Na spojenim prostranim radnim stolovima uredno složene hrpice crnih kutijica, sklapaju ih tri mlađe osobe sjedeći uokolo. U sobi s pogledom na zagrebački panoramski kotač tiha je radna atmosfera.
– Slažemo po sto kutijica za konac tvrtke Unitas, a onda te kutijice idu u veliku kutiju – objašnjava nam Slaven Krečak.
– Ugodno je ovdje, čovjek se može "zagrijati" za posao i napraviti ga kako spada. Motivira, da. Prije sam radio u RIZ Odašiljačima i u Tisak paketu na slaganju reklamnog i promo materijala – ispričao nam je Slaven.
Uče radne navike
Uz Laru i Mirelu te Kristijana, Mihaela i Karla u susjednoj sobi, Slaven je jedan od korisnika Radnog centra u Centru za profesionalnu rehabilitaciju Zagreb (CPRZ). Riječ je o ustanovi za organiziranje i izvođenje profesionalne rehabilitacije osoba s invaliditetom (OSI), jednoj od četiri u Hrvatskoj pod resorom Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike. Ostale su u Osijeku, Rijeci i Splitu.
– Cilj nam je pripremiti osobu s invaliditetom za tržište rada, pronaći adekvatan posao koji ta osoba, s obzirom na poteškoće koje ima, može adekvatno obavljati te joj pružiti stručnu podršku da posao zadrži. Poslodavcu istovremeno pružamo stručnu podršku u procesu prilagodbe radne okoline osobi s invaliditetom – objašnjava nam Josip Držaić, ravnatelj CPRZ-a.
Kako bi osobi s invaliditetom olakšali integriranje u svijet rada, prema definiranim standardima provode 12 usluga profesionalne rehabilitacije, a u osmoj godini rada broje više od 3000 provedenih usluga i 2500 ljudi koji su kroz njih prošli. Pristup je individualan jer, s obzirom na teškoće svakog korisnika, cilj je da njegovo osposobljavanje i pronalazak posla budu dugoročno rješenje. Surađuju sa Zavodom za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom te Hrvatskim zavodom za zapošljavanje i cilj je da sve osobe s invaliditetom koje su evidentirane na HZZ-u prođu obradu u CPRZ-u (u RH ih je trenutačno oko 6300, u Zagrebu 1300).
Svaki korisnik dobije svog voditelja kroz postupak profesionalne rehabilitacije, a vrlo često potreban je i rad s obiteljima kako bi se prevladale sve poteškoće koje ometaju zapošljavanje i potpunu integraciju osobe s invaliditetom u društvo.
– S jedne strane kreiramo bazu rehabilitanata, a s druge bazu poslova za koje su poslodavci izrazili interes za zapošljavanje osoba s invaliditetom. Cilj je realizirati kvalitetno i dugoročno spajanje mogućnosti i želja osobe s invaliditetom sa zahtjevima i potrebama poslodavca – opisuje Držaić.
Prvo se kreće s rehabilitacijskom procjenom razine radnih sposobnosti, znanja, vještina, radnih navika i profesionalnih interesa te socijalna anamneza i psihodijagnostika. Procijeni li se da osoba može u profesionalnu rehabilitaciju, iznimno važne su usluge Radnog centra i Virtualne radionice, pokrenute prošle godine, otkad ih je prošlo 20-ak korisnika. Upravo su Slaven i društvo s početka teksta polaznici Radnog centra, gdje se osposobljavaju za jednostavne manualne poslove (pakiranje čarapa, sklapanje kutijica itd.)
– Ondje se simuliraju radni uvjeti, uče radne navike, komunikacija i sl. i polaznici su češće osobe s intelektualnim oštećenjima. U Virtualnoj radionici pripremaju se za administrativne i pomoćne računovodstvene poslove. Možemo se pohvaliti da su gotovo svi korisnici uspješno zaposleni na otvorenom tržištu rada ili u zaštićenim uvjetima u integrativnim radionicama – govori ravnatelj.
Itekako dobri radnici
Putem usluge Stručnog osposobljavanja na radnom mjestu korisnici se za rad osposobljavaju kod poslodavca u realnim uvjetima, s ciljem da ostanu raditi kod tog poslodavca. Osim toga, Centar provodi i uslugu procjene radne učinkovitosti na temelju koje poslodavci ostvaruju pravo na subvenciju plaće zaposlene osobe s invaliditetom.
– Važno je da postoje institucije u kojima se osobe s invaliditetom mogu osposobiti za rad jer iskustva pokazuju kako mogu biti itekako dobri radnici, no često im je potrebno dulje uvođenje u posao uz individualan pristup. Važno je prevladati predrasude i otvoriti što više poslodavaca prema zapošljavanju osoba s invaliditetom – ističe J. Držaić.
Uslijed manjka radne snage, poslodavci se sve više okreću OSI, a Držaić navodi primjer mladog kuhara koji je u požaru ostao bez prstiju:
– Temeljnom dijagnostikom vidjeli smo da ima interesa za IT pa smo ga poslali na obuku za sistemskog administratora. Našli smo mu poslodavca kod kojeg je obavio kvalitetnu stručnu praksu i ostao tamo raditi, evo već četiri godine!