Kruno Jurčić: Obitelj je nesretna jer sam u Dinamu

Otvoreno, bez sustezanja Krunoslav Jurčić (43) pričao je o svemu. Treći se put vratio u Dinamo, dočekan je s još više sumnje i nesimpatija. Da nije bilo onih 1:7 od Lyona u Ligi prvaka u prosincu prošle godine, možda bi sve bilo drukčije, ali ta ga je utakmica i otjerala iz najjače zagrebačke ekipe.

Zdravko Mamić vratio ga je i tako priznao grešku - Jurčića tada nije trebalo potjerati.

Krenimo onda od toga, planirali ste zimske pripreme, a onda je stigla ta pljuska, kako je izgledao taj dan?

- Uobičajeni dan pred utakmicu, bili smo u karanteni, imali uobičajeni ručak, razgovor sa Zdravkom i Zokijem. Da, planirali smo iduće pripreme jer je to bila zadnja utakmica sezone. Znam da ću ispasti bahat, ali moram reći sve što se događalo, mi smo prebacili sve zacrtane ciljeve u toj polusezoni. Kad sam došao, jedini je zahtjev bio da budemo prvaci Hrvatske, a uđemo li na bilo kakav način u Europsku ligu, bit će \'puna šaka brade\'. Otkrit ću vam jedan detalj, kad smo izvukli Neftči, imali smo informacije da bi mogli biti vrlo neugodni. Predsjednik Barišić bio je s nama i videći moju zabrinutost, došao je i rekao mi: Kruno, nema problema, tek si došao i znaš da trebaš samo biti prvak, ako ispadnemo, nećeš imati nikakvih problema. Dakle od te rečenice, mi smo dva mjeseca kasnije igrali Ligu prvaka s Realom. Gledajući iz te perspektive, napravili smo veliki uspjeh. Ali, istina, i kad vidiš poraz 1:7, nije dobro. Ako izgubim na haklu kod Silvija Marića, propadam u zemlju, a kako ne bih nakon takvog poraza u Ligi prvaka.

>> Sammir: Kruno je najbolji trener koji me vodio u Dinamu

Investiram u kuću na Pagu

Dobro, i došla je ta utakmica i doživljen je debakl.

- Kod nas je sve, pogotovu u medijima, sugestivno. Na kraju, odgovarao sam za tih 1:7 i naravno da se treba i o tome govoriti, kako smo izgledali u drugom poluvremenu, ali kad ja ponudim argumente, ispada da tražim alibi.

Recite što imate u svoju obranu.

- Vi znate da smo ostali bez jednog stopera, da je Leko počeo kao stoper, da je dobio crveni nakon pola sata, da je onda stopera igrao Ademi. Spočitavaju mi da ne znam da je defenziva osnova igre, a ja u tom trenutku s igračem manje nemam niti jednog defenzivca na klupi. S time bih završio ovu temu iako znam da je to križ koji ću nositi tijekom cijele karijere, to je za mene osobno velika sramota, ali kao trener koji na svoju profesiju gleda malo šire, to je samo epizoda. Kad pogledam okolnosti i što smo sve napravili, ja sam ponosan, a zbog ovoga sam poraza i odgovarao.

Tko vam je rekao za smjenu?

- Zoki Mamić.

Kako ste to primili?

- Uvijek je to šok iako se poslije takvog rezultata i može očekivati otkaz, ali znam od čega smo krenuli i do čega smo došli, i u tom sam trenutku mislio da sam zaslužio šansu da nastavim ili popravim. I mislim da sam bio u pravu. Znate zašto? Zato što su me sad vratili. Možda se to pokazalo sad, nakon godinu dana.

Je li bilo kakvih ponuda u međuvremenu?

- Ljetos sam imao ponudu iz Saudijske Arabije i Ukrajine. Možemo moralizirati, ali spustit ću ovu priču na razinu Ante Gotovine. Svi pričaju hoće li on u politiku, nacionalni je heroj, a što čovjek kaže? – Hoću otići na ribičiju. Da sad to spustim na svoju razinu - živim na Bukovačkoj, imam dvoje djece od deset godina, suprugu. Odvedem djecu u školu, idem trenirati klub koji volim, raditi posao koji volim, još sam izvanredno plaćen i navečer se vratim svojoj obitelji. Ima li većeg razloga zbog kojeg bih prihvatio ponudu Dinama? Ne postoji. A što je alternativa? Da sam otišao u Ukrajinu, djeca bi ostala ovdje, njih i suprugu vidio bih svakih šest mjeseci, ili u Saudijsku Arabiju, gdje je pitanje bi li supruga uopće mogla doći?

Što ste radili kad niste radili?

- Uvijek sam bio uz nogomet, gledao sam ga, uvijek nešto čitao, skupljao, a onda je brzo došao angažman u reprezentaciji.

Ništa izvan nogometa? Ni filmovi, knjige...?

- Ma ima i toga, ali zar nije glupo pričati okolo da si pročitao nekakvu knjigu? To je normalna ljudska stvar.

Što volite čitate?

- Biografije, to me u zadnje vrijeme drži. Čije? Tipova koji me zanimaju, od sportskih sam zadnju čitao Ibrahimovićevu. Kad čitaš takve stvari, vidiš da neke stvari nisu slučajne, kao što se kod nas to voli okarakterizirati. Kad Zlatan primi loptu na tri metra, vidiš da to nije slučajno, trenirao je karate, \'stari\' ga je ganjao, dobio je fleksibilnost i stabilnost.

Jeste li uspjeli putovati s obitelji?

- To uvijek pokušavam, obitelj je žrtva mog posla i kad god mogu, nešto im priuštim. Bili smo u Barceloni, pa na skijanju. Sad sam investirao u kućicu na Pagu da imam nekakvu svoju bazu. Čovjek u životu mora imati nekakvu bazu zbog ovog stresnog posla. Moraš imati odmak. Znate, ženini i moji roditelji stariji su i želio bih da na Pagu bude baza cijele obitelji. Moji su u Hercegovini pa se nadam da ćemo se ovako češće svi skupljati.

Za Bilića ste pratili Italiju, što se od vaših zapažanja primijenilo na Euru?

- To su sjajne stvari, gledaš te velike momčadi i vidiš kako tamo trener reagira u kritičnim situacijama, kako se ponašaju igrači. Talijani su mi bili fenomenalno iskustvo. Igrali su sustav koji sam ja igrao s Dinamom, 4-4-2 s rombom u sredini. I nakon tri poraza u pripremama promijenili su na 3-5-2. Blagodat treneru jer je mogao promijeniti, nije mu bilo teško jer je tamo imao cijelu obranu Juventusa i sve ostale igrače koji su savršeno taktički obučeni. I tako su igrali dok nisu dobili stabilnost i samopouzdanje, tijekom Eura su se vratili na prvotnu formaciju. I puno sam naučio, zahvalan sam Biliću i HNS-u, pomogao sam njima, a ja sam se usavršavao. Ali to i volim, stalno skupljam nekakve bilješke, skice rada raznih trenera. Iskoristio sam i priliku u reprezentaciji pa sam iskoristio Pletikosu, Tudora, neke prijatelje, da vidim kako se radilo u Šahtaru, što radi Laudrup, Mourinho... Primijenili smo dosta toga što sam zapazio kod Talijana.

Od koga ste saznali da idete u stožer nove reprezentacije?

- Od ljudi iz saveza. Igor je formirao stožer, mi smo se sastali i dogovorili puno prije nego što je to objavljeno, brzo nakon što je saznao da će biti izbornik.

- Reprezentacija je \'penzija\', to je razlog zašto sam želio u klub, jako mi je smetalo što su akcije svakih mjesec ili dva. To nije zadovoljavalo moje potrebe za radom, za reakcijom igrača, osjećao sam se kao dobro plaćeni umirovljenik.

I iz te mirovine opet ste došli u stres Dinama. Što sad kaže obitelj?

- Oni su uz mene i podržat će me. Ali znam da nije lako, pogotovu roditeljima, negdje u kutku nije im drago što sam se vratio. Prevelika je hajka na mene, medijski masakr. Ja to podnosim bolje od njih, priviknuo sam se, ali roditeljima, supruzi, bratu puno je teže. Oni me najbolje poznaju, a čitaju neke stvari i nije im jasno. Ali to je dio ovog posla, zato je valjda dobro plaćen.

Bilo je polemika između vas i Čačića kad je on došao u Dinamo, govorio je o vašim treninzima kao o sletskim vježbama.

U Dinamo me zvao Zdravko

- Bilo je na početku, ali o Anti mogu govoriti samo sve najbolje, dao je sve što može da Dinamo bude što bolji. Mi treneri moramo poraditi na malo boljim odnosima, na solidarnosti. Suci, redari, oružari, svi su se bolje posložili i bolje djeluju, daju si podršku, samo smo mi treneri jedan protiv drugoga.

Propuštate SP u Brazilu, žalite li?

- Pa idemo mi prije toga u Brazil (Dinamo ove zime ide u Brazil na pripreme nap. a.), hahaha. Ma žao mi je SP-a, ali ne možeš imati i jare i pare.

Hoćete li surađivati sa Štimcem?

- Zadnja moja rečenica u razgovoru s njim bila je: u podne ili ponoć napravit ću sve što ti treba.

Kakva je bila njegova prva reakcija na vijest da idete u Dinamo?

- Bilo je iznenađenje za sve da se vraćam u Dinamo.Tako i njemu.

Vi ste njega zvali da mu kažete?

- Da.

Tko je zvao iz Dinama da se vratite?

- Zdravko Mamić. Nisam tip koji će dobivati jeftine bodove na priču da sam ja gazda svlačionice, da nisam razgovarao sa Zdravkom nego s Izvršnim odborom. Nema se tu što kriti.

Što ste mu rekli, da čeka dok razgovarate sa Štimcem ili da prihvaćate?

- Generalno Zdravkovo pitanje je bilo jesam li spreman preuzeti Dinamo. Bilo mu je važno da pokažem volju, a onda se ide u rješavanje drugih svari, s reprezentacijom i ostalim. Rekao sam odmah da bih prihvatio posao, jer koliko god mi je bilo ugodno u reprezentaciji, i dobro sam se osjećao, tražio sam svakodnevni rad, a s Dinamom mi se uklapa i ona osobna priča koju sam vam već opisao.

Što da vas je zvao Hajduk?

- Hmmm, tragedija je hrvatskog nogometa da onaj tko je bio trener Dinama ne može biti trener Hajduka.

Dakle, ne biste prihvatili?

- Sve sam rekao. Ne možeš ni doći u priliku, pričao mi je Ivo Šušak, bio je izabran za trenera Hajduka i otkazali su jer je nekoć radio u Dinamu. Morali bismo se izdići iznad toga.