Kutle: Na sudu dokazano da sam nevin

Miroslav Kutle putem svojeg branitelja Rajka Mlinarića, prema priloženoj punomoći, na temelju čl. 40. stavak 1. Zakona o medijima, zahtijeva objavu ispravka objavljene informacije.

 “Već čitav niz godina pojedine hrvatske tiskovine sustavno objavljuju neistine o M. Kutli i njegovim pravosudnim slučajevima, očito s ciljevima koji nisu u skladu s funkcijom objektivnog informiranja javnosti. Na žalost, u zadnje vrijeme tom se trendu pridružio i Večernji list, učinivši medijski i pravosudni presedan kritičkim komentiranjem pravomoćne oslobađajuće presude. Tako je u broju od 21. kolovoza. 2008. godine objavljen članak pod naslovom 'Izvlačenje milijuna nije kažnjivo djelo’.

Poziv na linč
U tom članku pravno neuka novinarka gđa Silvana Perica otvoreno i nedvomisleno poziva na linč M. Kutle, proglašavajući ga krivim bez obzira na pravomoćnu oslobađajuću presudu. To pritom čini na temelju netočnih i neistinitih podataka te na neprimjeren i neprofesionalan način dijeli lekcije sucima najvišeg suda u Republici Hrvatskoj, napada samostalnost i neovisnost sudbene vlasti te ugrožava osnovna ljudska prava M. Kutle koja mu jamči Ustav i Zakon.

Odlukom Županijskog suda u Zagrebu, u predmetu broj K 230/03, M. Kutle je oslobođen od optužbe, a ispravnost te odluke potvrdio je Vrhovni sud u predmetu Kž 753/05. Radi pravilnog informiranja javnosti, iznijet ćemo neke ključne i neosporne činjenica iz sudskog postupka:
– Državno odvjetništvo je teretilo M. Kutlu da je tvrtki Globus holding, koja je bila 100% u njegovom vlasništvu, prodao dionice po višoj cijeni od nabavne.

– Kupoprodajna cijena dionica po kojoj je M. Kutle prodao Globus holdingu bila je niža od postignute cijene tih dionica na Zagrebačkoj burzi.

– M. Kutle je prodao dionice i predao ih u vlasništvo Globus holdingu a da mu ih pritom Globus holding nije platio niti mu je izdao ijedan instrument plaćanja, a Ugovorom o prodaji i prijenosu dionica je definirano (doslovce) da će Globus holding platiti te dionice prema svojim mogućnostima (bez naznačenog roka).

– Globus holding je kupoprodajnu cijenu dionica otplaćivao sukcesivno (putem kompenzacija, cesija i gotovinskih ), kroz razdoblje dulje od pet godina od trenutka kad je M. Kutle te dionice stekao i platio, tako da je razlika u cijeni između nabavne i prodajne cijene dionica koju je M. Kutle ostvario trgujući s Globus holdingom neusporedivo niža od troška (kamata) na angažirani kapital.

– Globus holding je u daljnjoj prodaji tih dionica kupljenih od M. Kutle ostvario cijenu veću za 43,298.304  kn te stoga nije izgubio, već ZARADIO na transakciji.

Dakle, u sudskom postupku je izvedenim dokazima neosporno utvrđeno da je M. Kutle prodao i predao u vlasništvo dionice na način da ih Globus holding, kao kupac i stjecatelj, plati kad može, međutim, bez ijednog instrumenta plaćanja.

Neosporno je da je Globus holding daljnjom prodajom tih dionica ostvario veću cijenu za iznos od 43,298.304  kn. Također je neosporno da od vremena kad je M. Kutle angažirao sredstva za kupnju spomenutih dionica pa do konačne isplate od strane Globus holdinga prošlo više od pet godina, pa je cijena angažiranog kapitala (plaćenih kamata) koje je M. Kutle platio neusporedivo veća od razlike u cijeni između nabavne i prodajne cijene dionica.

Isto tako, u taj poslovni događaj nisu uključeni značajni rizici tog gospodarstvu turbulentnog vremena, pa je Globus holding te dionice mogao i ne platiti. I na kraju, daljnjom prodajom tih dionica Globus holding je ostvario značajno veću cijenu od one koju je platio M. Kutle (više od 43 milijuna kuna). Kada se sve izneseno zbroji te zanemarimo li činjenicu da je M. Kutle bio vlasnik Globus holdinga, onda je inkriminiranim poslovnim događajima mogla nastati šteta samo za M. Kutlu, a Globus holding je ostvario korist.

Drugačiji zaključak na temelju stvarnog činjeničnog stanja nije mogao utvrditi prvostupanjski niti drugostupanjski sud, pa je stoga u tom predmetu donesena oslobađajuća presuda. Te okolnosti su lako shvatljive i razvidne su svakoj osobi koja ima minimalna ekonomska znanja.

Protivno Kodeksu časti
Upravo stoga je nejasna pozadina i razlog zbog kojeg novinarka Silvana Perica iznosi brojne neistinitosti i na temelju njih neprofesionalno i za demokratski svijet nezapamćeno dijeli lekcije sucima Vrhovnog suda te pogrešno informira hrvatsku javnost.

U svezi s ovim medijskim linčem (presedan demokratske civilizacije) M. Kutle će zatražiti sudsku zaštitu zbog povrede osobnosti, a osim toga, zatražit će i odgovornost novinara prema Hrvatskom novinarskom društvu.

Ono što, međutim, posebno zabrinjava u članku Perice jest da se javnosti nameće slika da u predmetima M. Kutle nisu važne činjenice niti zakoni, a da svaka presuda osim osuđujuće nije prihvatljiva. Takva praksa, čak ni u doba prošlog sustava i države, nije bila prečesto korištena, a demokratskoj Hrvatskoj trebala bi biti potpuno neprihvatljiva.

Nadalje, kad bi iznesene teze novinarke Perice – da razlika u cijeni između kupovne i prodajne cijene predstavlja kazneno djelo – postale pravilo i općepriznate – što sudovi nisu dopustili i što bi bilo suprotno ustavnom načelu o slobodi tržišta i poduzetništva – tada bi se na slobodnom tržištu zaustavio svaki mogući promet robe i usluga jer bi svako drugačije ponašanje bilo opasnost od kaznenog progona.

Pravni propisi Republike Hrvatske obvezuju medije na objektivnost i istinitost objavljivanja informacija, a novinari, svakako i gđa Perica, u svom radu trebali bi se držati Zakona o medijima te Kodeksa časti hrvatskih novinara.

U tom smislu, Večernji list kao novine s dugogodišnjom tradicijom i među najutjecajnijim medijima trebale bi iznositi istinite, uravnotežene i provjerene informacije bez neopravdanog i senzacionalističkog prikazivanja činjenica, što zabranjuje i sam Kodeks časti hrvatskih novinara.

Ako se novinarka gđa Perica zaista želi baviti istraživačkim novinarstvom, prema osobnom građanskom i stručnom uvjerenju mislim da bi trebala istražiti razloge zbog kojih su u jednom trenutku, samo zbog promjene političke vlasti u Republici Hrvatskoj 2000. godine, protiv M. Kutle i više od 100 osoba iz njegove kompanije pokrenuti kazneni postupci, a oni su do tog momenta vodili poslovanje društava na zakonit način i nemaju nikakvu kriminalnu prošlost.

Očito je da je riječ o politički motiviranim progonima, pa bi bilo vrlo interesantno istražiti o kakvim je političkim motivima riječ i koje su sve interesne skupine sudjelovale u uništenju Globus grupe kao jednog od najmoćnijih gospodarskih sustava 90-ih godina.

Također, vrlo je zanimljivo istražiti koji su se to pojedinci i skupine okoristili propašću Globus grupe. Neosporno je da nijedna od navedenih osoba u proteklih gotovo deset godina vođenja postupaka nije osuđena.

Ne bi li se stoga objektivni novinar trebao pitati kako te osobe i njihove obitelji proživljavaju te moderne “Kafkine procese”, kako osiguravaju svoju egzistenciju i kako njihove obitelji proživljavaju javni linč, a bez ijedne sudske presude.

Nemaju li ti ljudi isto tako pravo na zaštitu elementarnih ljudskih prava?
Kao odvjetnik, u cijelosti sam uvjeren da bi, poštujući iste principe koji su služili za pokretanje tih kaznenih postupaka i postavljanje pravnih kvalifikacija, svaki gospodarstvenik u Hrvatskoj mogao biti u istovjetnoj poziciji, pa bi i taj fenomen valjalo istražiti jer ustavno načelo jamči jednakost svih građana pred zakonom.

Primjenjujući načelo zakonitosti, u predmetu kojim se bavi objavljeni sporni članak, sud je donio oslobađajuću odluku primjenjujući pravo na zakonito utvrđene činjenice.

Međutim, višegodišnje sudjelovanje u ostalim postupcima M. Kutle pokazuje da to nije uvijek bilo baš tako. Bilo bi interesantno za hrvatsku javnost novinarski istražiti bilo koji od tih predmeta, primjerice “slučaj Tisak”, radi razjašnjenja određenih događaja kojima se značajno odstupilo od postupka koji uređuje Zakon o kaznenom postupku.

Tako, na primjer, odmah nakon promjene vlasti početkom 2000-ih M. Kutle je uhićen te je sproveden u pritvor gdje je proveo nepune dvije godine. Ta okolnost je neobična već i stoga što je M. Kutle u optužbi imenovan poticateljem (iako ni u jednom društvu nije bio član Uprave niti Nadzornog odbora), a navodni počinitelji tih kaznenih djela cijelo su vrijeme bili na slobodi, što je jedinstven i sasvim izdvojen slučaj u našoj sudskoj praksi kao i u praksi pravno uređenih sustava.

Također bi trebalo istražiti u čije ime i iz kojih razloga je kasnije razriješeni glavni državni odvjetnik u pritvoru nezakonito posjetio M. Kutlu.

Uloga vještaka
Zanimljivo je da je u tom postupku raspravno sudjelovao državni odvjetnik koji je istovremeno u radu “držao” kaznenu prijavu protiv predsjednice sudskog vijeća, a kad je to slučajem otkriveno, ona je izuzeta od daljnjeg postupanja i predmet je dodijeljen u radu drugom sucu.

U postupku, kao stručna pomoć sudu, sudjelovao je i knjigovodstveni – financijski vještak Mirta Tomljanović koja je iznosila brojne zaključke i stručna mišljenja, često suprotna važećim pravnim propisima i Međunarodnim knjigovodstvenim standardima, pa je zbog neistinitog svjedočenja pokrenut i kazneni postupak protiv nje.

S vremenom se pokazalo da je riječ o izrazito angažiranom vještaku u predmetima M. Kutle, koji u svojim stručnim mišljenjima pokazuje veću naklonjenost državnom odvjetništvu nego činjenicama. Koliko znamo, zakonom određena uloga vještaka nešto je drugačija. U nastavku postupka, umjesto tog vještaka određen je novi vještak.

Sve navedeno proizlazi iz spomenutog kaznenog postupka kao i ostalih postupaka pokrenutih protiv M. Kutle, pa bi radi ispravnog informiranja čitateljske javnosti trebalo istražiti razloge zbog kojih se u predmetima M. Kutle tako postupalo, a ne baviti se kaznenom presudom u kojoj ga je sud jasnoćom i argumentiranošću te primjenom pravnih propisa pravomoćno oslobodio od optužbe zbog kaznenog djela koje nije niti počinio.”

U Zagrebu, 28. kolovoza 2008.
M. Kutle po branitelju, odvjetniku Rajku Mlinariću