Kroz kukuruze i kanal probilo se 257 branitelja, od čega 27 ranjenih

– Predaja nije dolazila u obzir. Osobno sam svakom dao jednu ili dvije ručne bombe. Bila je to njihova posljednja zadaća u obrani, da je aktiviraju. Izdana je i zapovijed da se puca u onoga tko digne ruke za predaju. Da pucaju i u mene ako to učinim – sjeća se jedan od zapovjednika obrane Laslova Ištvan Mihalik – Horti posljednjih dana obrane mađarskog sela udaljenog 19 kilometara od Osijeka, koje je nakon pada Ernestinova, 20. studenoga, ostalo četiri dana u potpunom okruženju. Tih su ih dana četnici, kaže, obvezno oko šest sati iz Palače budili "Maršom na Drinu" i pozivanjem zapovjednika da se predaju pa će s vojnicima postupati prema Ženevskoj konvenciji. Nedostajalo im je streljiva, obrana je pucala, i tog 23. studenoga 1991. u zapovjedništvu je pala odluka – svih 257 branitelja i civila, od čega 27 ranjenika, kreće u proboj do Ivanovca. Prva grupa, oko 120 ljudi, na čelu s Mihalikom krenula je u 16.30 sati. Zadaća im je bila osigurati prolaz drugoj grupi s ranjenicima koju je vodio zapovjednik obrane Ladislav Kočiš. Skinuo je barjak s zapovjedništva i krenuo s ljudima u proboj.

– Uz Božju pomoć i gustu maglu probili smo se kroz hladni Bobotski kanal i kukuruze do slobodnog Ivanovca. Krenuli smo prema Tenji, čak i vidjeli srbočetnike kako pale cigarete. Morala je biti grobna tišina, da što manje šuškamo dok prolazimo kroz neobrane kukuruze. Prva je grupa do Ivanovca došla u četiri sata ujutro, a druga u pet – priča Mihalik kojega su suborci znali i pod nadimkom Pišta, a koji je danas pričuvni brigadir HV-a u mirovini. Dolaskom u Ivanovac javio se u zapovjedništvo obrane Osijeka Branimiru Glavašu koji je poslao vozila hitne pomoći kojim su ranjenici prevezeni do bolnice.

U Ivanovcu su hrabre branitelje, koji su četiri dana odolijevali nadmoćnom neprijatelju, dočekala i dvojica suboraca – zapovjednik Prvog internacionalnog voda Jorge Eduardo Rozsa Flores – Chico i John Kosich, američki Hrvat koji je u Chicagu platio 960 dolara kartu u jednom pravcu za Hrvatsku. Legendarnog Chica, koji je ubijen 2009. u Boliviji pod optužbom da je planirao atentat na predsjednika Eva Moralesa, i Johna u Osijek je poslao Mihalik po naoružanje. Ernestinovo je u međuvremenu palo, a John i Chico s oružjem stigli samo do Ivanovca.

– Laslovo je branila uistinu cijela Hrvatska, ali i svijet. U prvom internacionalnom vodu koji je imao tridesetak ljudi bili su Amerikanci, Španjolci, Mađari, Slovenci, dok su u mojoj 3. prištapskoj satniji osječke bojne bili dečki s Hvara, iz Rijeke, Zagorja, Dalmacije... Prvi internacionalni vod kasnije je narastao na stotinjak ljudi i bio je u sastavu 160. brigade – objašnjava zapovjednik.

U selu su ostala tijela poginulih suboraca, ali i tri starice koje nisu htjele napustiti dom. U Laslovo je tog 24. studenog ušao Željko Ražnjatović – Arkan sa svojim četnicima. Starice su zaklane, a onda na novosadskoj televiziji, u snimci BBC-a kojemu je Arkan dozvolio ulaz u selo, prikazane kao žrtve ustaša – navodi Horti.

U lijesu je u crkvi pokriveno zastavom ostalo i tijelo poginulog Marina Galića, čiji su ostaci ekshumirani tek prošli tjedan, negdje u Vojvodini. Nakon mirne reintegracije u ružičnjaku su pronašli tijelo poginulog Dragana Devetka kojeg su zbog crvene beretke zvali Crvenkapica. U Laslovu se i danas 10 osoba vode kao nestale. U obrani koja je trajala 152 dana poginulo je 48 osoba kojih se prisjećaju paljenjem 48 svijeća u Parku hrvatskih branitelja. Danas u 13 sati iz Ulice pobjede krenut će svečani mimohod branitelja malog, ali hrabrog sela koje je braneći se dalo vremena Osijeku da u ta četiri dana dodatno učvrsti obranu, ali i da evakuira velik broj stanovnika. U Osijeku je 24. studenog 1991. ostalo jedva 15.000 branitelja i civila.