Nova afera trese resor Dorice Nikolić, u čijoj je domeni već gotovo pet godina socijalna skrb u Hrvatskoj. Već pune tri godine kuhar iz Caritasova doma, optužen za pokušaj silovanja štićenice, naočigled socijalnih radnika, liječnika, inspektora, policije i državnog odvjetništva drži starce u neljudskim uvjetima.
Za to zna državna tajnica D. Nikolić, za to znaju inspektori koji obilaze Plavu kuću, znaju liječnice koje dolaze kad netko umre, za to zna policija, za to zna općinski državni odvjetnik u Jastrebarskom Marin Trinajstić. Ipak, slavnome se Miji Peniću ništa nije dogodilo, njegov “dom” uredno radi sve do dolaska novinara.
Navodno, problem je u – zakonu! Pa se Peniću ništa nije dogodilo jer nije imao starački dom, nego je sa starcima potpisivao ugovore o dosmrtnom uzdržavanju, a sami starci nisu tražili da se ti ugovori raskinu. Zakon ne ograničava broj takvih ugovora koje netko može potpisati, pa se, eto, Peniću ništa nije moglo.
Prema takvu tumačenju zakona, netko je valjda mogao držati i 100 ili 500 staraca na jednome mjestu, puštati ih da umru bez njege a da mu nitko ništa ne može! Bit će da ipak nije tako, da su socijalni radnici mogli, primjerice, posumnjati u poslovnu sposobnost ljudi s kojima se uopće ne može komunicirati, pa i u to u kakvu su stanju potpisivali ugovore koje su javni bilježnici uredno ovjeravali. Ili, da se pozovu na razgovor djeca tih staraca, da ih se upita kako se brinu o roditeljima...
Svi izgovori padaju u vodu pred strašnim prilikama u kojima su morali živjeti Penićevi štićenici, a što ostaje na savjesti svih odgovornih koji su znali, a ništa nisu učinili dok, eto, novinari nisu ušli u Plavu kuću kao da je riječ o vremenu Olivera Twista... A tako zvuče i riječi koje je Penić rekao novinarima Večernjeg lista, misleći da su nove mušterije za čiju će se baku on brinuti na svoj način. “Ako se dekubitus razvije, starci umiru za najviše tri mjeseca!” Je li to možda bila reklama, prosudite sami...