Krvavi kokainski rat u Crnoj Gori uzima svoje žrtve diljem Europe

Četvero nepoznatih napadača ušetalo se u atenski restoran u nedjelju navečer gdje su ubili dvojicu visokopozicioniranih pripadnika škaljarskog klana i ranili ženu pred mnogobrojnim svjedocima. S obzirom na veliki broj pronađenih čahura, pravo je čudo što nije bilo nevinih žrtava. A to je upravo nešto što je obilježilo mafijaški rat između škaljarskog i kavačkog klana. 

 Radivoje Jovanović, Ivan Nedović, Saša Marković, Dragan Zečević i Miloš Bošnjak slučajno su ubijeni u ratu koji među crnogorskim kriminalnim klanovima bjesni već šestu godinu. Jelena Korać i Ivo Stanišić teško su ranjeni u tim mafijaškim obračunima, također slučajno. 

Video: Likvidacija crnogorskih mafijaša

Država je bila nemoćna da ih zaštiti, iako je njihov “grijeh” bilo jedino to što su se našli na pogrešnom mjestu. Nemoćna je i da članovima zaraćenih klanova stane na kraj, dokaže krivična djela za koja ih operativno vezuje, ali i da im oduzme milijune eura vrijednu imovinu koju imaju u Crnoj Gori.

Tekst je originalno objavljen 12. travnja 2018. i osvježen 20. siječnja 2020. 

U zatvoru je trenutačno samo nekoliko navodnih članova tih kriminalnih skupina, a samo se jedan veći proces vodi protiv kavačkog klana, čije članove Specijalno državno tužilaštvo (SDT) sumnjiči za pranje novca, dilanje droge, reketiranje, zelenašenje i zastrašivanje. U toj optužnici piše i da su članovi klana imali utjecaj na dijelove izvršne vlasti i medija.

 Na optuženičkoj klupi je i bivši komandir kotorske policije Zlatko Samardžić, kojeg SDT sumnjiči da je članovima kavačkog klana odavao povjerljive podatke o kretanju škaljaraca, pripadnika neprijateljskoga klana, ali ih i obavještavao kada policija kreće u pretres njihovih stanova, upozoravao ih da se čuvaju ili bježe ako je postojala mogućnost da budu privedeni, radi čega su uvijek bili korak ispred. Oba klana, ali i kriminalci iz drugih crnogorskih gradova koji blisko surađuju s njima, prema policijskoj evidenciji bave se međunarodnim švercom kokaina čime su, navodno, zaradili milijune eura vrijednu imovinu. Usprkos tome, gotovo nitko od škaljaraca i kavačana nije uhićen zbog organiziranja međunarodnog šverca drogom. 

Krađa u Valenciji 

Među crnogorskim klanovima kokainski rat bjesni od kraja 2014. godine kada je, prema policijskim podacima, iz stana pokojnog Gorana Radomana (37) u Valenciji nestala pošiljka od 200 kilograma kokaina. Nekoliko mjeseci kasnije počela je serija likvidacija u Crnoj Gori, Srbiji, Bosni i Hercegovini... Zbog skupocjenog bijelog praha otad je ubijeno više od 20 ljudi. Većina mrtvih nije izravno sudjelovala u nabavi i nestanku te droge.

Crnogorska policija službeno je objavila da su ubojstva posljedica sukoba dviju jakih kriminalnih skupina iz Kotora. Neizravno su priopćavali da je krađa vrijedne pošiljke uzrok krvavog uličnog rata između klanova koji su svojedobno bili jedna ekipa. Prema podacima iz sigurnosnog sektora, kokain u Radomanov stan u toj španjolskoj luci sakrili su članovi kavačkog klana dok je on bio u zatvoru na Kubi.

Droga je nestala kada se taj Cetinjanin vratio u Valenciju. Poslije nestanka kokaina u tom gradu ranjeni su sada pokojni Goran Đuričković (48), Radomanov kum i blizak suradnik, a metak je navodno okrznuo i trojac iz druge ekipe – Vladimira Vučkovića (42) i dvojicu srpskih državljana. Nedugo zatim počeo je otvoreni rat među kriminalnim grupama. Osim Radomana i Đuričkovića ubijeni su uglavnom nižerangirani članovi zaraćenih klanova. U prvoj godini obračuna najkrvavije je bilo u Budvi i Kotoru, ali su crnogorski kriminalci potom počeli djelovati i izvan gradova u kojima su živjeli.

Par mjeseci nakon pucnjave u Valenciji, u Podgorici je u zrak dignut blindirani Audi Podgoričanina Milana Vujotića, bliskog Slobodanu Kašćelanu (55) i Radoju Zviceru, navodnim vođama kavačkog klana. Dan kasnije pala je prva žrtva krvavog rata – Goran Radoman. Ubijen je u Beogradu 20. veljače 2015. godine. Ubojica je u njega iz kalašnjikova ispalio najmanje 25 metaka. Srpski istražitelji još su bez pomaka u toj istrazi. Dva mjeseca kasnije, 17. travnja, u Budvi je ubijena prva slučajna žrtva kokainskog rata. U naselju Ivanovići ubijen je Budvanin Saša Marković (48), kum Gorana Đuričkovića, koji je navodno i tada bio meta. U lipnju iste godine, u Kotoru, ubijen je Podgoričanin Ivan Lopičić (27), a 27. listopada 2015. hicima iz snajpera u Budvi je usmrćen Goran Đuričković

Par dana prije ubojstva Đuričkovića u Mostaru je likvidiran Plužinjanin Božidar Cicmil, nekadašnji crnogorski policajac, koji je godinama živio u Kotoru. Cicmil, kao i svi do tada ubijeni, navodno, bili su bliski škaljarskom kriminalnom klanu. Prema policijskim spisima, tim kriminalnim klanom rukovode braća Jovan i Igor Vukotić i Igor Dedović (nap.a Dedović je ubijen 19.01.2020. u Ateni).

Sva trojica su iz Kotora. Vukotići i Dedović više puta su za crnogorske medije negirali navode policije da su vođe ili članovi tog klana. Isto je tvrdio i Slobodan Kašćelan, za kojim crnogorska policija navodno traga već drugu godinu. Policija bez rezultata Dok je crnogorska policija pokušavala rasvijetliti niz ubojstava, kriminalci su pokazali da su korak ispred njih. Nastavili su s ubojstvima već u veljači 2016. Tada je u Herceg Novom ubijen Radovan Matović Rakela, navodno žrtva istog mafijaškog rata. Matović je, prema policijskim podacima, bio blizak s kavačanima. Početkom te godine obračuni su se preselili u Kotor gdje je bilo nekoliko pucnjava. U naselju Rakite 27. ožujka hicima iz pištolja ranjen je Vojin Stupar, zet Igora Božovića.

U tom gradu, 9. travnja ubijen je Podgoričanin Srđan Vlahović, prema policijskim podacima također kavačanin. Nakon tog ubojsta vatreni obračuni među kotorskim zidinama su učestali. Menadžment crnogorske policije u Kotor je slao specijalne policijske jedinice, pa su kriminalci i članovi njihovih obitelji svakodnevno pretresani. To ipak nije dalo rezultate. Vatreni obračuni, paljenje automobila i podmetnje eksploziva bili su svakodnevni. Sedam dana poslije ubojstva Vlahovića kiša metaka ispaljena je na Kotoranina Nenada Popovića (42) dok je u naselju Kavač Mercedesom išao u industrijsku zonu. Iz sigurnosnih krugova tada je rečeno da istražitelji vjeruju da se Popović slučajno našao na meti napadača i da su meci bili namijenjeni Jovanu Vukotiću koji je vozio identičan automobil.

Par dana kasnije crnogorske “Vijesti” otkrile su da kotorska mafija snima cijeli grad preko kamera postavljenih na svim prilazima, prometnicama, u parku... Istragom, koju je kasnije pokrenulo Vrhovno državno tužilaštvo, utvrđeno je da su kriminalci uz pomoć kamera nadzirali jedni druge, kontrolirali se međusobno i pratili kretanje policije. To im je, navodno, i omogućavalo da budu brži od policije, ali im pomoć nije izostala i od pojedinih “kriminalaca sa značkom”. U prvoj polovini 2016. Kotoranin Miloš Radonjić četiri puta bio je na nišanu. U jednom od tih napada izgubio je oko. Policija nikada nije objavila jesu li na njega pucali članovi suprotstavljenog škaljarskog klana koji su saslušavani nakon svake od tih pucnjava. Na meti napadača 23. svibnja 2016. bila je i supruga Radoja Zvicera, Tamara Zvicer, ali nije ozlijeđena. U Novom Sadu je 26. lipnja 2016. ranjen jedan od navodnih vođa kavačkog klana Slobodan Kašćelan. U toj pucnjavi ozlijeđen je i njegov tjelohranitelj Vladimir Vučković. Napadač koji se dovezao motociklom na njih je pucao dok su u Ulici Vase Stajića sjedili u Audiju A6 cetinjskih oznaka.

Iako su policijske snage stezale obruč oko Kotora, 5. rujna 2016. u tom gradu likvidirani su Goran Biskupović (28) i njegov prijatelj Miloš Bošnjak (25). Ubijeni su na do tada nezabilježen način – rasprskavajućom minom usmjerenog djelovanja koja je aktivirana dok su s ponte išli prema svojim kućama u tamošnjem naselju Muo. Biskupović je bio evidentiran kao član škaljarskog klana, a Bošnjak je bio njegov susjed. Dva tjedna kasnije škaljarci su pretrpjeli još jedan udarac. U spuškom zatvoru 22. rujna ubijen je Dalibor Đurić, visokorangirani član škaljaraca. Hitac ispaljen iz snajpera usmrtio ga je dok se nalazio u teretani u zatvoru. Za sudjelovanje u ubojstvu osumnjičeni su Kotorani Miloš Trbo i Dejan Pavićević, a policija još nije otkrila izvršitelja i nalogodavce. Dvadesetak dana nakon ubojstva u zatvoru, na Cetinju je ubijen Radomir Đuričković, kum Gorana Radomana i brat od strica Budvanina Gorana Đuričkovića.

Policija tvdi da je Radomir Đuričković bio blizak škaljarskom klanu. Navodno mu je glave došlo kumstvo s prvom žrtvom kokainskog rata, Radomanom. Za njegovo ubojstvo osumnjičeni su Podgoričanin Mario Milošević (36) i Cetinjani Vukan Vujačić (22) i Igor Mašanović (21). Svi su u bijegu. Policija tvrdi da iza tog ubojstva stoji kavački klan i da su ubojice plaćeni kokainom. Policiji je nekoliko puta prijavljivano da su viđeni u Budvi i na Cetinju, ali je istodobno signal da ih uklone poslan i jatacima osumnjičenih za ubojstvo.

Početkom prosinca iste godine Budvanin Đorđe Boreta i liječnik Dragan Zečević ubijeni su u vrtu lokala “Trofej” u Bečićima. Zečević je bio slučajna žrtva, kao i Budvanin Ivo Stanišić, koji je tada teško ranjen. Istragom je utvrđeno da je i tu likvidaciju naručio kavački klan. Za sudjelovanje u tom ubojstvu osumnjičeni su i uhićeni Vladimir Šmanja iz Banjaluke i srpski državljanin Miljan Bulatović. Tjeralice su raspisane za Budvanima Vasilijem Rafailovićem (39) i Ratkom Vušovićem (27) te Bjelopoljcem Ivanom D. Cicmilom (27) kojima se sudi u odsutnosti.

Devet dana kasnije, 19. prosinca, smrt je za dlaku izbjegao Igor Vukotić, jedan od vođa škaljarskog klana. U eksploziji bombe podmetnute ispod iznajmljenog automobila tada je teško ozlijeđen njegov tjelohranitelj Marko Martinović koji je u Crnu Goru došao osam dana ranije. Iz policije su neslužbeno priopćili da vjeruju kako je glavna meta bio Vukotić. Navodno, eksplozivna naprava aktivirana je kada je on prilazio Opelu. Ipak, on je nekoliko dana kasnije inspektorima tvrdio da 19. prosinca nije ni bio u Podgorici. Dan nakon što je njegov prijatelj i tjelohranitelj Martinović teško ozlijeđen u eksploziji, oglasio se Jovan Vukotić.

U elektroničkoj komunikaciji crnogorskim “Vijestima” kazao je imena nekolicine policijskih funkcionara, inspektora i bivših tajnih agenata, za koje je tvrdio da su na platnom popisu mafije. “Znam koji je od pomoćnika direktora Uprave policije uzimao 20.000 eura mjesečno od kriminalaca i koji je policijski načelnik uzeo 100.000 eura od kriminalaca. Znam i koji je inspektor na platnom popisu mafije već četiri godine”, kazao je on. Specijalno tužilaštvo još provjerava njegove tvrdnje.

Jovan Vukotić tada je i potvrdio priče o krađi droge rekavši da on i njegovi prijatelji, uključujući i neke koji više nisu živi, nemaju veze “s nestankom famoznih 200 kilograma kokaina u Valenciji”. “Dobro se zna tko je i za čiji interes to učinio, pa su im se apetiti povećali i pomislili su da pored dužnih i nedužnih nastave ubijati sve redom. Tako su pokušali ubiti mene i Igora Dedovića i time konačno zavladati Crnom Gorom”, tvrdio je Vukotić krajem 2016. Lažne dojave Mafijaškim likvidacijama nastavilo se i u 2017. Devetog siječnja ranjen je Saša Dukić (39) iz Andrijevice. Više metaka ispaljeno je u njegovu pravcu iz automobila u pokretu, na magistralnoj cesti na samom ulazu u Podgoricu.

Navodno, policija je provjeravala je li Dukić, koji je tada za vikend pušten iz zatvora, iza spuških bedema postao član škaljarskog klana i je li se zbog toga našao na nišanu. Deset dana kasnije, opet u Podgorici, ubijen je Đorđe Sekulović. Eksplozivna naprava aktivirana je 19. siječnja ispod automobila u kojem je bio s prijateljicom Jelenom Korać. Ona je tada teško ozlijeđena jer joj je bomba raznijela obje noge. Sekulović je bio blizak prijatelj Marija Miloševića i to ga je, navodno, koštalo života. Iste godine kriminalni klanovi počeli su ratovati na novi način – lažnim dojavama o podmetnutim bombama. Zbog tih lažnih dojava nekoliko je puta ispražnjena diskoteka “Beagle” u Podgorici, čiji je vlasnik prijatelj s vođama škaljarskog kriminalnog klana. Nekoliko puta su zbog dojava o podmetnutoj bombi evakuirani tržni centri i hoteli, a jednom je prijavljeno da je bomba postavljena i u zgradi Vrhovnog državnog tužilaštva. Policija je rasvijetlila samo jednu od tih dojava. Za tu jednu osumnjičila je Vladimira Roganovića, navodnog člana kavačkog kriminalnog klana. On je negirao da je to učinio. Vladimirov brat od strica, Hercegnovljanin Duško Roganović, ostao je bez obje noge u podmetnutoj eksploziji 26. travnja 2017. Cetinjanin Miloš Đuričković, brat ubijenog Radomira Đuričkovića, ranjen je u Beogradu 12. svibnja te godine. On je nedavno kazao da je jedina njegova krivnja što je odrastao uz kuma Gorana Radomana. Policiju je optužio da od njega prave plijen kavačanima.

Osam dana kasnije, 20. svibnja, život navodnog člana kavačkog klana, Radojice Zekovića, spasila je Podgoričanka koja je policiji prijavila da se dvije sumnjive osobe motaju oko njegova automobila. Nakon toga uslijedilo je uhićenje članova škaljarskog klana. Tada su uhićeni Dejan Deletić, Milan Lješnjak, Đorđije Božović, Aleksandar Bojović i Stefan Balević. Policija ih sumnjiči da su po nalogu Stevana Stamatovića podmetnuli eksploziv pod automobil koji je koristio Zeković. I Zeković je tih dana bio za vikend pušten iz spuškog zatvora. Stamatović, navodni član škaljarskog kriminalnog klana, od tada je u bijegu. Točno tri mjeseca od kada je Duško Roganović teško ranjen od podmetnute bombe, ubijen je njegov otac Niko Roganović (66). Sat i dvadeset minuta nakon ponoći, 26. srpnja taj šezdesetšestogodišnjak ubijen je iz zasjede u hercegnovskom naselju Dubrava. Likvidiran je oko 500 metara od zgrade u kojoj je prije nekoliko godina kupio stan. Policija sumnja da su, u uskoj uličici, njegovu automobilu prišle najmanje dvije osobe koje su u njega ispalile više hitaca iz vatrenog oružja. Policija još nije otkrila tko je ubio Roganovića, ali ni tko je aktivirao eksplozivnu napravu ispod automobila njegova sina Duška.

Obračun mafije nakon toga preselio se u Podgoricu i 8. rujna 2017. slučajno je ubijen Ivan Nedović koji nije imao kriminalni dosje. Životom je platio poznanstvo s Milićem Minjom Šakovićem s kojim je taj dan sjedio u kafiću servisa Auto Zeta. Tada je teško ranjen i Šaković, glavna meta napadača, koji su Nedovićevu lokalu prišli u sivom BMW-u. Život mu je spasio brat Marko koji je uočio maskirane napadače, bacio ga na pod i legao preko njega štiteći ga tijelom od metaka. Osam dana kasnije u Kotoru je, na stadionu Bokelja, ubijen bivši vratar toga kluba Goran Lenc. On je, navodno, bio prijatelj članova kavačkog klana. Za samo nekoliko dana policija je, kako tvrdi, rasvijetlila to ubojstvo. Osumnjičili su Nikolu Mršića, navodnog člana škaljarskog klana, da je 16. rujna ispalio hice u sugrađanina. Za njim je raspisana tjeralica. Tijelo navodnog škaljarca Pere Damjanovića pronađeno je sredinom listopada djelomično zakopano i prekriveno lišćem u mjestu Kobilji Do. Nikšićanin, koji je nestao 3. rujna, pogođen je sa pet hitaca. Ubojice su ga prije toga mučili, a potom mu pucali u leđa. Na osnovi prikupljenih dokaza, policijski inspektori vjeruju da nije ubijen na mjestu gdje je pronađeno tijelo.

Slučajna žrtva

Crnogorska mafija brutalnost, drskost i organiziranost pokazala je i u 2018. godini. U tri posljednja dana ožujka ubijene su tri osobe, od kojih je jedna slučajna žrtva. Danima prije toga kriminalci su bombama uništavali poslovne prostore jedni drugima, ali i prijateljima kotorskih kriminalnih klanova. Tri dana nakon bombe postavljene 14. ožujka ispred diskoteke Beagle eksplozivom je uništena optičarska radnja u vlasništvu obitelji bjegunca Marija Miloševića. Dva tjedna kasnije, 29. ožujka, u Podgorici je u garaži na Rimskom trgu u eksploziji bombe stradao Dražen Čađenović (31). Bio je u kumovskim odnosima s kavačanima Vladimirom i Duškom Roganovićem. Međutim, prema policijskim podacima, bio je član kriminalnog klana Baranina Alana Kožara, koji je usko povezan sa škaljarcima. Policija je prvo priopćila da je moguće kako je on stradao zbog nestručnog rukovanja eksplozivom, ali su ih dan kasnije demantirala preliminarna vještačenja.

Nepunih 48 sati kasnije, u podne, u strogom centru Podgorice, u prepunom vrtu restorana Forum, Podgoričanin Marko Jovanović pucao je na Miloša Šakovića (31) i slučajnu žrtvu Radivoja Jovanovića (42), koji je sjedio s djevojkom za susjednim stolom. Šaković je primijetio ubojicu i gurnuo kavanski stol za kojim je sjedio da zaštiti svoju suprugu, suprugu svoga kuma i njezinu bebu. Prije toga je sa stolca oborio kuma koji je sjedio nasuprot njega. Prvi hici koje je ispalio Šakovićev ubojica pogodili su i usmrtili Radivoja Jovanovića. Terasa lokala u kojem su sjedili ubijeni Podgoričani bila je puna ljudi, ali i trg glavnoga grada gdje su građani, neki i s djecom, uživali u prvom danu vikenda. Miloš Šaković rođak je Milića Minje Šakovića, visokopozicioniranog člana škaljarskog klana. Njih dvojica zajedno su robijali zbog ubojstva Miroja Baošića, ali su ih “poslovi” razdvojili. Nisu bili u istom kriminalnom klanu.

Osumnjičeni za ubojstvo Marko Jovanović pobjegao je. Uhićeni su navodni sudionici, braća Janko i Predrag Vukadinović i Kristina Brnović. Navodno im je iz zatvora pomagao i Dragoljub Ćetković, koji je također saslušan u sklopu te istrage. Država je najavila da će se obračunati s mafijom i da će kriminalce svuda tražiti.