Krumpir-salata je za početnike, J. Kosor treba se baciti na salatu od hobotnice

Recept je u stvari jednostavan. Za salatu od hobotnice treba prvo uhvatiti hobotnicu. Kad se ima vremena, može se čekati danima s udicom da zagrize, ali u ovom slučaju je hitnja pa se treba uputiti do nje i uhvatiti je golim rukama. Dotući je najbolje udarcem u glavu. Može poslužiti bilo koja podloga tipa državnog odvjetništva ili policije. To bi, doduše, u hrvatskom receptu mogao biti problem te je nužno zidove poduprijeti nekom prijetnjom EU ili tome slično kako se ne bi dogodilo da se zid od straha uruši čim hobotnica pomoli glavu.

Nakon udarca treba biti siguran da je glava mrtva jer će to automatski riješiti i problem krakova. Nikako ne nasjedati na trik hobotnice koja će se pritajiti i praviti mrtvom. Potom je treba zamrznuti do pripreme da bi bila što mekša i podatnija. Neki dobar istražni zatvor je idealan za taj dio postupka. To se vrijeme iskoristi da se pripremi marinada sa začinima od kvalitetnih dokaza i dokumentacije. Nakon toga joj se lijepo reckaju krakovi, jedan po jedan, i preliju se marinadom. Servira se hladno u sudskom procesu s nekorumpiranim i hrabrim sucem na čelu stola.

Kad već premijerka voli kuhati, evo joj prilike da primijeni svoje znanje o salatama. Istina, hobotnica je žilava, stara, lukava, pustila je krakove do neslućenih visina, ali i dubina. Djeluje zastrašujuće jer je davno mutirala. Izišla je iz svoje podmorske špilje na površinu i narasla su joj pluća, glava i karakovi u prilagodbi na nove uvjete. Dobila je i svoju stranku i svoju vladu. Potkopala je institucije i zavladala njima i ljudima u njima. Teško je od takve beštije očekivati da se mirno da uhvatiti, ali to je pitanje biti ili ne biti. Ili će Kosorova nasjeckati hobotnicu ili će hobotnica servirati Kosorovu.

Svatko može oguliti krumpire pa makar oni bili i slovenski, ali pitanje je može li premijerka ući u otvoreni rat za oslobođenje Hrvatske od zagrljaja hobotnice? Ima li petlje? Je li joj njezina trenutna i upitna pozicija važnija od interesa države koja tone? Je li doista bolje kada se kriminalci ne obračunavaju pištoljima nego izvlače novac preko off shore kompanija? Jer, ako se afere u koje se zadnjih tjedana umače sve više ljudi koji su bili ili su još bliski sa Sanaderom puštaju da bi se pokazalo kakav je bio bivši premijer, onda treba i njega istjerati na čistac i vidjeti gdje je i koliko bio upetljan i je li to pravi razlog njegova odlaska umjesto da se s njim pokazuje po ribljim ručkovima.

Ako su se malverzacije još od prije vojnih kamiona do pljačke u HEP-u i Podravki (a navodno slijede i nova iznenađenja) radile da bi se dio novca prelijevao na tajne račune s kojih se onda financirao HDZ, koji je nakon toga ‘financirao’ koga treba, onda je Jadranka Kosor kao predsjednica stranke ta koja mora raščistiti situaciju i pokazati krivce javnosti. Ako treba žrtvovati nekog ministra, onda to nikako ne može biti kraj priče nego njezin početak. Jednako su krivi oni koji su znali i pravili se da ne vide kao i oni koji su tvrdili da nisu znali, a posao im je bio da znaju. Tu ne treba imati milosti niti nasjedati na lažne alibije.

Ako to znači smijeniti pola Vlade i sve uprave i nadzorne odbore javnih poduzeća, onda to treba i napraviti. Umjesto da ih gleda svojim toplim očima, kako bi rekao Hebrang, premijerka i predsjednica HDZ-a mora pogled uprijeti prema Bajiću, Karamarku i svim represivnim polugama vlasti kojima raspolaže i tražiti odgovore na sva pitanja, sankcije za sve kriminalce. Ako budu mucali i njih se može promijeniti.

Optimizam se narodu ne vraća tako da ga se tjera da gleda u jeftinu vazu s umjetnim cvijećem i zamišlja da tako izgleda cijeli vrt. Vraća se tako da se počupa korov, da se ubije hobotnica, tako da se pokažu čiste ruke čak i ako nakon toga ne bude HDZ-a. Uostalom, on je ovakav kakav jest u očima građana – već i tako mrtav. Jadranka Kosor može samo dobro učiniti ako ga isključi s aparata.