Kuda idu izgubljene pčele?

Zvona na uzbunu prvi su se put oglasila u SAD-u prošle jeseni. Do danas je nestanak pčela pogodio polovicu svih američkih država. Zapadna obala ostala je bez 60 posto svoje komercijalne populacije pčela, dok ih je na istočnoj obali nestalo 70 posto. U travnju su britanski pčelari uočili istu pojavu, a onda se proširila na Njemačku, Švicarsku, Španjolsku, Portugal, Italiju i Grčku.

Iznenadni nestanak pčela epskih razmjera jedna je od najbizarnijih zagonetki koje su se ikad dogodile u prirodnome svijetu. Pojava je dobila ime – CCD, od “Colony Collapce Disorder” – “poremećaj raspada kolonije”. Svi stanovnici košnice iznenada nestanu, ostavljajući samo kraljicu, jajašca i nekoliko nezrelih radnica.

Nestale pčele nikad ne budu pronađene. Paraziti, divlje životinje i druge pčele, koje u normalnim okolnostima opljačkaju med i pelud što ostanu nakon smrti kolonije, odbijaju se približiti napuštenim košnicama. Med i pelud pčela pogođenih CCD-om nijedan kukac ili nametnik ne dira.

I pčele žrtve GM kulture?
Ova priča ima i pouku. Pčelinje zajednice pčelara koji se bave biodinamičkom poljoprivredom (društva za organsku privredu Demetra International) prema pravilima uzgoja dr. Rudolfa Steinera nigdje na svijetu nisu pogođene CCD-om. Poznato je da je Steiner u predavanjima vizionarski govorio i o pčelama. Jednom se jedan profesionalni pčelar, neki Müller, jako uzbudio kad je Steiner počeo pričati o pogreškama koje čine pčelari objašnjavajući da će korištenje larve pčela radnika u rasplođivanju matica imati na duge staze iznimno štetne učinke.

Na kraju je Steiner odustao od objašnjavanja tvrdoglavom pčelaru sljedećim riječima: “Za sto godina prestat će svako razmnožavanje pčela ako se u pčelarstvu budu koristile samo umjetno uzgojene pčele. Istina je da to danas ne možemo pokazati, to se mora odgoditi za kasnije. Gospodine Mu00FCller, možemo o tome razgovarati za stotinjak godina, pa ćemo vidjeti kakvo ćete onda imati mišljenje o tome.”

Od tada je prošlo osamdesetak godina, a praksa umjetnog oplođivanja pčela ne samo što se nije obustavila nego je postala standard. Što dovodi do prve čvrste poveznice dosad neobjašnjivih pojava CCD-a: ustanovljeno je da se CCD pojavljuje upravo na onim područjima gdje je opisana praksa uobičajena te su pčele tijekom dugog perioda i slijeda generacija iznimno oslabjele i degenerirale. Moguće je da je uzrok CCD-a upravo dugotrajno miješanje čovjeka u prirodni mehanizam razvoja i života pčelinjaka.

Skup svih simptoma CCD-a ne poklapa se ni s čim u stručnoj literaturi, ali prvi predloženi krivci su paraziti, pesticidi, globalno zatopljenje i GM kulture, iako svaka teorija ima nedostatke. Glasovi pčelara digli su se protiv GMO kukuruza, najštetnijeg od GM-usjeva, jer je u pokusima dokazano da mijenja površinu probavnog trakta pčela, slabeći ga i omogućujući slobodan ulaz nepoželjnim mikroorganizmima. No, kako je količina toksina u peludu tijekom pokusa bila deset puta veća od uobičajene u stvarnosti, ti su prigovori zasad odbačeni.

Uzrok ipak nepoznat
Walter Haefeker, član uprave Njemačke pčelarske udruge i bivši predsjednik Europske udruge profesionalnih pčelara, zastupa mišljenje da su stanju pčela pridonijeli prskanje herbicidima, prakticiranje monokulture i sadnja GMO kultura, ali još se nije uspjelo dosljedno pokazati njihovu povezanost s unutrašnjim ustrojem pčelinjeg organizma i tako eventualno naći protumjere.

Teorijama se nedavno pridružilo i ograničeno istraživanje koje je na Sveučilištu Landau u Njemačkoj proveo dr. Jochen Kuhn. Pokazalo je da se pčele odbijaju vratiti u košnice kad se u blizinu postavi mobilni telefon. Već otprije se zna da se ponašanje pčela mijenja u blizini dalekovoda, pa Kuhn smatra da je na tragu mogućeg uzroka.

Možda zračenje mobilnih telefona interferira s navigacijskim sustavima pčela, sprečavajući ih da pronađu put natrag do košnica? S druge strane – iako elektomagnetsko polje utječe na okoliš – moćni odašiljači, superjaki vojni radari i mobilni telefoni s nama su već godinama i desetljećima pa se nije pojavio problem poput CCD-a.

Pčele i svemir
Neki razloge nestanka milijardi pčela traže u grani znanosti zvanoj “torzijska fizika”.
Naši signali putuju kroz “prazan prostor” na nevidljivim elektromagnetskim valovima.

Biologija prirodnog svijeta funkcionira na isti način, ali umjesto elektromagnetskih valova za prijenos vitalnih signala unutar i između životnih ekosustava dijelom koristi tzv. torzijska polja. Činjenica jest da preko sto različitih NASA-inih studija otkriva da cijeli Sunčev sustav prolazi kroz goleme klimatske promjene, vidljive na svakom planetu sustava i nalik su onima koje vidimo na Zemlji.

Možda je “lokalni” problem s pčelama povezan s dalekosežnijim “međuplanetarnim učinkom” jer se fizika čitava Sunčeva sustava mijenja na najosnovnijim razinama: planetarnim temperaturama (bez obzira na udaljenost od Sunca), snazi globalnih magnetskih polja, pa čak i trajanju rotacija planeta. Prostor neposredno izvan našeg Sunčeva sustava i utjecaja magnetskog polja Sunca zove se “lokalni međuzvjezdani medij”.

NASA-in znanstvenik dr. Don Shemanski tvrdi da taj golemi volumen prostora oko Sunčeva sustava prolazi kroz “temeljnu promjenu fizike”, a istraživač David Wilcock predstavlja niz dokaza da je nestanak pčela nuspojava te iste promjene fizike koja pogađa čitav Sunčev sustav.

Zbog promjena u “torzijskim poljima”, nagađa on, možda su pčele ostale bez temeljno važnog torzijskog navigacijskog sustava. Wilcock smatra da to objašnjava iznenadno pojavljivanje golemih rojeva na mjestima na kojima nikada nisu viđene, kao što se se nedavno pojavile u centru Spokanea (država Washington) ili pokušale zauzeti kuću na Floridi.
Doista, puno i previše “možda”. Problem je to što je nemoguće ispitati stradale pčele jer na neki misteriozan način do danas nije pronađena nijedna od pčela koje su trajno napustile košnicu.