Uz glavnu cestu prema Budinščini, kod raskrižja za Hrašćinu, stoji stara zagorska kuća u ruševnom stanju. Toliko je derutna da izgleda napušteno, no cvijeće ispred kuće, do napuklih stuba, ipak njeguju stare i bolesne ruke Ivanke Jecl. Na 86-godišnju staricu i njezin skroman život u derutnoj kući, koja izgleda kao da bi se svakog trenutka mogla urušiti, upozorio nas je čitatelj, povremeni prolaznik, koji je jednom prilikom stao da bi se uvjerio da u njoj stvarno netko živi.
Problemi s bolestima
Ivanka nas je srdačno primila u trošnom domu te, navikla na teški i samotni život, nije se mnogo žalila, iako bi joj svaka pomoć dobrodošla. Ivankin je suprug umro još 1984. godine, a nakon godinu dana izgubila je i sina te ostala sama. Povremeno joj pomognu nećaci, najviše oko ogrjeva i nabavke drva za zimu, no uglavnom se snalazi sama. Pritišću je godine, a boluje i od dijabetesa, ima problema s krvnim tlakom, teško hoda, no dokle god može živjeti sama, ne želi otići iz svog doma. No, s mirovinom po suprugu od 1400 kuna nije u mogućnosti popraviti kuću, na kojoj je mnogo posla. – Najveći mi je problem dotrajalo krovište koje bi svaki čas moglo popustiti, prokišnjava, a popucale su i letve oko dimnjaka. Posla bi bilo i s podom koji je prekriven dotrajalim tapisonom ispod kojeg su istrunule drvene daske i zemlja. Namještaj je raskliman, nemam kupaonice, a kupam se u lavoru – kaže nam Ivanka.
Susjedi pomažu, ali...
Kuća bi se morala iz temelja preurediti. Trebalo bi i pokrečiti, urediti dotrajale instalacije, a kako Ivanka troši i na lijekove, mala penzija jedva da pokriva osnovne troškove, pa i pomoć u namirnicama ne bi bila naodmet. Dobri ljudi koji bi željeli pomoći Ivanki donacijom, popravkom kuće, kakvim prilogom, mogu je osobno posjetiti kod kuće ili pomoć poslati na adresu Budinščina 98. – Redovito plaćam struju, vodu, režije, a ono što mi ostane nekako rasporedim. Hranim pet kokoši, prije sam imala i kravu i svinju, ali to više ne mogu. Sama kuham, hodam lagano uz pomoć štapa – kaže na kraju vedra Ivanka kojoj društvo prave i dvije mačke. Ivanka je pohvalila i svoje susjede koji joj često pomognu te doktoricu iz Velikog Trgovišća koja je obilazi kod kuće prema potrebi.
Živi u nekadašnjoj krčmi
Nekad davno tu je bila i krčma, a kada sam se iz Veleškovca doselila ovdje 1952. godine k suprugu, bila je to još dobra, lijepa kuća, rekli su mi još onda da je stara više od 400 godina. Narušili su je dosta i kamioni i automobili koji tu stalno jure te radovi na cesti. I starinski šparhet tu je više od 400 godina, nisam ga dala srušiti – priča Ivanka o raritetnoj kući koja je ovdje stoljećima te dodaje da je imala i vrt, no sve je propalo dok je bila u bolnici. Zima stiže, no nje se Ivanka ipak ne boji, jer drva za ogrjev ima dovoljno.