Turizam u Austriji izravno je i neizravno prošle godine ostvario prihod od 16,6 milijardi eura. I to je gotovo upola manje od pretpandemijske rekordne 2019. kada je ostvareno 30,28 milijardi eura. Broj turista te 2019. bio je 31,88 milijuna te su prosječno trošili 825 dolara. Austrija je, kao što znamo, zemlja koja nema more, ima skijališta, ali ima i nešto treće što podjednako snažno, ako ne i više doprinosi ovim prilično nevjerojatnim brojkama. A to je povijest.
Skromne audijencije
Kako je tema našeg nedavnog putovanja u austrijsku prijestolnicu bila druga sezona serije "Sisi" koja će se kod nas prikazivati odmah nakon Božića, 26. prosinca, tako je i naš obilazak Beča mahom bio vezan za taj dio povijesti koji je i na nas ovdje snažno utjecao. Elizabeta Austrijska bila je prvi pravi ženski celebrity Starog kontinenta, a očito ponukane uspjehom Netflixove "Krune", produkcije RTL-a i Bete odlučile su napraviti nešto slično. Priča o Franji Josipu i carici Sisi austrijski je brend koji bez sumnje masovno privlači turiste. Austrijski Versailles, Schönbrunn, godišnje privuče šest milijuna turista, a sama palača dva milijuna. Jasno je i zašto. Carska ljetna rezidencija praktički je u cijelosti sačuvana, tamo je i najstariji zoološki vrt na svijetu sa 700 životinjskih vrsta od kojih su neke i ugrožene, sve pod patronatom UNESCO-a koji je ogroman prostor s velikom palačom te glorijetom zaštitio kao svjetsku baštinu. Vjerujte nam, napor penjanja do glorijeta u kojem je i kavana sigurno se isplati jer pruža nevjerojatan pogled na cijeli Beč.
– Bilo je tu i dosta sreće. Palača nije bombardirana osim u jednom slučaju kada je u veljači 1945. godine avionska bomba pala i probila se do dvorana. Ali nije detonirala. Ipak, okolne zgrade pretrpjele su velika oštećenja, ali su restaurirane u cijelosti – kaže nam naš vodič Michael s kojim obilazimo dvorane palače Schönbrunn u kojima se doista može osjetiti kakav je bio život Franje Josipa i Elizabete Austrijske te njihovih prethodnika poput nama također dobro poznate carice Marije Terezije. Naravno da se radi o velikom luksuzu, no ne i ekstravaganciji. Primjerice, Franjo Josip audijencije je održavao u jednoj manjoj sobi u kojoj je s njime bio i bilježnik. Nikada ništa od traženoga ne bi odbio jer se sve rješavalo unaprijed pa je ispadao vrlo blagotvornim po narodom. Čak bismo rekli da nas je luksuz veći od očekivanog dočekao u Parkhotelu Schönbrunn koji se nalazi preko puta. Riječ je o nekadašnjoj palači namijenjenoj carskim gostima pretvorenoj u hotel. A u njemu su i više nego prostrane sobe veličine manjeg stana. Spomenimo i ulaz u podzemnu željeznicu iz tog doba, korišten je samo jednom, od strane carske obitelji jer je bio sagrađen samo zato da bi bečki metro mogao otvoriti sam car. Unutar palače Schönbrunn koja je pretvorena u muzej nema fotografiranja. Uspjeli smo "prošvercati" ipak jednu fotografiju detalja koji nas je zaintrigirao. A to je posebno presavijena salveta pokraj tanjura na stolu za blagovanje.
– Samo dvije gospođe znaju kako ovo napraviti. Na isti su se način salvete slagale i u doba Franje Josipa i Sisi. No kako su i same već vremešne, to znanje morat će i što prije prenijeti – kazao je naš vodič.
Schönbrunn je ostao zamrznut u vremenu, u 1918. godini, kada brigu za imanje preuzima Republika Austrija koja i danas vodi brigu o svemu kroz posebnu tvrtku Schönbrunn Group. U današnji muzej ne može se ući za manje od 21 euro, koliko plaćaju djeca, a ovisno o tome želite li i vođene ture, cijena može doći i do 57 eura. No za to se dobiva i uvid u dio povijesti.
– Samo za najvažnije svjetske državnike dopušta se organizacija sastanaka i svečanosti u palači Schönbrunn. U Velikoj galeriji tako se dogodio jedan povijesni susret, najvažniji događaj koji se ovdje dogodio, a to je prvi sastanak američkog predsjednika Johna F. Kennedyja i sovjetskog premijera Nikite Hruščova 1961. godine. Tada je organiziran i veliki bal u njihovu čast – kaže naš vodič. Nije to bila neka sreća, rekli bismo, jer je već sljedeće godine izbila Kubanska kriza.
Austrijski su carevi često bili ljubitelji lova, a i sam je Schönbrunn nekadašnje veliko lovište koje je postupno od lovačke kolibe pretvarano u ljetnu rezidenciju. Tako je jedan dio muzeja i posvećen toj aktivnosti, a jedan je izložak posebno intrigantan. Riječ je o pušci iz koje je Karlo VI. pogodio i ubio svojeg savjetnika Adama Franza zu Schwarzenberga za lova u Češkoj.
– Car, naime, nije baš dobro vidio, a Schwarzenberg očito nije shvatio da to može biti opasno. I tako je poginuo od hica iz ove puške. Nakon toga caru je na pušku ugrađen ciljnik s povećalom, doznajemo.
Također je, naravno, tamo i posmrtna postelja Franje Josipa sa svim predmetima i slikama koji su tamo bile kada je preminuo. U ovo adventsko doba jednako je zanimljivo izvan palače kao i u njoj. Prostornom ekstravagancijom Schonbrunn se doista može mjeriti s Versaillesom ili drugim sličnim lokacijama. Satima se može šetati bez bojazni oko bilo čega, vanjski toaleti koji su zapravo art deco paviljoni još su funkcionalni. U stražnjem dvorištu održava se adventski sajam. Uvijek je isti, informiraju nas. U lijepim i uredno posloženim zelenim kućicama možete kupiti božićne ukrase svake vrste, perece nemoguće veličine i široke lepeze okusa, suhomesnate proizvode koji su doista odlični, punč, kao i gluhwein, kuhano vino koje se nudi u ovo doba godine. Čisto sumnjamo da bi ovakva priča prošla i kod nas, adventski sajam u Beču, glavni je ispred gradske vijećnice, ovaj u Schonbrunnu je drugi najveći, ne nudi gastronomski doživljaj, već čistu tradiciju. Nema specijaliteta, burgera ili drugih mesnih prerađevina, no ipak je sve puno.
Na nekih 20 minuta vožnje, u središnjem bečkom bezirku, nalazi se Hofburg, stalna carska rezidencija. No Hofburg nije jedna palača, već se radi o kompleksu carskih palača koji zapravo čini sam centar Beča. Gradnja je počela 1270. godine, ali kompleks nije nikada dovršen. Može se ondje vidjeti maketa kako je kompleks u cijelosti trebao izgledati, u planu je bila još jedna carska palača. No Prvi svjetski rat omeo je taj dovršetak. Ondje je danas pet muzeja svjetskog značaja, pa onda i riznica u kojoj se čuvaju carske krune i drugi dragocjeni predmeti iz povijesti carstva, ured austrijskog predsjednika, kao i sjedište Organizacije za europsku sigurnost i suradnju te niz drugih institucija.
Zvono za najavu dolaska
U parku pored glavne palače samozatajno stoji kip carice Sisi. Gotovo neprimjetno, tako je želio sam car nakon smrti svoje supruge koja je poginula u atentatu talijanskog anarhista. No, lijepi park u kojem je postavljen kip lijepe carice nije ništa u odnosu na njezin muzej koji se nalazi u carskoj palači. Ovdje se uvjerite kako je u Austriji priča o Sisi pretvorena u prvorazrednu turističku atrakciju, po nekim stvarima gotovo i kult. Bili smo pomalo i ponosni jer odmah na ulazu u muzej Sisi stoji članak iz Agramer Zeitunga, novina koje su izlazile u Zagrebu u vrijeme njezine smrti. Muzej sadrži 300 osobnih predmeta supruge Franje Josipa, a obilazak traje oko dva satakoji mogu biti i prilično naporni obzirom na broj turista koji je s nama bio u muzeju, većina njih iz Kine. I u Schonbrunnu i u Hofburgu svjedoči se vrhunskom zanatstvu, i dalje se ondje pozalćeni ukrasi na zidovima, plohe sačinjene od drveta iz Amazonije, ili one koje vjerno simuliraju porculan, carevi su vodili računa da se ipak ne potroši previše. U muzeju Sisi većina predmeta je originalna, no nešto je i rekreirano, poput haljina koje je nosila na vjenčanju i krunidbi i prostorija u kojima je carica, kao pasionirana ljubiteljica fitnessa, vježbala. Tu je i veliki broj fotografija, pa i one mađarskog premijera Gyule Andrassyja s kojim je navodno Sisi imala dugu vezu, što nije nikada dokazanopa tako niti to da je Marie Valerie, jedna od kćeri carskog para, zapravo njegova. Ali, uputio nas je naš vodič na jedan detalj, a to je zvono kojim se Franjo Josip najavljivao pri dolasku u Sisine odaje. Još jedna zanimljiva priča je i carev telefon. On za tehnologiju nije previše mario, dapače, prezirao ju je. Pa je jednostavno zapovjedio: "Ugradite mi to u toalet." Toalet je još tamo, nismo uspjeli doznati koji je car imao broj, možda nešto poput 001-KAISER ili nešto slično. Sa Sisi je bilo malo drugačije, ispod prekrasne kade i dalje je originalni linoleum koji je dala postaviti da bi zaštitila parket, a za masaže je koristila mehaničkog pomoćnika. Nažalost, ondje je i gorko podsjećanje na njezinu smrt, sačuvani su svi predmeti koje su koristili liječnici kako bi je spasili od smrtonosnog uboda, kao i plašt koji je nosila u tom trenutkua koji je onda služio kako bi se od pogleda javnosti maknuo taj grozni prizor. Nakon svega, treba posjetiti neko od povijesnih mjesta, poput slastičarne Demel gdje je radio sam Franz Sacher koji je napravio čuvenu tortu, vjerojatno upravo na ovom mjestu. Treba imati i malo sreće jer red ispred ulaza zna biti dug i desetak metara.