Kuću dobili na korištenje, no sad traže da plate 200.000 kuna

– Nervoza se uvuče u tebe, tlak divlja, noćima nema sna. I tako već šesnaest godina. I sad bih samo htio da se moj slučaj riješi, bez obzira na to kako to bilo. Podnio bih ja možda i još, ali žao mi je djece i nje – pogledavajući suprugu Marijanu, izgovara 47-godišnji Marinko Pavleka raširivši po stolu hrpu papira.

Među tom dokumentacijom najnovija je nepravomoćna presuda iz siječnja ove godine po kojoj mora platiti s kamatama gotovo 200 tisuća kuna zato što je s obitelji – sud tvrdi nelegalno, a on drukčije – živio u kući u Donjem Lapcu čiji se vlasnik koncem osamdesetih odselio u Srbiju. Potvrdi li se ta presuda,

Marinko Pavleka opet će ostati bez krova nad glavom. Ovoga puta bez svoje kuće u Smrtićima u općini Gornji Bogićevci gdje se skrasio prije desetak godina, kada je svoju imovinu u BiH uspio zamijeniti za ovu u Slavoniji. Dok govori kako je njegova obitelj ratnih devedesetih prognana iz Banje Luke, gdje je u kući nedaleko od vojarne Zalužani živio s bratom Perom i roditeljima Mandom i Josom, Marinko vadi dokument iz 1997. kojim njegovu četiri godine starijem bratu Peri država na korištenje daje kuću u Donjem Lapcu na adresi Ante Starčevića 44. I upravo je ta kuća razlog njegovih nemira i razlog zbog kojeg se, uvjeren je, brat Pero prije tri godine objesio.

– Brat i ja smo iz Banje Luke izišli 1994. godine i došli u Zagreb. Godinu kasnije protjerani su i naši roditelji. Bili su u autobusu koji ih je iskrcao u Donjem Lapcu. Kamo sreće da nije – govori Marinko Pavleka.

Dva brata i roditelji dobili su od države najprije kuću na broju 43. Nisu se pravo tu ni skrasili, a vlasnik Petar Opačić vratio se i tražio svoje. I nije čovjek tu ništa bio kriv, razgovarali smo s njim, nije ni on krivio nas. Iselili bi mi odma’. Al’ di? I tako je on pet godina ‘odo oko svoje kuće, dok mi nismo dobili drugi smještaj. U međuvremenu se brat Pero trebo ženit pa je za sebe i buduću dobio od države kuću na broju 44. Donji Lapac je bio u ratu sav polupan i trebalo je ulagati – kaže Marinko.

Upoznao je u Donjem Lapcu on Marijanu, prognanicu iz Busovače. Zavoljeli su se, vjenčali. Prije petnaest godina rodila im se kći. Poklopilo se to nekako s rješenjem koje je za njih iznašla država pa su Pavleke dobili smještaj u stanu u Donjem Lapcu, a Opačiću je vraćena njegova imovina. Kako se Pero ipak nije oženio, predložio je Marinku da on ode s roditeljima u stan, a Marinko s obitelji u kuću na broju 44 za koju je imao rješenje da je dobiva na korištenje.

S tim rješenjem Marijana, Marinko i njihova kći prijavili su u policiji prebivalište i izvadili osobne iskaznice. No iste godine tužio ih je vlasnik ove kuće Mile Rašeta.

– Sudac je rekao da moramo izaći. Reko sam da nema problema, al’ ne znam di – kaže Marinko Pavleka. S Milom Rašetom, čovjekom kojemu je danas više od 90 godina, jednom je popio piće, a on mu je zahvalio što mu čuva kuću. Kad su u Donjem Lapcu u roku od tri dana jedno za drugim otišli Manda i Joso Pavleka, braća su obiteljsku kuću u Banjoj Luci zamijenila za kuću u Smrtićima. Bilo je to 2004. godine, no još su jednu cijelu godinu morali ostati u Donjem Lapcu jer su u njihovu domu u Slavoniji bili prognanici, Hrvati iz Bosanske Gradiške. Kad su se konačno uselili u svoje, u Smrtiće je stigla plava kuverta sa suda. Nemajući novca za odvjetnika, Marinko je otišao u Okučane, u Srpski narodni forum, ne bi li tamo on Hrvat dobio pravnu pomoć od Srba u postupku koji protiv njega vodi Srbin. I dobio je odvjetnicu, no ne i sudski spor.

– Žalili smo se, čekamo što će biti. U Slavoniji nam se rodio i sin pa nas sad on i kći pitaju hoće li nam država uzeti kuću – kažu Marijana i Marinko Pavleka.

Za korištenje kuće u Donjem Lapcu odvjetnik vlasnika Milana Rašete od Pavlekovih traži tri tisuće kuna – mjesečno. Pavlekovi na sudu nisu uspjeli dokazati da su Rašetinu kuću obnovili jer je bila devastirana jer nisu imali račune za uloženo. – Mislio sam da ćemo kroz uloženo poravnati dug, ali sud mi je priznao samo da sam ugradio vodomjer jer sam imao jedino taj račun na tristotinjak kuna. Ispada da smo mi bili čuvari srpskih kuća i da za to moramo platiti jer je država, koja nam je to omogućila, digla ruke od nas – kaže Pavleka.

>>Bivša supruga Miše Kovača ipak ostala bez kuće: 'Ugrozila je život kako bi spasila nekretninu'

>> Pogledajte kako teku radovi na kući Bože Petrova koju sufinancira država