1991. općina Vukovar najviše je osjetila agresiju JNA, Republike Srbije i pobunu hrvatskih Srba. S Vinkovcima i Županjom Vukovar je činio operativnu cjelinu. Osim Dubrovnika ni jedna općina u Hrvatskoj nije bila u tako teškom položaju za obranu kao što je bio Vukovar.
25. kolovoza počele dugotrajne borbe za Vukovar; JNA presjekla prometnicu Bogdanovci – Vukovar, hrvatske snage počele koristiti poljske putove poznate kao Kukuruzni put.
5. rujna žestok napad srpskih snaga iz smjera Negoslavaca i Trpinje pod izlikom deblokade gradske vojarne.
14. rujna napad na Sajmište, srpske snage u naselju Petrova gora povezuje se s posadom vojarne; istodobno napad na Borovo naselje, koji je zaustavljen kasno poslijepodne nakon što je uništeno 11 tenkova i tri oklopna transportera.
15. rujna novi napad, zrakoplovstvo kasetnim bombama tuče cijeli grad, nakon više od 9 sati bitke neprijatelj desetkovan, uništeno 17 tenkova i 1 avion. Ponovno odbijen napad JNA duž Trpinjske ceste.
16. rujna novi napad s težištem na pravcu Borovo Selo – Borovo naselje. Obrana uništila 12 tenkova.
17. rujna Vukovar na Kukuruznom putu odsječen od Bogdanovaca.
18. rujna navečer hrvatske snage kreću u proboj blokade, u grad ulaze 20. rujna, a s njima i kolona koja je prevozila pomoć; iz grada izvučena skupina ranjenika.
30. rujna JNA počela operaciju odsijecanja Vukovara od Vinkovaca; 1. listopada padaju Petrovci i Marinci, presječena prometnica Vukovar – Vinkovci; 3. listopada pada Cerić.
2.–5. listopada hrvatske snage pokušavaju deblokadu; srpske snage odbijaju napade 7., 8. i 10. na 11. listopada; ne uspijeva ni najozbiljniji pokušaj 13. listopada.
16. listopada JNA postavlja pontonski most na Bobotski kanal i probija obranu Lušca; obrana zaustavlja prodor, ali pogiba Blago Zadro, zapovjednik obrane Borova naselja, što je bio velik udarac za obranu grada.
19. listopada u Vukovar stigao novi hrvatski konvoj i tijekom dana s ranjenicima napustio grad.
2. studenoga pada prigradsko naselje Lužac, spajaju se srpske operativne grupe Sjever i Jug.
4. studenoga OG Jug osvaja Naselje 6. proleterske divizije i izbija pred Naselje Boška Buhe;
7. studenoga zauzima područje škole 2. kongresa, a 8. i 9. studenoga Naselje Boška Buhe.
9. studenoga JNA prekida prometnicu između Borova naselja i Vukovara.
10. studenoga pada Milovo brdo, s kojeg JNA nadzire središte Vukovara; obrana Vukovara presječena je na dva mjesta, čime su branitelji sabijeni u tri odvojena džepa.
10. studenoga padaju Bogdanovci; preživjeli stanovnici i branitelji probijaju se prema Vinkovcima.
12. studenoga navečer četvrti, posljednji organizirani pokušaj deblokade Vukovara, završava dan poslije neuspjehom.
13. studenoga JNA osvaja naselje ispod Milova brda i izbija u Ulicu Stjepana Supanca, odakle može nastaviti prema središtu grada i vodotornju.
14. studenoga JNA presjekla put između Borova naselja i Vukovara; hrvatske snage potisnute prema središtu Vukovara, prema bolnici, Policijskoj upravi i Zapovjedništvu obrane grada.
15. studenoga JNA ovladava dijelom groblja i većim dijelom područja od Ulice Josipa Kraša prema mostovima i rijeci Vuki; izbija i na 400 metara do bolnice, ali je usporena snažnim otporom hrvatskih snaga.
16. studenoga JNA osvaja dio objekata u području groblja i na dijelu od Sundačićeve prema Ulici I. G. Kovačića.
17. studenoga JNA zauzima Ulicu maršala Tita, Trg Republike, groblje i Vatrogasni dom. U napadu na Borovo naselje sabila je hrvatske snage u uži kompleks tvornice Borovo.
17./18. studenoga povjerenik hrvatske Vlade Marin Vidić Bili zatražio razgovor s pukovnikom Mrkšićem. Ujutro 18. studenoga počeli pregovori o predaji, koji su završeni u 13 sati, nakon čega se predala obrana Mitnice. Prema podacima JNA, predalo se 3000-4000 civila i branitelja.
19. studenoga u Dalju predstavnici hrvatskih snaga iz Borova naselja dogovorili predaju 2000 ljudi, od kojih je oko 400 bilo naoružanih. Toga je dana prestao organizirani otpor snaga obrane Vukovara. Skupine branitelja uspjele su se probiti iz Vukovara i uz velik napor doći do Vinkovaca (posljednja skupina probila se 23. studenoga). Hrvatsko stanovništvo i ranjenici iz bolnice koji nisu pobijeni na Ovčari napuštaju razoreni grad. Konvoje s njima hrvatske su vlasti prihvatile 21. i 22. studenoga u Bosanskoj Rači i selu Dvorovi kod Bijeljine.
20./21. studenoga pokolj na Ovčari: ubijeno oko 250 ranjenika, bolesnika i civila iz vukovarske bolnice.
Odnos snaga i gubici
Hrvatske snage:
U obrani Vukovara 2500 ljudi, na crti bojišta 1250 branitelja; na širem vukovarskom bojištu 6700 vojnika, 26 tenkova i oklopnih transportera, 84 topa, 8 minobacača, 1 višecijevni raketni bacač.
Na širem bojištu poginulo oko 2500 vojnika, od čega 900 u Vukovaru tijekom borbi, a oko 600 ubijeno nakon pada grada. Oko 7000 civila i vojnika završilo u logorima; tijekom i nakon ratnih operacija stradalo oko 1000 civila, među njima 86 djece.
Srpske snage:
30.000 vojnika, 1600 oklopnih vozila, 980 topova, 350 protuzračnih topova.
Prema procjenama HV-a: poginulo oko 6000 vojnika JNA i 2000 pripadnika paravojnih postrojbi, a ranjeno 15.000; uništeno 400-600 oklopnih vozila, srušeno 20 zrakoplova i helikoptera.
Izvor: Davor Marijan: Bitka za Vukovar; Memorijalni centar Domovinskog rata Vukovar, 2016.
>> Čuo sam Ovčaru: Mrtvih više nema. Pamtite ih, a živima pomozite da žive
>> 'Iz bolnice smo iznijele napuštenu bebu. Nisam je mogla dati u dom'
Svaka vam čast junaci