Andrija Hebrang na “ratnoj je nozi” s Milanom Kujundžićem, sada kandidatom za predsjednika RH. Jednostavno, ne može prihvatiti mogućnost te kandidature. Tvrdi da Kujundžić nema kvalitete potrebne za tu važnu funkciju.
– Svaki bi kandidat morao potencijalnim biračima ispričati istinit životopis. Životopis dr. Kujundžića je falsifikat, koji u ključnim dijelovima njegove karijere iskrivljava istinu. Ističem to zato što sam sukrivac što je prevario HDZ i mene kao tadašnjeg potpredsjednika Vlade kada je 2004. došao i uporno moljakao da ga postavim na nekakvu političku dužnost jer da on ima političke ambicije. Budući da je bio član stranke pitao sam ga još samo gdje je kao liječnik bio za vrijeme rata. Rekao mi je, gledajući me ravno u oči: “Ja sam ušao dragovoljno ravno u sanitet brigade.” I povjerovao sam. Nakon toga sve što je on u političkom životu postigao, na sve funkcije sam ga postavio ja vjerujući onome što mi je tvrdio. Prvo na poziciju pomoćnika ministra zdravstva, no morao sam ga nakon njegova gafa smijeniti već nakon tri mjeseca. Potom sam ga postavio za ravnatelja KB-a Dubrava te predložio Saboru za člana vijeća HRT-a. Nekoliko godina poslije kandidirao se za predsjednika HDZ-a i tada je gostovao na HTV-u. Tamo su ga isto pitali gdje je bio u vrijeme rata, međutim on je kao iz topa ispalio “ja sam prvi zadužio pištolj u civilnoj zaštiti”. Tada sam shvatio u kakvoj me zabludi držao godinama te sam provjerio u stožeru saniteta, brigade i civilne zaštite i u sanitetu hrvatske policije i ustanovio da Milana Kujundžića nije bilo nigdje. Potražio sam njegov pravi životopis i ustanovio da je on 1991. i 1992. proveo na stručnom usavršavanju u Njemačkoj, 1993. i 1994. u SAD-u, a 1995. u Mađarskoj.
Vi ste ga nazvali dezerterom, nije li to malo grubo?
Prema Klaiću, dezerter ima vojno i civilno značenje. On je kao civil osoba koja je izbjegla obaviti svoju građansku dužnost, a svi su liječnici prema tadašnjem zakonu imali ili radnu obvezu ili su se trebali javiti civilnoj zaštiti ako nisu bili u radnom odnosu. Za mene je on liječnik koji je odbio služiti domovini kada je to bilo najpotrebnije.
No, ipak je bio HDZ-ovac premda ne od samog početka?
On je na početku odbio naše aktiviste, tada je procijenio da će mu biti bolje u HDS-u braće Veselice, no on je od onih koji se priklanjaju pobjedniku pa, kad je shvatio da HDZ neće biti sankcioniran, 1992. se ipak ukrcao u HDZ. To mu nije zamjeriti, ali mu zamjeram da, kad čuje istinu o sebi, onda otkriva i svoj psihološki profil. Kad sam razotkrio njegov životopis, na jednoj je TV postaji reagirao najnižom razinom morala – vrijeđajući moga oca. Izjavio je da su Josipović i moj otac bili pod istom, crvenom zvijezdom petokrakom i aktivisti boljševika. A istina je to da je upravo boljševička partija ubila mog oca. Moj je otac život dao za obranu hrvatskih granica, a Kujundžić čak nema ni poštovanja prema pokojniku.
Nije li Kujundžiću 1992. Tuđman nudio da postane ministar zdravstva?
Slatko ću se nasmijati jer sam g. Kujundžića upoznao s predsjednikom Tuđmanom 1996. kad sam ga zbog bolesti vodio u KB Dubrava. Inače, 1992. sam od Tuđmana dobio čin pričuvnog generala HV-a i osam drugih odlikovanja pa bi bilo neobično da je u isto vrijeme tražio drugog ministra.
Kako tumačite Kujundžićeve izjave da su političke elite i glavne političke stranke uništile Hrvatsku?
Tko može uništiti Hrvatsku? Pa onaj tko je vodi, a vode je uvijek političke stranke. HDZ je bio na čelu kada je stvorena država i ostvarena pobjeda u ratu, a da je griješila, jest. No, mislim da ovdje treba razlikovati državotvorne stranke od ostalih. On se držao HDZ-a do onog trenutka kad je izgubio utrku za predsjednika HDZ-a. Okrenuo je tada leđa HDZ-u i od tada je on za njega negativan. Time je pokazao i prave razloge zašto je bio u HDZ-u, jer nakon gubitka se vidi je li tu bio zbog ideje ili svog osobnog prosperiteta. Takav čin učinio je niz naših bivših članova, pa neka prouči njihove daljnje karijere, svi su postali teški politički gubitnici, što će se dogoditi i njemu.
No, Kujundžić je uzeo od Tuđmana slogan “Sve za Hrvatsku, Hrvatsku nizašto”, nastavlja kao tuđmanovac?
Kad Kujundžić spominje Tuđmana, on govori o čovjeku o kojem apsolutno ništa ne zna. Sada je protiv županija i zalaže se za regionalnu podjelu Hrvatske, poput Josipovića. A Tuđman je bio protiv regija zato što su u povijesti regionalne podjele trgale Hrvatsku i svaki je regionalizam potencijalno opasan za ono što je postignuto u Domovinskom ratu, a to je jedinstvo cjelokupnog hrvatskog naroda. Udarac Kujundžića na Tuđmana sastoji se u tome da kopira Josipovićev plan o pet regija i na taj način pokazuje pravo lice svoje strategije, a to je pomoći Josipoviću na svaki način.
Priznajete li mu bar da je dobar liječnik i da je bio uspješan ravnatelj KB-a?
O tome je li dobar doktor neka sude njegovi pacijenti, ali mogu reći da je kao pomoćnik ministra doživio fijasko jer su u Saboru zastupnici SDP-a otkrili da je bio na misi na grobu Ante Pavelića u Madridu. Ne diram u njegovo osobno opredjeljenje, ali to je bilo vrijeme kada smo intenzivno radili na obnovi pregovora s EU pa sam zbog toga dobio brojne kritike. Naravno, morao sam ga smijeniti, no kako sam tada još vjerovao da ima određenih sposobnosti, postavio sam ga za ravnatelja KB-a, dakle ne na političku, već stručnu funkciju. Dobio je bolnicu na vrhunskoj razini, no zbog lošeg upravljanja srozao je KB. Tko mu to sve oprašta, neka zaokruži njegovo ime.
Svaki bi iole posten covjek koji drzi do svog ugleda i casti podnio sudsku tuzbu zbog neistina i "kleveta" koje protiv njega iznosi Hebrang i Komljnovic. Ako to sve nije istina, zasto Kujundzic suti nego samo na osobnoj razini vrijeda isto kao i Josipovic.