Kutle već 10 godina iz sigurnosti BiH gleda kako mu presude odlaze u zastaru

Pravda je spora ali dostižna. Jedna je to od starih, mudrih izreka kojom ljudi, kada zapnu u bespućima nepravde te nekažnjenih prijestupa, prekršaja ili zločina, tješe sami sebe. Zoran je primjer Miroslav Kutle, najomiljeniji HDZ-ov tranzicijski tajkun. Taj ogledni primjer privatizacijske pljačke već se godinama iz sigurnosti BiH, koja mu je kao i većini sličnih njemu rezervna država, ruga hrvatskom pravosuđu. No to je ruganje sada dosegnulo i jednu novu razinu. Zadnje odluke hrvatskih sudova pokazuju, naime, da je Kutle pametno odlučio kad je prije sada više od desetak godina, uoči izricanja nepravomoćne presude za Gradski podrum, pobjegao u BiH.

Afera Gradski podrum bila je jedna od rijetkih Kutlinih afera u kojoj mu je 2010. izrečena pravomoćna presuda. Bio je osuđen na dvije godine i osam mjeseci zatvora, a kada je Hrvatska od BiH zatražila njegovo izručenje, susjedna država odbila ga je izručiti uz obrazloženje da to za što ga se u Hrvatskoj tereti – malverzacije u pretvorbi Gradskog podruma – u BiH nije kazneno djelo. Nakon takve odluke su dova u BiH, Kutle je mogao mirno nastaviti sa svojim životom, a jedino na što je trebao paziti bilo je da ne prekorači hrvatsku granicu kako ne bi bio uhićen po tjeralici. U proteklih 10 godina Kutli se takva greška nije omakla. Mirno je živio u BiH, a čak je pokrenuo i novi posao s proizvodnjom zdrave hrane. I tako je lijepo dočekao da mu ta presuda ode u – zastaru.

Novi biznis – zdrava hrana

Kako je to nedavno objasnio zagrebački Županijski sud, zastara za presudu u aferi Gradski podrum nastupila mu je 13. srpnja 2020. A kako je proteklo 10 godina od kada je ta presuda postala pravomoćna, kazna se više zbog zastare ne može izvršiti pa sudu nije preostalo ništa drugo do da donese rješenje o obustavi zbog zastare.

Osim zbog slučaja Gradski podrum, Kutle ruke zadovoljno može trljati i zbog slučajeva Mirna i Diona. Prvi je težak 2,7 milijuna kuna, a drugi 120 milijuna kuna. Tužiteljstvo je te dugovječne postupke, koji se od sredine 1990-ih bezuspješno povlače po hrvatskim sudovima, pokušalo spasiti tako što je u ažuriranim optužnicama Kutlu optužilo da je spomenute tvrtke privatizirao te iz njih novac izvlačio tijekom Domovinskog rata, odnosno da je riječ o ratnom profiterstvu. No taj potez tužiteljstva nedavno je također neslavno propao. Prvo je optužno vijeće zagrebačkog Županijskog suda u studenom lani obustavilo oba postupka zbog zastare. Osim toga, naveli su da u tim optužnicama nije riječ o ratnom profiterstvu jer za to nema dokaza. Tužiteljstvo se žalilo, no Vrhovni sud nedavno je tužbu odbio. Potvrdili su da u slučaju Mirne nije riječ o ratnom profiterstvu, nego o klasičnom kriminalu počinjenom 1996. te da je za to djelo nastupila zastara. Što se tiče optužbi za izvlačenje novca iz Dione od 1994. do 1998., zagrebački Županijski sud o njima će morati ponovno odlučivati. I tu je tužiteljstvo tvrdilo da je riječ o ratnom profiterstvu, a sud da nije te da je nastupila zastara pa je postupak obustavljen. Vrhovni sud potvrdio je da nije riječ o ratnom profiterstvu. Međutim, smatra i da apsolutna zastara nastupa tek 30. prosinca 2020. pa je predmet Diona vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. No s obzirom na to da Kutle, kao što smo već naveli, godinama boravi u BiH, šanse da se do kraja 2020. postupak za Dionu okonča realno su nikakve.

Optužbama za ratno profiterstvo tužiteljstvo je pokušalo spasiti i dijelove optužnica iz slučajeva Tisak i Gradski podrum, no i ti su postupci u ožujku lani obustavljeni zbog zastare te uz naznake da nema dokaza da je riječ o ratnom profiterstvu. I povrh svega toga, u jednom od tih obustavljenih postupaka porezni će obveznici Kutli, odnosno njegovu odvjetniku nedavnom odlukom suda morati platiti malo više od 100.000 kuna za troškove postupka.

Kad se u obzir uzme sve navedeno, nije ni čudo što se Kutle u BiH može mirno baviti proizvodnjom zdrave hrane te čekati da vrijeme u postupcima koji se protiv njega vode učini svoje. Jer kako sada stvari stoje, za njega je ostala problematična još samo presuda iz 2013., kojom je osuđen na tri godine zatvora na sudu u Dubrovniku. Zastara izvršenja te kazne nastupa mu 29. rujna 2026. i zbog te presude za njim je trenutačno raspisan europski uhidbeni nalog i međunarodna tjeralica. No prije će ta kazna otići u zastaru nego što će Kutle sebi dozvoliti da zbog nje po tjeralici bude uhićen.

Pitanja bez odgovora

A kako benevolentan stav prema čovjeku koji je postao neprocesuirani simbol tajkunske privatizacije imaju tužiteljstvo i sudovi, vidi se kad se od njih traže podaci o njegovim postupcima i statusima tih postupaka. DORH, koji je tijekom godina, prije odluka sudova o obustavama zbog zastara, znao objavljivati koliko se postupaka i zbog čega protiv Kutle vodi te u kojim su oni fazama, sada kaže da “Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ne raspolaže zbirnim podacima o navedenim postupcima” te upućuje da se o fazama u kojima su Kutlini postupci te o zastarama koje su nastupile pita sudove na kojima se ti postupci vode. A sudovi diljem države na kojima se ti postupci vode u pravilnim razmacima objavljuju svoje odluke koje samo dokazuju da je hrvatsko pravosuđe izgubilo i sve bitke i rat protiv Miroslava Kutle i njemu sličnih. Jer ako je Kutle simbol svega onog što je u pretvorbi i privatizaciji na hrvatski način bilo kriminalno, normalno je očekivati da država ima podatke o njegovim postupcima na jednom mjestu. Kao i to da država zna što napraviti u situaciji kada su optužbe iz sredine 1990-ih, za koje se sudi više od 20 godina, otišle u zastaru, odnosno jesu li za nastupanje zastare krivi tužitelji koji su možda pisali aljkave optužnice ili suci koji nisu dovoljno ažurno radili na tim predmetima? Ili vlada/e koja/e nije/nisu osigurala/osigurale adekvatan zakonski okvir u sklopu kojeg bi ne samo Kutle nego i svi hrvatski privatizacijski tajkuni bili pravodobno procesuirani te kažnjeni, ako im je krivnja u tim procesima dokazna? Ili je možda, kao i uvijek, samo riječ o politici, kojoj su Kutle i njemu slični na početku Domovinskog rata činili usluge i omogućili bogaćenje pa se politika revanširala neprocesuiranjem ili otežavanjem tog procesuiranja?

Puno je to pitanja na koje ovo društvo vjerojatno nikada neće dobiti odgovore, kao što nikada neće biti utvrđena ni odgovornost onih koji su dopustili da se Kutle i njemu slični nekažnjeno izvuku.