Puno je toga čudnog u pravosudnom procesu koji je proteklog tjedna počeo protiv zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i njegovih najbližih suradnika. Nezapamćena masovna akcija uhićenja u kojoj je sudjelovalo više od stotinu ljudi u nedjelju te potom višednevno pritvorsko utamničenje Bandića i njegovih suradnika – nekih na temelju optužbi da su gradski proračun neovlaštenim korištenjem službenih automobila oštetili za nekoliko tisuća kuna – brojnim će pristašama gradonačelnika Zagreba poslužiti kao dokaz da je proces protiv njega politički motiviran. To je možda i točno, no samo zato što je istraga pokrenuta iz političkih motiva nikako ne podrazumijeva da njezini rezultati neće biti istiniti.
Pojednostavnjeno rečeno, Bandić možda i jest žrtva političkog progona, no to ne znači da je nevin. Naša povijest prepuna je onih koji su iz loših motiva postigli dobre stvari, a jedan od takvih, pokažu li se sumnje o političkim motivima istrage protiv Bandića točnima, mogao bi biti i državni odvjetnik Dinko Cvitan. Odmah nakon dolaska na dužnost Cvitan je javno objavio svoju namjeru da oštricu pravde usmjeri prema dotad nedodirljivim lokalnim šerifima, a u skladu s tim obećanjem, počeo je udarajući na šerifa najveće lokalne zajednice u zemlji, i to tereteći ga i za manja kaznena djela poput neovlaštenog korištenja gradskog voznog parka, nezakonitog povećavanje plaća nekim gradskim zaposlenicima te zapošljavanja “preko veze”. Svatko u Hrvatskoj tko se tijekom proteklih godina bunio protiv općeprisutne pojave uhljebljivanja ili rasipničkog gospodarenja javnom imovinom, a među takve spada i potpisnik ovih redova, trebao bi pozdraviti ovakav potez državnih pravosudnih organa, ali i zapitati se hoće li takav novi “zlatni standard” rada tužitelja biti apsolutno primjenjivan i u budućnosti. Ukratko, pitanje je sljedeće: hoće li u budućnosti svaki javni dužnosnik za kojeg se utvrdi osnovana sumnja da je koristio službena vozila u privatne svrhe ili iskoristio svoj utjecaj da nekoga zaposli biti priveden i pritvoren?
Pitanje nije teoretsko, već poprilično praktično s obzirom na činjenicu da pročelnik Bandićeva ureda Miro Laco, primjerice, već danima sjedi u Remetincu temeljem inkriminacije da je u nekoliko navrata odobrio službeno korištenje Bandićeva automobila u privatne svrhe – prijevoz Mile Horvat, Sandre Perković i Bandićeva šogora. Igrom slučaja, počinjena šteta od desetak tisuća kuna istovjetna je iznosu koji su porezni obveznici prije otprilike godinu dana platili zbog nikad posve obrazloženog leta premijera Zorana Milanovića u službenom avionu iz Sarajeva na Krk.
Milanović je tada u službeni posjet Sarajevu otputovao automobilom, da bi ga tamo pokupio Vladin zrakoplov i odveo na Krk, gdje je mrzovoljni premijer novinarima i fotografima zabranio da ga slikaju ustvrdivši da je “u privatnom posjetu”. Kada su mediji utvrdili da je zbog “privatnog posjeta” i slijetanja na Krku Vladin zrakoplov letio dulje i generirao barem tisuću eura veće troškove nego što bi da je sletio u Zagreb, iz premijerova ureda javili su se s alkemijskom računicom po kojoj su cijeli manevar predstavili kao uštedu jer je u Sarajevo išao automobilom, a mogao je avionom(!?). Bi li se istom logikom sada mogli braniti Bandić i Laco tvrdeći da su, odobravajući transport Mile Horvat na liječenje u Beč, uštedjeli novac koji bi inače na njezino liječenje u Hrvatskoj potrošio HZZO? Što bi na takve argumente rekli u USKOK-u? Pitanje je puno dublje od toga je li Milan Bandić činio kriminalna djela ili nije. Kvaliteta pravosudnog sustava ne mjeri se – kako što je u nas često slučaj – brojem riješenih predmeta, brzinom njihova rješavanja ili postotkom osuđujućih presuda, već ponajviše većim standardom jednakosti u primjeni zakona i ujednačenosti pravosudne prakse. Proces protiv Bandića bi stoga mogao biti paradigmatski, no o njegovoj prirodi najviše će presuditi ono što bude slijedilo nakon njega. Pokaže li se da je obračun s lokalnim šerifima stao u Zagrebu, društvena šteta bit će puno veća od koristi koje bi moglo proizvesti sankcioniranje jednog korumpiranog gradonačelnika. Selektivna pravda, naime, samo je novi oblik već hiljadu puta viđene nepravde.
"Selektivna pravda, naime, samo je novi oblik već hiljadu puta viđene nepravde." - Hajde, hvala Bogu, da je i ovo konačno netko jasno i glasno rekao... Može Bandić biti kriv na n-tu potenciju, ALI ako je uhićen u znak odmazde zbog svoga odmetnuća, onda je šteta zbog ovog uhićenja za državu, demokraciju i naše društvo u cjelini DALEKO veća od štete njegove krivice. Očekujemo stoga u nastavku uhićenje Milanovića zbog privatne vožnje avionom koju su platili porezni obveznici, zbog zaposlenja njegova bratića koji je nakon 23 godine mirovine najedno postao šef nekog odjela u NP Krka, zbog povlaštenog kredita koji je njegov nrat dobio od Nove Ljubljanske banke usred spora koji imamo s tom bankom, zbog zapošljavanja vlastite supruge na projektu programa zdr. odgoja, tajni i nikad objašnjeni sastanak s EPH Pavićem nakon kojeg je uslijedila predstečajna nagodba i otpisivanje nekoliko stotina milijuna kuna duga EPH prema državi... i tako dalje. Josipović također ima putra na glavi (ZAMP-ovih 500 milijuna kuna koji su prikupljeni do 2005. godine a za koje nikad javnost nije dobila podatke kome su i u kojim iznosima isplaćeni tj. gdje je uopće taj novac, pa onda izvlačenje njegova štednog uloga dan prije propasti banke itd.) kao i mnogi drugi. Očekujemo nastavak uhićenja...