– Ja mislim da oni nisu rekli da će nas izbaciti. Mene je unuk vodio u Sisak u neki ured, išli smo dolje niz stepenice, tamo su me zapisali, pitali što bih ja htjela. Nude se, zlato moje, stanovi u Glini, Topuskom, na Kordunu, ali kud ću ja tamo. Svi su moji ovdje. Iako nisam boležljiva, volim da imam nekog da mu se mogu obratiti – govori nam 83-godišnja Danica Zorić, jedna od preostalih stanovnika kontejnerskog naselja u sisačkom Capragu.
Država plaća smještaj
Zatekli smo je kako izbacuje vodu iz kontejnera jer je noć prije u njega ušla voda zbog pljuskova. Na jednom dijelu se limena stranica od vrućine ulegnula te kiša ulazi ispod, u sam kontejner.
I ovo se kontejnersko naselje, kao i ostala, polako prazni. Mnogi su se stanari snašli, neki dobili zamjenski smještaj.
Ali još ima ljudi koji nemaju jasnu sliku što će s njima biti dalje. Naime, diljem Sisačko-moslavačke županije preostalo je stotinjak kontejnera koje u Ministarstvu graditeljstva namjeravaju iseliti s namjerom da njihove stanare smjeste u prikladniji smještaj. No, dok je onima koji imaju pravo na obnovu svoje nekretnine lakše se snaći, jer im država plaća podstanarski smještaj, dotle oni drugi te opcije nemaju.
Danica Zorić od potresa je u kontejnerskom naselju u Capragu. Mali kontejner od 12-ak kvadrata ima krevet, hladnjak, rešo, klimu... WC-a nema te se do sanitarnog čvora i tuša mora ići nekoliko desetaka metara dalje u drugi kontejner, i po zimi i po vrućini, i po kiši i snijegu. I tako već gotovo tri godine.
U vrijeme potresa nije imala svoju nekretninu te je bila podstanar u obližnjoj tzv. samačkoj zgradi pa sada nema pravo na plaćanje najamnine iz državnog proračuna. Tada je mjesečno plaćala smještaj 850 kuna. Samačke zgrade sada su popunjene i potresnim stradalnicima, a danas u Sisku stana nema ispod 350 eura mjesečno. Za male mirovine to je nedostižno.
– Ja bih najradije da me smjeste u neki starački dom, da imam neku brigu. Imam i tu mirovinu, dala bih je – kazuje nam Danica koja nam potvrđuje priče da u kontejnerskim naseljima ima i onih koji tu ne zaslužuju biti, s vlastitim stanom ili kućom u koje se ne žele vratiti, recimo.
– Ali i nije sve crno-bijelo. Ovdje imate jednu ženu koja je u kontejneru sa svojim psom, oni su sve na svijetu jedno drugome. Oni njoj nađu smještaj u toj nekoj sobi, ali ne može pas unutra i ona odbije jer ne može bez psa. Nije to samo tako jednostavno, ne znam ni što će s njom biti – kazuje Danica koja ipak dodaje da joj nitko nije rekao da mora napustiti kontejner.
Za razliku od petrinjskog kontejnerskog naselja, čini se da ovo capraško neće biti do kraja zatvoreno. Ovdje su uz više desetaka zasebnih kontejnera i dva multifunkcionalna objekta sastavljena od više povezanih kontejnera sa zajedničkim prostorijama. Upravo u jedan od takvih čvršćih objekata s boljim uvjetima preselio se nedavno Boro Rožanković iz svoga kontejnera koji mu je bio višegodišnji privremeni smještaj. Tu će Boro čekati gradnju svoje kuće u sisačkoj Ulici Vladimira Logomerca.
– Kuća je prvo bila za konstrukcijsku obnovu, a onda je nakon trećeg pregleda ipak odlučeno da će se rušiti i radit će se nova. Dobio sam prije mjesec dana rješenje, još nije srušena, ali kažu da će brzo pa će i gradnja nakon toga. Dobit ću kuću od 55 kvadrata za sebe i suprugu – govori nam Boro koji potvrđuje pražnjenje naselja.
VEZANI ČLANCI:
'Nismo bili ni gladni ni žedni'
– Da, prazni se polako, neki su otišli već u Topusko, Vrginmost – konstatira Boro koji smatra kako situacija nije baš takva da se ljude tjera van.
– Imali smo sve informacije. Ljudi su dolazili ovdje često, obilazili nas, no neki od korisnika izbjegavaju komunikaciju. Zatvore se u kontejnere. Ja mislim da se nikoga neće izbacivati, no što će biti sa stanarima, stvarno ne znam – govori Boro.
Ministarstvo graditeljstva namjerava na mjestima nekih kontejnerskih naselja postaviti montažne drvene kućice, u kojima su uvjeti za život sigurno bolji, pa to navode kao razlog pražnjenja nekih kontejnerskih naselja. No neki na to sugeriraju bolje rješenje od iseljavanja.
– Prazne kontejnere kojih ima i ovdje mogu odnijeti i na njihova mjesta postaviti kućice ili štogod pa da se ljudi odmah presele, a ne da idu u druge gradove pa nazad za mjesec-dva. Nema logike – govori nam jedna od preostalih stanarki kontejnera u Capragu.
No stanarka Ana koja je u ovom naselju završila iz nedaleke višestambene zgrade koju čeka rušenje smatra da nitko neće ostati bez smještaja.
– Oni su rekli da nitko neće ostati bez smještaja. Onima koji su u kontejnerima rekli su da će im naći neki smještaj. Ne vjerujem da će ih iseliti ako to ne žele. Ljudi se brinu za nas ovdje, cijelo vrijeme. A sad ispade da država i grad radi pritisak. Nije to baš tako. Nije nam ništa bilo uskraćeno cijelo ovo vrijeme, nismo bili ni gladni ni žedni – jedino što se nismo mogli vratiti u svoje – zaključuje Ana.•
VIDEO: Novo pogoršanje vremena: Nevrijeme stiglo do Zagreba
Onima koji nemaju jasnu sliku što će, ne bi bilo loše da odu u Bosnu, bace sve dokumente, pređu Hrvatsku granicu ilegalno i dobiju odličan novi smještaj, s ako nisu zadovoljni dobiju još bolji. Naravno više ne trebaju raditi, novce će dobivati