladnik je tu nevidljiv, ali knjigu čitatelju preporučuje i prodaje knjižar, stoga ćemo ulagati u njihovu edukaciju. Mislimo da tim pristupom možemo privući čitatelje jer želimo biti mjesto na kojem će kupci uživati u knjigama, mjesto gdje mogu dobiti kvalitetnu preporuku i otkriti neke nove knjige i svjetove.
Jeste li u otvaranju knjižare imali pomoć države ili Grada Zagreba?
Knjižaru smo otvorili vlastitim sredstvima, neke ideje smo reducirali, a nadamo se da ćemo pomoć dobivati za programe koji će se u njoj održavati.
S kakvim ste očekivanjima prije osamnaest godina pokrenuli izdavačku kuću?
Od početka smo si postavili neke ciljeve, koji su se, naravno, s vremenom mijenjali, kako smo sve više shvaćali i poslovnu logiku, no od samoga starta znali smo da želimo kuću visokih standarda u svakom pogledu, od izbora knjiga i autora, preko kvalitetnih prijevoda, uredničkog rada, dizajna, tiska, marketinga, promotivnih aktivnosti, svega što smo, vjerujemo, i ostvarili. Jednako tako ulazak u izdavaštvo bio je i ostao avantura, avantura objavljivanja vrhunskih knjiga. Oboje ne možemo zamisliti svoj svijet bez čitanja i knjiga pa smo među sretnicima koji rade posao koji vole, za koji smo se i školovali, no koji nam također pruža mogućnost da stalno učimo nešto novo, i to u jako širokom spektru, od umjetničkog do poslovnog, što nas i dalje, nakon gotovo tisuću objavljenih knjiga i 18 godina poslovanja, veseli i tjera da nastavimo raditi bez obzira na krize koje svako toliko drmaju nakladništvom. Krizni menadžment naše je trajno stanje, ali, s druge strane, stalno otkrivamo nove autore, rukopise, stalno unapređujemo poslovanje, pratimo digitalne trendove i trudimo se biti lider u izdavaštvu u svakom segmentu, a to želimo i u knjižari.
Neću vas pitati tko su vam najdraži autori. Ipak, imate li neke favorite koji nisu dovoljno priznati u društvu i treba im dodatna afirmacija?
Najdražih autora imamo puno jer jednostavno puno i čitamo, top-ljestvice što ponijeti na pusti otok i slično nisu nešto što volimo jer bismo tih pet ili deset knjiga brzo pročitali. Ima nekoliko inozemnih autora koji su u svijetu afirmirani, a kod nas nikako da postanu dovoljno vidljivi i čitani, među njima su Rawi Hage, briljantni kanadski autor libanonskog porijekla, zatim Slovenac Dušan Šarotar, pa njemački autor Saša Stanišić, onda dvoje argentinskih autora, Samantha Schweblin i César Aira... Ima ih još i nadamo se da će ih i naša publika otkriti.
Može li se u nekoliko rečenica ocijeniti ili opisati ukus hrvatske čitateljske publike?
Hrvatska čitateljska publika je probrana, naviknuta na dobre izbore, na odlične autore, i u tom smislu, iako malena, kako pokazuju statistike, nije nužno publika koja trči samo za najrazvikanijim hitovima već čita i vrhunske pisce. No vrlo je ziheraška pa se teže odlučuje istražiti nove autore i tu smo mi da ih svojim izborom ohrabrimo, da znaju da potpisom garantiramo kvalitetu čak i kada su autor ili autorica slabije poznati ili potpuno nepoznati.
Je li vam posebno žao što u svojoj ponudi nemate neke pisce koje objavljuju drugi nakladnici?
Nije nam žao, dapače, drago nam je što i drugi nakladnici objavljuju odlične pisce. Što je veći i bolji izbor lijepe književnosti, to se i više ljudi odlučuje kupovati te knjige, što je u knjižarama bolja ponuda, tim više će ljudi zalaziti u njih. Tu se pokazuje kako je konkurencija važna jer nas potiče da stalno biramo bolje, no zapravo svi težimo k istom cilju, širenju čitateljske publike i navika. Samo obrazovani i načitani građani mogu stvarati bogatije i prosperitetnije društvo.
Fraktura na sajmu knjiga u Frankfurtu tradicionalno ima poseban štand, nevezano uz onaj Zajednice hrvatskih nakladnika i knjižara. Zašto?
Svoj štand na Frankfurtu imamo od 2003. godine, važno nam je da se što bolje istaknemo na najvećoj svjetskoj smotri knjiga, da pokažemo autore koje zastupamo, čija prava na prevođenje prodajemo, u čemu smo poprilično ravnopravni s nezavisnim izdavačkim kućama iz cijeloga svijeta. Ujedno nam to pomaže da stalno iznova upoznajemo urednike, nakladnike i da širimo svoj krug poznanstava.
Što će biti s Danima i nagradama Mirka Kovača koji su pokrenuti zahvaljujući tajanstvenom donatoru?
Dane je u čast tom velikanu hrvatske književnosti pokrenula Udruga Mirko Kovač uz pomoć Grada Rovinja i Frakture, a nagrada je došla godinu dana kasnije, kada je privatni donator za nju i rad žirija ponudio izdašna sredstva. Sada su i Dani i Nagrada u nekoj vrsti hibernacije, nažalost, jer ni lokalna zajednica ni država, a ni privatni sponzori, nisu prepoznali taj projekt kao istinski važan, on se oslanjao na entuzijazam organizatora i sudionika. Ograničena sredstva koja bi se prikupila dostajala bi tek za pokrivanje troškova smještaja i puta sudionika, tako da s Danima nismo uspjeli napraviti kvalitetan iskorak prema jednom drugom formatu koji smo željeli. Nagrada je pak nakon pet godina obilatog financiranja privatnim novcem – bila je to jedna od najvećih donacija privatnog kapitala u kulturu posljednjih godina u nas – a bez institucionalne potpore, došla također do kraja jednog ciklusa. Hoće li se otvoriti neke druge prilike, to ćemo vidjeti, iako ćemo, u svjetlu globalne krize, vjerojatno morati pričekati.
Tko je na vas najviše utjecao da zavolite čitanje?
Seid: Meni je teško odgovoriti na to pitanje, u našoj kući se puno čitalo, iako nitko nije bio pisac ni intelektualac, ali se znanje uvijek iznimno cijenilo, pa sam od najranije dobi imao sklonost čitanju. Tako se u obitelji prepričava anegdota kada sam kao trogodišnjak tulio od tadašnjeg Trga Republike sve do Grahorove, gdje smo stanovali, jer mi teta, tada studentica, nije kupila slikovnicu “Kalimero”. Da bi me utješili, učlanili su me u obližnju knjižnicu Vladimir Nazor u kojoj sam zarana dobio priliku posuđivati knjige s odjela za odrasle jer sam one s dječjeg sve pročitao.
Sibila: Uz roditelje koji su se upoznali upravo u uredništvu književne rubrike Studentskog lista i u domu prepunom knjiga, čitanje mi je uvijek bilo prirodna stvar i omiljena zabava, a tako je i danas. U bilo kojoj prilici i u bilo koje doba, čitanje je ljubav koja ne blijedi.
Ne znam je li to poslovna tajna, ali koje vam je izdanje dosad bilo najisplativije?
Teško je reći, dosta izdanja smo prodavali u više naklade i to se i dalje događa. Bez sumnje su nam u financijskom smislu najvažniji pisci Stieg Larsson, Jorge Bucay, Lars Kepler, Carlos Ruiz Zafón, no i mnogi drugi. Jako smo ponosni da smo prava za većinu njih kupovali dok nisu bili planetarno popularni, često među prvima na svijetu.
Slovenija je dvostruko manja od Hrvatske, a u Frankfurtu će se predstaviti kao zemlja gost. Zašto Hrvatska nema ambicija u tom smislu?
Mnogi su razlozi tome. Kod nas je situacija nesređena, iako imamo odlične autore i imamo se čime dičiti. Mnogi su autori prevođeni, za zemlju i jezik naše rasprostranjenosti spadamo među one s najviše prijevoda, posebice kada govorimo o istočnoj Europi. Nastup na Frankfurtskom sajmu knjiga nacionalni je projekt, ne samo kulturni već i politički i gospodarski projekt par excellence, za relativno malen novac dobiva se vidljivost na svjetskoj razini, no da bi se to moglo postići, potrebno je imati uređenu unutarnju scenu, mnogo izdanja, jasne kriterije, po mogućnosti neku agenciju za knjigu, to mora biti projekt koji traje niz godina prije nastupa, kada se lobira, i koji se nastavlja dugi niz godina nakon nastupa. Naime, kulturna diplomacija uvijek je najjeftinija i najefikasnija za prepoznavanje utjecaja i važnosti neke zemlje, a mi imamo moćnu kulturu koju ne koristimo kao takvu polugu.
Među vašim najpopularnijim autorima bio je i nedavno preminuli Carlos Ruiz Zafón. Znate li je li nešto neobjavljeno ostalo u njegovoj ostavštini?
Koliko znamo, nema dovršenog rukopisa, no vidjet ćemo uskoro.
Sibila je direktorica tvrtke, Seid glavni urednik. Čija je zadnja?
U našem poslovnom odnosu nema nadmetanja, te uloge, odnosno radna mjesta, samo su stvar podjele djelokruga rada. Sve važne odluke usuglašavamo i donosimo konsenzusom, čak i ako ponekad izgleda da se prepiremo, to su uvijek plodotvorne rasprave, prepune strasti, argumenata i kontraargumenata, a sve u cilju da knjiga i program budu dovedeni što bliže savršenstvu.
Čestitam na odličnom radu kući Fraktura.