Kroz bijeli šum do globalne svijesti

Na Odjelu za istraživanje tehničkih anomalija (PEAR  The Princeton Engineering Anomalies Research, koji je zatvoren prije godinu dana) 1998. godine počeo je projekt u koji je bilo uključeno 75 umreženih kompjutora, tzv. elektrogejograma, u 30 zemalja od SAD-a i Velike Britanije do Fidžija, Kube i Rumunjske.

Na PEAR-u su trideset godina trajala istraživanja efekata ljudske svijesti na REG-ove, generatore slučajnih događaja, a Projekt globalne svijesti (GCP - Global Conscious Project), koji je izrastao iz eksperimenata dr. Rogera Nelsona, sasvim je logičan nastavak. I onda, je li cijeli svijet umotan u omotač kolektivne svijesti?
Doktor Nelson je optimističan, ali i oprezan.

 Kako je i zašto osnovan GCP i kako ste uopće došli na ideju o takvu eksperimentu?
- Sve je počelo igrom slučaja, kao i mnoge druge stvari na ovome svijetu. Bilo je zapravo nekoliko slučajeva. Godinama su me, pa čak i dok sam bio mlad, zanimale granice uma i interakcija uma s materijom. Godine 1980. dobio sam priliku raditi na Sveučilištu Princeton i istraživati promjene fizičkih sustava koje nastupe kada ljudi zažele da se one dogode. Taj je rad zapravo i doveo do onoga što mi nazivamo "Field REG studies", pri kojem se koristimo osjetljivim sustavima detektora, generatorima slučajnih događaja i odnosimo ih na koncerte, sastanke i tajna mjesta kako bismo otkrili hoće li biti reakcije na posebna stanja grupne svijesti. Kasnih 1990-ih, točnije 1997., u svijetu se dogodilo nekoliko važnih stvari, primjerice, sprovod princeze Diane. Taj se događaj činio važnim za cijeli svijet. Mnogim sam kolegama rekao da skupljaju podatke. Imali smo oko 12-14 izvora podataka. Kada smo ih kombinirali, utvrdili smo da je za sprovoda - kada su milijuni ljudi, neki kažu čak i milijarde, gledali isto - došlo do promjena. Smatrali smo da bismo to trebali dalje istražiti. Tada smo odlučili napraviti trajni sustav snimanja, mrežu generatora slučajnih događaja posvuda diljem svijeta, kako bismo uvijek imali podatke u slučaju da se dogodi kakva tragedija, proslava ili nešto neobično što bi privuklo pozornost mnogo ljudi.
 
Kako izgleda eksperiment? Kako se može koristiti bijeli šum?
- Bijeli šum je zapravo električni napon koji nastaje kvantnim postupkom. On je posve nepredvidiv. Kada uzmemo uzorke, oni će pola vremena pokazivati pozitivne rezultate, a pola vremena negativne. To je kao kad bacate novčić. Mi to radimo vrlo brzo. To nazivamo generatorom nasumičnih događaja ili brojeva. Nakon toga skupljamo dobiveni niz nula i jedinica koje nazivamo česticama. Zatim pravimo probne vrijednosti koje su u našem slučaju zbrojevi 200 čestica. To će biti brojevi poput 100, 97 ili 113, koji su posve nepredvidivi. Taj niz proizvodi neku vrstu slučajnog hoda. Ako doista ništa ne utječe na slučajni niz, slučajni hod neće pokazivati nikakav odmak ili odstupanje od očekivanog niza. No, dogodi li se nešto u svijetu što promijeni način na koji se skupljaju nasumični događaji, slučajni hod krenut će drukčijim smjerom. Možemo interpretirati je li to povezano s tim događajima. To se dogodi s vremena na vrijeme. Mi to možemo interpretirati kao neku vrstu detekcije nečega o svijetu što se promijenilo.

 Postoje li važni događaji koji su utjecali na globalnu svijest?
- Prvi događaj koji smo mogli promatrati bio je bombaški napad na dva veleposlanstva u Africi 1998. Osobno takvo što, kao i mnogi drugi ljudi, smatram nezamislivim. Ne možete bombardirati diplomate u svijetu. Od toga se vremena broj terorističkih napada sve više povećavao. Svaki put kada se dogodi teroristički napad ljudi su užasnuti. Uzmite, primjerice, teroristički napad na tornjeve "Blizance" u New Yorku u rujnu 2001. Mislim da je taj događaj užasnuo većinu ljudi u svijetu i da je većina suosjećala sa žrtvama. Osim toga, u dvije, tri ili četiri zemlje izbio je rat. Bilo je i nekoliko terorističkih napada na Bliskom istoku. Ali i nekoliko prirodnih katastrofa, strašnih potresa koji su nanijeli goleme štete i odnijeli velik broj ljudskih života, poput tsunamija i potresa u Indijskom oceanu. No, reakciju ne stvaraju samo tragični događaji nego i masovne proslave, poput Nove godine. Svake godine postoji određeno vrijeme, trenutak u kojemu milijuni ljudi razmišljaju o istoj stvari, primjerice, dok čekaju ponoć kako bi se zagrlili i proslavili dolazak nove godine.

 Kakva je, prema vašem mišljenju, priroda globalne svijesti?
- Prva riječ koja mi pritom pada na pamet jest da je ona misteriozna. Istražujemo nešto što nazivamo globalnom svijesti, ali nemamo dobar dokaz da nešto takvo doista postoji. Sve što imamo jesu male promjene u našim podacima i sustavima mjerenja. To su male promjene, one su povezane sa stvarima, a možemo ih povezati sa stupnjem svijesti velikog broja ljudi. Ja na to gledam kao na početak ili vrlo slabu sugestiju da postoji interakcija među umovima i svijesti ljudi diljem svijeta. Nismo sigurni je li to točan opis, ali je vrlo praktičan način gledanja na tu pojavu - zaključio je dr. Roger Nelson.