Tradicionalnu L'Oréalovu stipendiju "Za žene u znanosti" ove su godine dobile Natalia Ivanjko, magistra inženjerka molekularne biotehnologije, Katarina Mužina, magistra inženjerka kemijskog inženjerstva, Ana Novačić, magistra inženjerka molekularne biotehnologije, te Marsela Polić, doktorica znanosti s područja elektrotehnike i informacijske tehnologije.
Predsjedavajući žirija, akademik Zvonko Kusić, istaknuo je: "Stipendija „Za žene u znanosti“ jedinstvena je stipendija u svijetu po svojim propozicijama i kriterijima. Izbor se vrši po strogim najvišim međunarodnim kriterijima kao u izboru za znanstvena zvanja, a Izborno povjerenstvo je sastavljeno od najvećih autoriteta u znanosti u Hrvatskoj. Zahvaljujem se svim članovima Povjerenstva, s kojima je bilo veliko zadovoljstvo surađivati. Mi smo vrlo ozbiljno shvatili ovaj zadatak te smo uložili poseban trud i svaku prijavu detaljno analizirali. Gotovo uvijek nije bilo lako izabrati samo četiri dobitnice jer je bilo mnogo odličnih znanstvenica. Kao Povjerenstvo, uvijek smo bili iznova ugodno iznenađeni velikim brojem izvrsnih pristupnica. Upravo zbog toga je stipendija postala priznata i ugledna u akademskim krugovima. Moram priznati da sam i ja nešto naučio analizirajući znanstveni rad pristupnica i to mi je jedno od najvrjednijih i najugodnijih sudjelovanja u nekom povjerenstvu. Teško bi mi bilo izdvojiti posebno neku stipendisticu, već se stječe opći dojam marljivosti, predanog rada i skromnosti. Impresionira kako postoje vrijedne, savjesne, mlade osobe koje strpljivo i samozatajno rade i to u prirodnim znanostima. Pogotovo je to značajno što smo danas svjedoci da u mnogim područjima pada kriterij stručne razine i profesionalne odgovornosti. Živimo u svijetu gdje prevladava estrada, spektakl, površnost i težnja za brzim uspjehom. Znanstveni rad nije nažalost popularan među mladima, a ove mlade znanstvenice to na neki način demantiraju. Primjer ovih djevojaka ima važnu simboličnu ulogu jer su nagrađene važne kao uzor, poticaj i poruka društvu. Uvijek ističem da bi one trebale biti na naslovnicama novina i tv dnevnicima. Mnoge dobitnice ove stipendije su kasnije postigle znanstveno nastavna zvanja i međunarodno se afirmirale. Ova nagrada značajno utječe na to da se promijene stereotipi i ruše tradicionalne predrasude o ženskim sklonostima za neka zanimanja. Iako su sada u Hrvatskoj oko dvije trećine studenata žene, a preko 50% doktorata dobivaju žene, u tijelima gdje se donose strateške odluke i kreira znanstvena politika, njih je još uvijek značajno manje."
A što kažu stipendistice? Mijenja li se položaj žena u znanosti? Dosta se o tome govorilo i u kontekstu Nobelovih nagrada...
Ivanjko: Smatram da se položaj žena u znanosti promijenio i definitivno danas puno više žena gradi znanstvene karijere nego li prije. Međutim, i danas postoje mnoge barijere u smislu napretka i razlika u plaćama. Također, većina žena u nekom trenutku života odluči se za majčinstvo, a balans između majčinstva, životnih obaveza i znanstvene karijere nije lagan, a sama priroda znanstvene karijere otežava usklađivanje radnih i životnih obaveza. Znanost zahtijeva mnogo prekovremenog rada u laboratoriju. Iz tog nekog aspekta, smatram da je muškarcima ipak mrvicu lakše, ali svejedno bez truda, upornosti i kreativnosti nema uspjeha, bez obzira na spol. Što se tiče Nobelovih nagrada, dobitnici su znanstvenici koji se čitav život bave znanošću, odnosno to je generacija ljudi čija je karijera započela i odvijala se u periodima kada položaj žena u znanosti nije još bio dobar. Prema tome, prevalencija muških laureata je ništa drugo nego li refleksija prošlih vremena. Smatram da će se ta statistika s vremenom izjednačiti.
Mužina: Zadnjih nekoliko mjeseci sudjelovala sam u radu Povjerenstva za izradu Plana za ravnopravnost spolova na matičnom Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije Sveučilišta u Zagrebu (FKIT). Naime, Europska unija donijela je Strategiju za rodnu ravnopravnost 2020.-2025. koja predviđa da svi programi financirani iz programa Obzor Europa, temeljnog programa Europske unije za istraživanje i inovacije u razdoblju od 2021.-2027. moraju imati usvojen Plan spolne/rodne ravnopravnosti, a zadatak spomenutog povjerenstva bio je upravo generirati taj plan za naš fakultet. Tijekom analize zaposlenika FKIT-a po spolu, a posebno znanstveno-nastavnog osoblja i suradničkih zvanja jasno je vidljiv veći udio žena, što je vrlo značajan pokazatelj s obzirom da se radi o tehničkom području u kojem tradicionalno prevladavaju muškarci. Stoga smatram da se položaj žena u znanosti poboljšao, međutim prostora za poboljšanje ima, posebno s obzirom na činjenicu da su više od 90 % dobitnika Nobelove nagrade muškarci. Također, na rukovodećim pozicijama i dalje prevladavaju muškarci, što je donekle i posljedica mentaliteta prema kojem muškarci imaju bolje liderske sposobnosti. Poznajem mnogo uspješnih i kvalitetnih znanstvenica koje imaju odlične vještine vođenja, ali se ne žele nametati ili čak umanjuju vlastite sposobnosti da bi se uklopile u rodne okvire te smatram da treba više ulagati u razaranje takvih predrasuda edukacijom populacije u cjelini i poticanjem žena da ostvare svoje potencijale bez straha. Stipendija Za žene u znanosti odličan je projekt za ostvarivanje navedenih ciljeva
Novačić: Za područje istraživanja kojim se bavim u svom radu, 2020. godina bila je posebno važna jer je to bila prva godina u kojoj su dvije žene, Emmanuelle Charpentier i Jennifer Doudna, podijelile Nobelovu nagradu iz kemije za otkriće sustava CRISPR, koji predstavlja alat za modifikaciju gena. U ovom je slučaju komisija odlučila da nagradu njih dvije podijele samostalno, kao najzaslužnije, što je po mnogima predstavljalo i značajno priznanje doprinosa žena u znanosti. Područje molekularne biologije generalno privlači velik broj žena, pogotovo u Hrvatskoj, te je moj osobni dojam da se napredovanje u sustavu prvenstveno temelji na karakteru i postignućima, dok spol nije bitna komponenta.
Polić: Nezgodno je donositi generalne zaključke, ali za područje kojim se bavim mogu reći da se položaj žena polako mijenja nabolje. Jedan pokazatelj je ravnopravniji omjer spolova u novijim generacijama asistenata, istraživača i novih profesora, nego primjerice u generacijama profesora koje predavale na fakultetu prije desetak godina. Kroz više od 50 predmeta koje sam slušala, predavale su mi samo dvije profesorice, dok je asistentica bilo 10ak. Pozitivan trend je tu, ali daleko je to od 50:50 i još je dug put do ravnopravnosti. Iz mojeg iskustva problem ravnopravnosti žena u znanstvenoj zajednici manifestira se na dvije razine. Jedna je u pojedincima koji žive paralelnu stvarnost u kojoj žene nisu ravnopravni članovi društva, već imaju svoje stereotipne uloge u kojima se trebaju ostvariti, najčešće vezane uz izgled ili karakter. Takve je pojedince teško ili nemoguće promijeniti, ali moguće je promijeniti percepciju takvih fenomena iz perspektive društva. Tu dolazimo do druge razine problema, a to je nepriznavanje problema od strane osoba koje ne spadaju niti u kategoriju diskriminiranih, niti onih koji diskriminiraju. Iznenadila sam se koliko mojih muških kolega, prijatelja ili poznanika živi u uvjerenju da šovinizma u akademskoj zajednici (ili društvu) nema, te da je borba za ženska prava izlišna, iz jednostavnog i pogrešnog razloga: oni diskriminaciju nisu iskusili ili doživjeli. Upravo djelovanjem u ovoj skupini, modernih i otvorenih ljudi vidim priliku za poboljšanje, prvenstveno kroz osvješćivanje da je problem i dalje tu.
Misle li da su izdvajanja za znanost u Hrvatskoj danas dovoljna? Je li potrebno da velike korporacije poput L'Oréala pružaju takve prilike ili je to tek stimulacija za dosadašnji rad?
Ivanjko: Smatram da su izdvajanja za znanost u Hrvatskoj nedovoljna, posebice kad se radi o translacijskom istraživanjima kao što su primjerice istraživanja u sklopu Znanstvenog centra izvrsnosti na kojem ja radim koji je konkretno financiran od strane Europske unije. Nažalost, ako želite raditi najbolju znanost, morate uložiti u instrumente, metodologiju i ponajprije ljude kako bi mogli pratiti najbolje svjetske istraživačke centre, a izdvajanja u Hrvatskoj definitivno nisu dovoljna za to. Smatram da je L'Orealova stipendija apsolutna afirmacija za trud i rad mladih znanstvenica, ali definitivno i inspiracija za buduće mlade znanstvenice.
Mužina: Kroz posljednjih nekoliko godina FKIT bilježi drastičan porast u broju dobivenih projekata financiranih iz Hrvatske zaklade za znanost (HRZZ-a), što je svakako pozitivan pokazatelj ulaganja države u znanost. U sklopu HRZZ-a odvijaju se i različiti projekti kojima se želi povezati znanstvenike na različitim institucijama i projektima, čime se potiče daljnji rast znanstvene zajednice. Međutim, smatram kako Hrvatska s obzirom na svoje potencijale još uvijek zaostaje, posebno u pogledu znanstvene opreme i adekvatnosti istraživačkih prostora. Također, mnogo izvrsnih i ambicioznih mladih znanstvenika nažalost još uvijek svoju sreću traži u inozemstvu, stoga je itekako potrebno da velike korporacije poput L'Oreala pružaju ovakve prilike.
Novačić: Specifičnost rada u području prirodnih znanosti su visoki troškovi provođenja istraživanja, jer se, uz financiranje istraživača, treba osigurati i vrlo skupa oprema te isto tako skupe specifične kemikalije i reagensi. Dodatna izdvajanja za takva istraživanja su itekako potrebna i opravdana, a danas je možda najočitiji primjer koji to potvrđuje odgovor na pandemiju koronavirusa, odnosno brzina kojom su razvijeni dijagnostički alati i nova cjepiva, što je napravljeno na temelju desetljeća bazičnih i primijenjenih istraživanja RNA. Dakle, tendencija svakako treba biti prema povećanju izdvajanja za znanost u Hrvatskoj. Pri tome veliku ulogu imaju i stipendije poput L'Oréalove, koje su nama koji radimo u tom sustavu veliko priznanje za dosadašnji rad i predstavljanju visokovrijednu i uvijek dobro došlu stimulaciju za daljnji što kvalitetniji istraživački rad.
Polić: Izdvajanja za znanost rastu u zadnje vrijeme, i na lokalnoj razini i šire, i to je izvrsno jer omogućuje otvaranje novih vidika u znanosti, ali i nove prilike za mlade i motivirane ljude. Ipak, ovakve nagrade i stipendije su izvrsna stvar za nagrađene invidualce iz više razloga. Vanjsko priznanje vrijedan je signal osobi da dobro radi to što radi i djeluje vrlo motivirajuće. S pragmatične strane, koliko god je ljubavi prema poslu u znanstvenoj karijeri, dodatni financijski stimulus dobro dođe uz ograničena primanja u akademskim sustavima, pogotovo u usporedbi s industrijom i rastućim životnim troškovima.
U što ćete uložiti novac od ove stipendije?
Ivanjko: Voljela bih uložiti dio novaca u edukaciju za naprednu statističku obradu podataka, ali i eventualno u novi fotoaparat s obzirom da se rekreativno bavim fotografijom.
Mužina: Novac od ove stipendije uložit ću u istraživački boravak i usavršavanje na institucijama u inozemstvu te pokoju znanstvenu konferenciju. Ostvarila sam suradnju s Kemijskim fakultetom Sveučilišta u Beču i Kemijskim inštitutom u Ljubljani, pa bih htjela nastaviti razmjenu znanja za koju se nadam da će jednog dana rezultirati zajedničkim projektom.
Novačić: Planiram iskoristiti novac od ove stipendije za nekoliko putovanja i usavršavanja.
Polić: Još nisam odlučila u detalje, ali sigurno ću ga iskoristiti kao ulaganje u budućnost kroz neke nove projekte.
Pitanja za Nataliu
Biomedicina je izuzetno atraktivno područje, no postoji li neki konkretan razlog što ste nastavili baš ovdje?
Kroz diplomski studij molekularne biotehnologije, definitivno me najviše zanimalo tkivno inženjerstvo. Međutim, po završetku studija, u stvari nisam imala jasan plan i što u stvari želim od karijere – da li će to biti znanstvena karijera ili možda posao u farmaceutskoj industriji. Međutim, igrom slučaja dobila sam stručno osposobljavanje u biotehnološkom poduzeću gdje sam konkretno bila involvirana u proizvodnju rekombinantnog humanog koštanog morfogenetskog proteina 6 koji je glavna komponenta lijeka Osteogrow. Kroz taj period zainteresirala sam se za čitavo ovo područje, biologiju i regeneraciju kosti, ali i sam proces razvoja lijeka.
Prof. Slobodan Vukičević izuzetno je ugledan znanstvenik s brojnim postignućima gdje je i Osteogrow. Što će biti novost oko tog lijeka u vašoj disertaciji?
Možda najvažnija novost vezana uz Osteogrow su nove formulacije ovog lijeka koje uključuju dodatak matriksa otpornog na kompresiju u obliku biokompatibilne sintetičke keramike građene od kalcijevog fosfata. Nove formulacije lijeka karakterizirane su boljim biomehaničkim svojstvima, a dodatak biokeramike determinira mikroarhitekturu i doprinosi povećanju volumena novostvorene kosti. Nove formulacije ispituju se u translacijskim istraživanjima koji uključuju modele posterolateralne spinalne fuzije. Osim toga, u sklopu moje doktorske disertacije istražena je biologija nastanka ektopičnog koštanog tkiva pod utjecajem Osteogrow-a te standardne biološke terapije za regeneraciju kostiju koja je jedina takva terapija trenutno na tržištu. Po prvi puta je detaljno ispitan rani odgovor organizma na spomenute lijekove, odnosno karakterizirane su stanične populacije koje sudjeluju u ranoj osteogenezi. Detaljno je ispitana i sama dinamika te vremenski tijek staničnih događaja tijekom indukcije kosti na ektopičnom mjestu, odnosno faza nastanka i remodeliranja kosti u prvih 50 dana te dugovječnost novonastale ektopične kosti unutar godine dana. Dobiveni rezultati ukazuju na superiornost Osteogrow-a u odnosu na jedini komercijalni dostupni biološki lijek za regeneraciju kostiju.
Imate li već projekt nakon disertacije ili neki željeni projekt kojim biste se bavili u Centru izvrsnosti?
Trenutno sam u procesu završetka pisanja disertacije, a po stjecanju titule doktora znanosti voljela bih ostati raditi na Medicinskom fakultetu i nastaviti se baviti razvojem ovog lijeka i tkivnim inženjerstvom.
Pitanja za Katarinu
Već ste više puta nagrađivani za rad u području kemije. Kako to da vas ta znanost toliko zanima, čini mi se da nekako i nema toliko interesa kod studenata?
Interes za kemiju razvila sam zahvaljujući profesoricama u osnovnoj i srednjoj školi koje su prepoznale moj afinitet za kemiju te me poticale na dodatno učenje i sudjelovanje na natjecanjima. Profesorica kemije u srednjoj školi predložila mi je mogućnost izravnog upisa na FKIT, budući da je XVI. gimnazija tad imala mogućnost osigurati jednom maturantu/maturantici s posebnim znanjem kemije izravni upis. Tijekom studija Kemijskog inženjerstva uz pomoć profesora koji su prepoznali moju znatiželju, kreativnost i želju za usavršavanjem krenula sam s izradom svojih prvih znanstvenih radova te sudjelovanjima na konferencijama, tako da sam na kraju studija bila sigurna da karijeru želim nastaviti u znanosti. Ipak, najveći utjecaj na moj rast u znanosti imao je moj mentor profesor Stanislav Kurajica koji me naučio čarima zanata, uvijek slušao i uvažavao moje ideje, poticao moje samopouzdanje i samostalnost u radu te mi pokazao da znanstvenici nisu neki nedokučivi genijalci, već ljudi puni gotovo djetinje znatiželje, kreativnosti i naizgled ludih ideja koje vrijednim radom mogu postati stvarnost za boljitak čovječanstva. Sada kada sudjelujem u izvođenju nastave trudim se svojim studentima prenijeti te vrijednosti i pokazati im koliko znanost može biti zabavna i koliku primjenu ima u realnom sektoru.
Puno ste do sada objavili i radova iz kemije. Na čemu sada radite?
Na velikom broju radova mogu zahvaliti svom mentoru i istraživačkoj skupini punoj entuzijastičnih znanstvenika koji su uvijek spremni za raspravu o novim idejama i projektima, ali i studentima koji se u sve većem broju javljaju za izradu znanstvenih, završnih i diplomskih radova. Trenutno, osim na završetku svoje doktorske disertacije, radim sa petero studenata na njihovim diplomskim i završnim radovima, što uključuje nanožice i nanočestice srebra, pripravu cirkonijem dopiranog cerijevog oksida sintezom sagorijevanjem i metodom nanolijevanja, fotokatalitičku razgradnju bojila te oksidaciju čađe uz pomoć katalizatora na bazi cerijevog oksida. Cerijev(IV) oksid glavni je akter većine istraživanja budući da nam je trenutni projekt vezan upravo uz njega, isto kao i moja doktorska disertacija. Međutim, to nije jedino područje interesa, pa tako neki od objavljenih radova uključuju perovskite, cinkov oksid i različite polimorfne modifikacije aluminijevog oksida.
Koja je ambicija daljeg usavršavanja ili projekta koji biste u svojem području željeli razviti?
U bližoj budućnosti nadam se nastaviti proučavanje mezoporoznih nanomaterijala koje sam započela na Sveučilištu u Beču, dok bih u sklopu daljnjeg usavršavanja željela otići u inozemstvo steći dodatno iskustvo i poznanstva kako bih mogla prijavljivati projekte koji će uključivati znanstvenike iz različitih zemalja Europe. Želja mi je financiranjem iz takvih projekata pribaviti opremu koja nedostaje ili nije lako dostupna u Hrvatskoj, a prijeko je potrebna u području nanotehnologije koja je područje primarnog interesa moje istraživačke skupine. Također se nadam da će jednog dana u Hrvatskoj doći do većeg povezivanja znanosti i realnog sektora te da ću svoja istraživanja moći oblikovati u realan proizvod. Naravno, htjela bih nastaviti graditi karijeru i u nastavi jer volim rad sa studentima i želim jednog dana na njih prenijeti ljubav prema znanosti kao što su to za mene učinili moji profesori.
Pitanja za Anu
Molekularna biologija izuzetno je atraktivno područje koje zna biti i kontroverzno. Što je vas najviše privuklo u to područje?
Za molekularnu biologiju sam se zapravo zainteresirala tek tijekom studija. Mislim da je fascinantno što našim eksperimentima možemo dobiti uvid u molekularne procese koji se odvijaju unutar stanica. Također, privlači me što je to brzo-razvijajuće područje znanosti koje svakim danom postaje sve važnije za daljnji napredak, u prvom redu biomedicine i biotehnologije, pa time i za podizanje kvalitete našeg života. Vjerujem da bi otkrića u ovom području mogla značajno promijeniti naše živote u budućnosti te je inspirativno biti aktivnim sudionikom tog procesa.
Bavljnje DNK i RNK područje je budućnosti s ogromnim prostorom istraživanja. Upravo je konačno objavljen i cijeli genom čovjeka. Što vas zanima kod gena, ljudi ili ćete nastaviti s istraživanjem za koje ste dobili ovu stipendiju?
Trenutno mi je u planu dovršiti doktorsku disertaciju do kraja godine. U sklopu toga, predstoji mi priprema za objavu rezultata istraživanja koje su rezultat višegodišnjeg znanstvenog rada naše grupe, naših studenata te suradnje s istraživačkim grupama s drugih europskih institucija, a odnose se na istraživanja molekularnih mehanizama kojima duge nekodirajuće molekule RNA reguliraju ekspresiju gena. Tijekom ovih istraživanja konstantno nailazite na nova pitanja na koje želite odgovoriti, ali i dolazite do novih konkretnih spoznaja o molekularnim mehanizmima koji mogu biti relevantni za patologiju različitih bolesti. To je smjer u kojem se u budućnosti želim usmjeravati. Molekularna biologija RNA danas je iznimno široko, relativno novo, intrigantno i stoga izazovno područje istraživanja te zasada mislim nastaviti u tom smjeru, iako mi ne bi bio problem preći na istraživanja u nekom drugom području u slučaju neke zanimljive prilike.
Navedite molim vas neka iskustva iz školovanja u Francuskoj, razlike u sustavu u odnosu na nas?
U Francuskoj sam boravila na posljednjoj godini diplomskog studija, u sklopu združenog studija Bioindustrijskih tehnika koji Sveučilište u Zagrebu provodi sa Sveučilištem u Orléansu. Iskustvo je bilo iznimno pozitivno jer ovakav program omogućuje našim studentima izravno sudjelovanje u francuskom obrazovnom sustavu. Velika prednost je bila u dobroj opremljenosti laboratorija u Francuskoj u kojima smo imali prilike prolaziti laboratorijske vježbe. Također, atmosfera je poticala na pokazivanje samostalnosti u laboratoriju te prilikom prezentiranja rezultata. Rekla bih da se studente na tom specifičnom programu dosta usmjerava za nastavak znanstvenog rada, pa je tako i značajan broj kolega s moje godine nastavio s izradom doktorske disertacije u Hrvatskoj, a neki i u Francuskoj.
Pitanja za Marselu
Očito je da robotika sve više postaje stvar sadašnjosti, a ne više budućnosti. Kada ste krenuli sa studijem, jeste li mislili da će danas imati ovakav potencijal?
Velika promjena do koje je došlo od početka mog studija je otvaranje nekoliko tvrtki na hrvatskom tržištu koje se bave robotikom, čega ranije nije bilo. Danas se otvara sve više start-up kompanija koje prepoznaju potencijal ovog područja, i ova se grana sve više razvija u Hrvatskoj. Većina rezultata zasad je namijenjena za inozemstvo, ali nadam se da će uskoro, uz rast u industrije u Hrvatskoj, robotika naći sve više primjene i ovdje.
Iznimno je zanimljiva primjena tehnologija koje proučavate, imamo i tu nekih domaćih zanimljivih tvrtki. Kako ste došli na ideju svestranog i nesvakidašnjeg korištenja napredne robotike i njene konkretne primjeni u poljoprivredi?
Na ideju strukturiranog stakleničkog uzgoja biljaka pomoću robota došao je moj mentor, izv. prof. dr. sc. Matko Orsag. Ja sam se projektu rado pridružila jer me veseli interdisciplinarnost u poslu, a i veliki sam ljubitelj prirode. Ovdje sam prepoznala priliku za razvoj rješenja nekih ozbiljnih problema današnje proizvodnje hrane. Pristup koji proučavamo i razvijamo pokušava zamijeniti upotrebu pesticida mehaničkim radom. Budući da je ta vrsta posla fizički naporna, dosadna, pa i opasna po zdravlje, idealan je kandidat za automatizaciju i mehanizaciju. Ideja nam je razviti rješenje koje doprinosi zelenoj tranziciji, smanjuje negativan ljudski utjecaj na okoliš, pridonosi proizvodnji kvalitetnije i zdravije hrane na održiv način.
Umjetna inteligencija ima brojne primjene, to dokazuje i vaša doktorska disertacija. Koji još potencijal za primjenu umjetne inteligencije vidite u ostalim sektorima i koje su realne mogućnosti Hrvatske za njenom implementacijom u segmentima gdje bi uvelike olakšala čovjekov rad?
Umjetna inteligencija više nije stvar budućnosti, već je i danas svugdje oko nas i nesvjesno svakodnevno koristimo alate, aplikacije i usluge izgrađene pomoću umjetne inteligencije. Primjene će se svakako proširiti i u budućnosti, naročito kod zadataka koji su repetitivni ili koji zahtijevaju obradu velikih količina podataka. To su razni zadaci koje je moguće automatizirati, time ubrzati i olakšati primjerice traženje potrebnih informacija ili procese donošenja odluka, što može rasteretiti ljudsku radnu snagu i omogućiti joj fokus na kreativnije zadatke. Još jedna bitna domena u kojoj će se razvijati sve više inteligentnih rješenja je vezana uz sigurnost, kako digitalnu sigurnost, tako i fizičku, naročito u radu ili prometu.