O posljednjim promjenama članova i predsjednika upravnih vijeća kliničkih bolnica, o političko-zdravstvenim lobijima, uz pomoć kojih se navodno smjenjuju i postavljaju ravnatelji, razgovarali smo s potpredsjednicom Vlade za društvene djelatnosti Željkom Antunović.
Osobno ste bili uključeni u promjene u upravnim vijećima nekih bolnica, no to je navodno model za političku smjenu ravnatelja koji su preživjeli promjene prije dvije godine.
- Jasno mi je da kadrovske promjene izazivaju različite kalkulacije, ali u njima nema puno točnih informacija. Ni prije dvije godine ravnatelje nitko nije smjenjivao, kao što se ni sada ravnatelji ne trebaju bojati političkih promjena. Reforma se ne vodi samo u Ministarstvu nego i u bolnicama u kojima su ključni ljudi članovi uprava i upravnih vijeća. Neka imena u tim upravnim vijećima bila su potpuni promašaj. Nisu pokazali ni volju ni želju za aktivnim radom. Stoga su promjene bili nužne i njihov primarni razlog nisu smjene ravnatelja. Ali smjene mogu biti konačni rezultat. Jer, kao što su od upravnih vijeća bolnica zatražena izvješća o radu, tako će izvješća o rezultatima svoga rada morati podnijeti Vladi, preko upravnih vijeća, i svaki ravnatelj. Ravnatelj koji ima rezultata ne mora se brinuti o svome reizboru.
Zdravstvena reforma kasni 12 godina
U javnosti se najviše ističu promjene u vrhu Kliničke bolnice "Merkur", gdje je smijenjen predsjednik Upravnoga vijeća prof. Asim Kurjak, kako bi se, pak, smijenio ravnatelj prim. Stjepan Bačić. Govori se da je i prije nego što je natječaj završen, na to mjesto postavljen dr. Miran Martinac zbog toga jer je navodno vaš kućni prijatelj.
- Prof. Kurjak je razriješen iz upravnog vijeća zbog sukoba interesa. I na to je bio upozoravan. Što se tiče dr. Bačića, ova ga je politička garnitura odavno, da je htjela, mogla promijeniti. Dakle, nema smjena radi smjena, nego zato da dobijemo ravnatelje koji će biti u stanju slijediti zahtjeve zdravstvene reforme. Ja ne znam tko se sve javio na natječaj u "Merkuru", a kalkulacije da je dr. Martinac moj kadar, potpuno su neosnovane. Upoznala sam ga, kao i mnoge druge liječnike, kad sam došla na ovo radno mjesto. O izboru novog ravnatelja sasvim sigurno neće odlučivati samo potpredsjednica Vlade. A dr. Martinac je, koliko znam, omiljen liječnik i čovjek i mislim da njemu i sličnim mladim liječnicima ne trebaju prijateljstva s članovima Vlade da bi pokazali da nešto žele i mogu.
Ali, navodno i ravnatelju bolnice u Vinogradskoj prof. Zvonku Kusiću visi mjesto, jer dvojica esdepeovaca aspiriraju na to mjesto i bore se za vašu političku podršku?
- Veselim se da ima ambicioznih ljudi, ali mjesto ravnatelja ne može se dobiti samo zato što netko nekoga zagovara, već na temelju referenci. Moja izjava o odgovornosti uprava u slučajevima kao što je bio požar u Vinogradskoj bolnici protumačena je u zdravstvenim krugovima kao napad na dr. Kusića. Ne čudim se takvoj reakciji jer se dosad nije tako razgovaralo s upravama bolnica. Dosad pitanje odgovornosti uprava nije postavljao nitko, ali odsad, nakon kvalitativnih promjena u Ministarstvu zdravstva, stvoreni su uvjeti da se napokon počne razgovarati i o ovom izuzetno važnom pitanju - odgovornosti.
Dosad su uprave bolnica trošile iznad financijskog limita, ne vodeći računa tko će to platiti, kupovalo se bez financijskog pokrića, bez ikakve odgovornosti. Toga više ne smije biti. Odbijam bilo čiji stav da se zbog suočavanja s financijskim limitima automatski snižava razina i kvaliteta zdravstvene usluge. To je teza koju ne prihvaćam, a koja je često je služila kao izgovor mnogima u sustavu da funkcioniraju lagodno i neodgovorno.
Ali zdravstveni je proračun smanjen, sniženi su mjesečni limiti bolnicama, dugovi se gomilaju.
- U zdravstvu nikad nema dovoljno novca. Zato rješenja treba tražiti u realnim okolnostima. Zadatak je ne smanjiti kvalitetu zdravstvene zaštite, poboljašti je, provesti racionalizaciju i novac usmjeriti tamo gdje je potreban. Prostora ima i u cijenama lijekova, i u troškovima za plaće, u nabavama skupe oprema koja se ne koristi.
Uprave bolnica, koje svoje probleme prebacuju na pacijente i ne pružaju im potrebnu zdravstvenu zaštitu, same sebe smjenjuju. Uz neodgovornu zdravstvenu politiku države, neodgovornost i lagodan odnos uprava zdravstvenih ustanova i doveo je hrvatsko zdravstvo u ovo stanje. Ako želimo pacijentima osigurati primjerenu zdravstvenu uslugu, moramo tražiti i ljude koji su spremni uhvatiti se u koštac sa svim problemima. Stav kako će "oni gore" sve platiti i riješiti neće se više tolerirati.
Reforma zdravstva, police dopunskog osiguranja, participacije, plaćanje usluga po dijagnozama..., nije ni počela. Ukratko, reforma kasni.
- Mislim da kasnimo 12 godina, ali ako na to kasnimo i pola godine više, onda je tih pola godine krivnja ove vlasti. U protekle dvije godine bila sam kritična prema mnogo čemu što se u zdravstvu nije događalo i moglo se napraviti više, osobito u onom konkretnom dijelu. Uzrok tome su različiti interesi u zdravstvu, koji su zaustavljali procese.
Mislite na uprave bolnica?
- Mislim na različite interesne lobije unutar sustava zdravstva, a koji su puno, puno širi od uprava zdravstvenih ustanova, a protežu se i na farmaceutsku industriju i veledrogerije. Mislim i na različite sprege politike i pojedinaca iz zdravstvenog sustava. Govorim ovo svjesna posljedica i usprkos tome što osobno ne zagovaram ni galamu, ni prozivanja, jer mislim da i to može škoditi. Ne zanimaju me nikakvi lobiji, već rješavanje dubioza. Sigurna sam da u tome nisam osamljena. Ne tražim "svoje ljude" već suradnike koji će u ovom teškom poslu raditi s Vladom.
Priče o Gabriću ružno su podmetanje Vlahušiću
Ipak, mnoge koji rade u zdravstvu zanima po kojim ste kriterijima za svoga savjetnika izabrali dr. Nikicu Gabrića. Koliko znam, mnogi ga se i boje jer zna se da je "vaš čovjek", pa se i zaključuje da uz vašu podršku kadrovira u zdravstvu. Zagrebom kruži i anegdota kako se ne zna tko će biti novi pomoćnik ministra zdravstva, jer "dr. Gabrić to još nije odlučio". Kako to komentirate?
- Prvo, sve takve priče pokušaj su ružnog podmetanja ministru zdravstva Vlahušiću i meni osobno. A vas bih pitala: znate li otkad je dr. Gabrić moj savjetnik?
Znam, već dvije godine. Ali do sada nije bio eksponiran jer ga navodno bivša ministrica nije prihvatila u ekipu bliskih suradnika.
- To je uvjetno točno. No, reći ću vam da sam dr. Gabrića upoznala kroz projekt očne banke puno prije nego što sam postala potpredsjednica Vlade. A kad sam dobila ovo mjesto, shvatila sam da mi treba pomoć. Razgovarala sam s mnogim ljudima, a dr. Gabrić mi je izložio najjasniju i najjednostavniju sliku o tome što u zdravstvu treba napraviti. On se nije nudio. Ponuda je došla s moje strane. U ove dvije godine pomogao je meni, bivšoj ministrici pomaže danas, a da za to nikad nije dobio ni jednu kunu. To je bio njegov uvjet. On je dokraja otvoren, jasan, odlučan i nezavisan. Vi kažete da ga se ljudi zbog toga boje, a ja znam da ga zbog toga mnogi poštuju. Ali on nije taj koji vodi kadrovsku politiku. Od dr. Gabrića se očekuje mišljenje, ali se odluke donose u Vladi.
Moj stil istupanja nije kao njegov i često zbog toga s njim vodim i oštre razgovore, ali mi je kao savjetnik jako vrijedan.
Spomenuli ste smjenu prof. Kurjaka zbog sukoba interesa. Nije li sukob interesa i to što je dr. Gabrić, privatni liječnik, predsjednik Upravnoga vijeća državnog zdravstvenog osiguranja?
- O toj sam situaciji razmišljala i prije dvije godine kad je prvi predsjednik UV-a HZZO-a također bio čovjek iz privatne bolnice. Dakle, danas nemamo iznimnu situaciju, i mislim da nismo pogriješili ni prvi, ni drugi put. Jer, obojica se kao privatnici svakodnevno suočavaju s izazovima tržišta i uspješno se s time nose. A te kvalitete i iskustvo trebaju hrvatskom zdravstvenom osiguranju. Bila bih skeptična u slučaju da dr. Gabrić ima ugovorni odnos s državnim osiguranjem. On je čisti privatnik pa nema sukoba interesa.
Razgovarala Diana Glavina