Laboratorijska istraživanja neobičnih fenomena

Nelson Abreu, istraživač s Međunarodne akademije za svjesnost, nedavno se osjetio pozvan reagirati na znanstveno istraživanje koje je dobilo dosta publiciteta u medijima. Ta vijest o istraživanju izvantjelesnog iskustva objavljena je i u nekoliko hrvatskih dnevnih novina.

Uglavnom zbog toga jer je riječ o istraživanju vrlo egzotične i neobjašnjene pojave – izvantjelesnog iskustva. Iskustva kojem je skoro nemoguće ući u trag znanstvenim protokolima ili današnjim znanstvenim instrumentima, ali mnogi ga ljudi opisuju, pa ga je nemoguće i potpuno odbaciti.

Izvantjelesno iskustvo (u starom nazivu poznatije kao “astralno putovanje”) jest putovanje sviješću ili “astralnim tijelom” po nekom eteričnom području duha ili, prema drugim interpretacijama, putovanje višim frekvencijama svijeta gdje materija prestaje biti onakva kakvom je znamo iz svakidašnjeg iskustva. Izvantjelesno iskustvo je više istraživano u vidu jedne druge pojave koju se naziva “iskustvo blisko smrti”, a riječ je o ljudima koji opisuju situacije u kojima su vidjeli sebe izvan tijela kako leže na bolničkom stolu nakon što su bili klinički mrtvi.

Spomenuta vijest govorila je o tome da su znanstvenici s University Collegea u Londonu i švicarskog Federalnog instituta za tehnologiju proveli studiju za koju vjeruju da podupire neurološko tumačenje izvantjelesnog iskustva (OBE-a – od Out of Body Experience). Prema tome tumačenju, OBE je uzrokovan prekidom veze između moždanih krugova koji procesiraju vizualnu i taktilnu osjetilnu informaciju.

Opis eksperimenta
U jednom pokusu istraživači su zamolili dobrovoljce da stanu ispred kamere dok su nosili naočale s videozaslonom koje su prikazivale snimku s kamere smještene nekoliko stopa iza njih, koja je snimala dobrovoljce straga. Kad su dobrovoljci bili poglađeni pisaljkom po leđima, nekima od njih činilo se kako osjećaju da je osjet uzrokovala pisaljka videa i osjećali su da je položaj videoslike bio nekoliko stopa ispred. U drugom pokusu dobrovoljce su vodili nekoliko koraka unatrag s isključenim naočalama. Zatim ih se zamolilo da se vrate na prvotni položaj. Mnogi dobrovoljci završili su nadomak prividnom položaju slike njihova tijela koja je prethodno bila “pred njima”.

Abreu kaže da su u onome što je možda bilo dobronamjerno nastojanje da se istraži OBE istraživači previdjeli osnovnu činjenicu: oni nisu proučavali ni jedno izvantjelesno iskustvo. Prema njemu, izvještaj o proučavanjima povezanima uz izvantjelesno iskustvo nije uzeo u obzir pitanje jesu li laboratorijske postave za virtualnu realnost voditelja istraživanja dr. Blankea i njegovih kolega točno reproducirale izvantjelesno iskustvo. Također, reklamirali su to kao prvo u laboratoriju izazvano izvantjelesno iskustvo. To nije točno, jer se OBE preselio u laboratorij još 1966. godine na Sveučilištu California-Davis s pokusima dr. Charlesa Tarta.

Elementi OBE-a
Na temelju proučavanja prikaza i istraživanja tog izmijenjenog stanja svijesti tijekom jednog desetljeća, pri čemu ga je i sam iskusio, Abreu je zaključio da ta fascinantna studija ipak nije uključivala OBE. Časopisi Science i Science News (AAAS) opisali su da “u ovotjednom izdanju časopisa Science dvije ekipe kognitivnih neuroznanstvenika neovisno izvještavaju o metodama za izazivanje elemenata izvantjelesnog iskustva kod zdravih dobrovoljaca”. Ključna riječ za Abreau je: “elementi”. Iskustva o kojima izvještavaju dobrovoljci imaju tri elementa nekih izvantjelesnih iskustava, ali ona, zapravo, nisu bila izvantjelesna iskustva – stanja svijesti i neurofiziologije različita od normalnog budnog stanja.

Izvantjelesno iskustvo karakterizira instinktivni osjećaj utjelovljenosti u finije tijelo, neovisno o samom fizičkom tijelu, često s egzotičnim “energetskim” dojmovima te dojmom “uzleta” i “ponovnog ulaska u tijelo”. No, u pokusu s virtualnom stvarnošću dobrovoljci nisu osjećali da više nisu prisutni u svom tijelu niti su izvijestili o drugim karakteristikama OBE-a (koje su mnogo brojnije nego one tri koje su odabrali istraživači).

U OBE-u, osoba se ne osvrće uvijek na fizičko tijelo s udaljenosti od nekoliko stopa (iako se to može dogoditi u nekim slučajevima). Ni izvantjelesna iskustva uvijek podrazumijevaju vizualne fenomene, s obzirom na to da postoje OBE-iskustva bez viđenja te da i slijepi ljudi mogu imati OBE. Većina OBE-a također se javlja uglavnom kada su oči zatvorene i kada je tijelo u vegetativnom stanju s moždanim valnim obrascima koji se razlikuju čak i od onih koji se pojavljuju kod lucidnog sanjanja – a pogotovo od onih kod normalnog budnog stanja dobrovoljaca.