Pokapanje kućnih ljubimaca kao da su članovi obitelji nije nešto što pripada današnjem društvu. Štovanje životinja traje praktično otkako je čovjek počeo ostavljati zapise na raznim površinama, a znamo kako pojedine kulture imaju i svete životinje, kao što je to primjerice u Indiji krava. U starom Egiptu poseban je status imala mačka.
Rukom iskopane rake
No, da je i u drevnom Egiptu postojala navika pokapanja životinja prema kojima su njihovi udomitelji imali emocije, ipak jest nešto novo. Prije deset godina otkriven je lokalitet u staroj rimskoj luci Baranis na obalama Crvenog mora. Nije bilo sasvim jasno što se ondje točno nalazi. Nakon pomnijih iskapanja otkriveno je da se radi o pogrebnom mjestu za oko 600 mačaka i pasa. Kako je luka Baranis s pripadajućom lokacijom stara gotovo 2000 godina mogla bi biti najstarije groblje kućnih ljubimaca koje poznajemo. Ostaci mačaka i pasa pažljivo su polagani u svoja grobna mjesta, često u glinenom kovčegu, s ogrlicama ili drugim ukrasima, a vidljivo je po njihovim ostacima da su bili i njegovani, liječeni od ozljeda, da su umirali od starosti, u kojoj se za njih brinulo.
– Nikada prije nisam se susreo s ovakvim grobljem. Ljubimci su rijetko u antici bili dio obitelji, no ovdje se čini da se radi baš o tome – rekao je Michael MacKinnon, zooarheolog sa Sveučilišta Winnipeg u Kanadi kojemu je specijalnost proučavanje uloge životinja u nekadašnjim sredozemnim carstvima i državama, u komentaru nalaza za časopis Science. Za nalaz je zaslužna poljska arheologinja Marta Osypinska i njezini kolege iz Poljske akademije znanosti. Groblje se nalazilo ispod starog rimskog smetlišta. Čini se kako je groblje za kućne ljubimce korišteno između 1. i 2. stoljeća kada je Baranis bio živahnom rimskom lukom u kojoj se trgovalo bjelokošću, tkaninama i drugom luksuznom robom iz Indije, Arabije i Europe.
Osypinska i kolege prijavile su nalaz grobova ljubimaca 2017. godine kada su otkopali ostatke stotinjak životinja, ponajviše mačaka, za koje im se učinilo kako se za njih brinulo upravo kao da su ljubimci. U tom trenutku još nije bilo jasno što je točno taj lokalitet, čak je jedna od lokalnih stručnjakinja izjavila kako bi se naprosto moglo raditi o kostima odbačenima kao smeće. No, poljska arheologinja i njezine kolege nisu odustajali. Otkopali su ostatke 585 životinja te ih detaljno analizirali uz pomoć veterinara koji su im pomogli utvrditi kakvog su ti ljubimci bili zdravlja, čime su se hranili te od čega su uginuli. Također je utvrđeno kako su polagani u rukom iskopane i pripremljene rake, mnogi su bili pokriveni tkaninom ili u nekoj vrsti sarkofaga. Više od 90 posto pokopanih mačaka nosilo je željezne ogrlice ili ovratnike urešene staklom ili školjkama. Jedna je mačka čak položena na krilo velike ptice.
Udarci većih životinja
Nisu pronađeni dokazi mumificiranja, žrtvovanju ili drugim ritualnim praksama kakve su viđene, primjerice, na lokalitetu Ashkelon u Izraelu. U Baranisu izgleda kako je većina životinja uginula od ozljede ili bolesti, neke su imale slomljene noge ili druge prijelome kakvi bi nastali kao posljedice pada ili udarca veće životinje, poput konja. Neke su uginule i od zaraznih bolesti koja se znala brzo širiti prenapučenim gradom. Pasa je u groblju tek oko 5 posto, još 5 posto su majmuni, bili su stariji kada bi uginuli, mnogo ih je već bilo izgubilo zube ili su bolovali od zubnih bolesti te degenerativnih bolesti zglobova.
– Pronašli smo neke primjerke očito ograničene mobilnosti. No, bilo je i onih koji su preživjeli, ali ih je onda trebalo posebno hraniti, često posebno pripremljenom hranom kao što je slučaj kod onih koji su ostali bez zuba – rekla je Osypinska.
U ono doba to nisu bili kućni ljubimci, nego sve vezano uz njihovu religiju. Malo više čitati, možda nešto i naučite.