Događanja na Plitvicama koja su prethodila Krvavom Uskrsu 31. ožujka 1991. započela su u siječnju te godine akcijom Srba kada su iz Muzeja šeste ličke u obližnjim Mukinjama oteli trofejno oružje i dva dana kasnije postavili balvane kod Ličke kuće pokušavajući tu kontrolirati vozila. Srpska paradržava unutar Hrvatske proglašena u rujnu 1990. godine s ciljem stvaranja velike Srbije počinje ekspanzijom krajem ožujka 1991., organiziranjem "mitinga istine" te zauzimanjem Nacionalnog parka Plitvička jezera smijenivši upravu parka i protjeravši radnike hrvatske nacionalnosti koji su najavili štrajk. Na područje Plitvica stiže 50 milicajaca iz Knina, a gotovo istodobno u Mukinjama srpski ekstremisti bacaju eksploziv na kuću Hrvata i "označavaju" teren isticanjem zastava tzv. SAO Krajine i Jugoslavije na Koranskome mostu.
Dva smjera djelovanja
Te je subote uoči Uskrsa prije 32 godine bilo prošlo već dvanaest dana otkako je u Kninu donesena Odluka o odvajanju SAO Krajine od Republike Hrvatske. Četiri tjedna ranije zbio se Pakrac, prvi oružani sukob hrvatske policije i srpskih terorista i uvertira u krvave sukobe koji su se počeli nizati svakodnevno, pretvarajući do jučer nestašnu mladost u junake koji će uz veliku žrtvu iznjedriti pobjedu u Domovinskom ratu. Istodobno, JNA je privodila kraju sustavnu i plansku pretvorbu u "srpsku vojsku", započetu 1981. zbog "problema Kosovo" i okončanu početkom otvorene agresije na Republiku Hrvatsku 1991. godine.
"Sutra ujutro do 8 sati Plitvice moraju biti pod našom kontrolom!" zapovjedio je na sastanku u Banskim dvorima predsjednik Franjo Tuđman na Veliku subotu, 30. ožujka 1991. godine.
Na prostor nacionalnog parka MUP RH upućuju tri specijalne jedinice policije na dva smjera djelovanja, i to na smjeru glavnog napora Antiterorističku jedinicu Lučko kojom zapovijeda Marko Lukić s 50 pripadnika i Posebnu jedinicu policije Rakitje s 250 pripadnika kojom zapovijeda Josip Lucić. Snage podupirućeg napora čini Posebna jedinica policije Kumrovec s 200 pripadnika kojom zapovijeda Goran Cmrečak. U sastavu snaga PJP Kumrovec nalazio se i koordinator interakcija snaga na području djelovanja Darko Rukavina.
Prva faza akcije počela je nešto prije ponoći maglovitog, hladnog i snježnog 30. ožujka. Antiteroristička jedinica Lučko imala je zadaću zauzeti Koranski most kako bi zadržala prohodnost prema Plitvičkim jezerima i probiti postavljene barikade u zahvatu glavne komunikacije Plitvička jezera – Korenica. Među pripadnicima ove policijske jedinice koja je status elitne zadržala do današnjih dana bio je i Anto Šoljić, tada 22-godišnji mladac iz Brčkog koji je zbog obrane domovine napustio započeti studij strojarstva u Rijeci:
– Hrabrost prvih pripadnika ATJ Lučko bila je okosnica otpora srpskoj agresiji i temelj stvaranja oružanih snaga RH, iz nje su stasali mnogi generali, visoki dužnosnici MUP-a RH i drugih sigurnosnih službi. Poseban doprinos akciji na Plitvicama dali su pripadnici ATJ Lučko Anto Jurendić koji prvim borbenim oklopnim vozilom naišao na balvane te motornom pilom raskrčio put da bi mogli nastaviti dalje, dr. Josip Husar koji je u tim uvjetima pomogao i spašavao sve ranjene te naš jedini vojno izučeni pirotehničar u to vrijeme Zlatko Sklepić zvani Bomba koji je pirotehnički pregledao most Korana kada su ga naši pripadnici zauzeli – kaže Šoljić ističući Marka Lukića, zapovjednika ATJ Lučko, generala Mladena Markača, Slavka Butorca, Jakoba Bukvića, Marka Rašića...
Pripadnici ATJ Lučko – postrojbe osnovane 7. rujna 1990. koja je prije akcije Krvavi Uskrs bila u nizu akcija od Jasenovca, Petrinje, Gline, Dvora na Uni, Pakraca ali i u akciji naoružavanja cijele Hrvatske – na Koranskom mostu se spajaju sa snagama iz Rakitja i zajednički nastupaju prema hotelu Jezero, gdje su naletjeli na zasjedu:
– Mi iz Rakitja bili smo iza BOV-a sa specijalcima iz Lučkog u autobusu koji je vozio Ljubo Ćesić Rojs. Kad je borbeno oklopno vozilo zastalo ispred postavljene barikade od stabala, martićevci su zapucali na nas. Srećom pa se Rojs nije uspaničio nego je otvorio vrata pa smo u punoj borbenoj opremi počeli iskakati. Tada je i tromblon koji nije eksplodirao pogodio autobus. Imali smo nekoliko ranjenih. Uzvratili smo paljbu. Zapovjednik Josip Lucić povikao je: "Naprijed", i mi smo se razvili u strijelce sporo napredujući, zbog snijega koji nam je bio do pasa. Do pošte smo došli za neka dva i pol sata – prisjeća se Petar Bajan, pripadnik jedinice iz Rakitja, udarne snage osnovane 1. listopada 1990. čiji su dobro utrenirani pripadnici čuvali predsjednika, Sabor, Vladu, HRT...
Mitraljesko gnijezdo koje je martićevcima štitilo odstupnicu bilo je pokraj pošte. Iz njega je neprijatelj zapucao prema Joviću pogodivši ga dok je padao na zemlju... Uza sav trud saniteta i doktora Josipa Husara mladi je policajac preminuo prije dolaska u bolnicu.
Ispunili zadaću
U jutarnjim satima na Uskrs 1991. na područje Rakovice stižu snage podupirućeg napora PJP Kumrovec sa zadaćom osiguranja prometnice Rakovica-Ličko Petrovo Selo i zaštitu lijevog boka snaga Glavnog napora:
– Na području Ličkog Petrovog Sela, uz rub šume "Kraj", naišli smo na zasjedu koja srećom nije djelovala jer bi posljedice bile drugačije. Operacija je u potpunosti uspjela, uspostavljen je red i privremeno zauzeti teritorij vraćen je u sastav RH. "Krvavim Uskrsom" službeno su počeli sukobi između pobunjenih Srba i snaga Republike Hrvatske što je eskaliralo u rat koji je trajao do 1995. godine. Ovdje je prolivena i prva krv i pala je prva žrtva za slobodu Lijepe Naše dragi nam kolega i suborac Josip Jović. Dragovoljac iz Aržana koji je 05. kolovoza 1990. pristupio postrojbi Prvi hrvatski redarstvenik i time među prvima stao na branik Domovine s 22 godine. Nakon Plitvica JNA je otvoreno stala uz srbočetničke snage u cilju stvaranja Velike Srbije agresijom na područje RH od istoka do juga Hrvatske zauzevši gotovo trećinu teritorija RH. Ali, zaboravili su samo na jednu stvar, da su na tuđem teritoriju i da su Hrvati kroz vijekove dokazali da su odlični borci za svoju grudu – kaže pripadnik PJP Kumrovec Stjepan Cifrek.
Akcija na Plitvicama 31. ožujka 1991. godine bila je odgovor hrvatske policije na zauzimanje Nacionalnog parka Plitvice i blokiranje državne ceste D1, koja je spajala sjever i jug zemlje. Njome su policijske snage – jedine koje tada Hrvatska imala – pokazale su odlučnost u zaštiti stanovništva i obrani domovine. Anto Šoljić, Petar Bajan i Stjepan Cifrek – sudionici akcije Krvavi Uskrs – na ratni su put kročili na tečaju "Prvi hrvatski redarstvenik" i išli njime sve dok Hrvatska nije potpuno oslobođena.
da je danasnje vrijeme...plenki bi za akciju trazio odobrenje brisela i pupovca