Polemika

Labrović: Mene cinkari da sam se prodao. A u stvari govoreći o meni, Raspudić govori o sebi

Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL
Labrović: Mene cinkari da sam se prodao. A u stvari govoreći o meni, Raspudić govori o sebi
11.01.2016.
u 17:50
U tekstu Nina Raspudića »Faze žalovanja i meč "Grmoja - Ostoja"« ja sam samo mali začin jedne puno bogatije psihološko-političke analize trenutnih događanja, ali kako i taj mali dio obiluje iznimnim brojem laži i insinuacija prisiljen sam osvrnuti se na njih, tvrdi Labrović
Pogledaj originalni članak

Nakon što je 8. siječnja 2016. godine u Večernjem listu na stranici i na portalu Večernjeg lista objavljen tekst Nine Raspudića pod naslovom Faze žalovanja i meč "Grmoja - Ostoja u redakciju je stigao dopis Siniše Labrovića koji sukladno Zakonu o medijima i Zakonu o elektroničkim medijima traži ispravak navedenog članka.

Njegov dopis prenosimo u cijelosti

U tekstu Nina Raspudića »Faze žalovanja i meč "Grmoja - Ostoja"« ja sam samo mali začin jedne puno bogatije psihološko-političke analize trenutnih događanja, ali kako i taj mali dio obiluje iznimnim brojem laži i insinuacija - Nino Raspudić piše gusto i značenjski višeslojno - prisiljen sam osvrnuti se na njih. Naviknut na razne kvalifikacije mene osobno i onoga što radim, u principu se ne osvrćem na uvrede, ali kako imam razloga misliti da Raspudić svjesno laže, prisiljen sam ga obogatiti faktima istine o njegovoj laži ne bi li sljedeći put kad bude lagao, mogao lagati i insinuirati bogatije i istinitije. Pa krenimo redom. 

Osvrćući se na božićni prijem Srpskog narodnog vijeća Nino Raspudić tvrdi da sam zaostao u drugoj fazi žalovanja zbog gubitka izbora, a tu fazu karakterizira ljutnja. Prvo, pasivni sam član tri stranke, HDZ-a, SDP-a i HSS-a, a aktivno niti jedne. Na ovim izborima dvije trećine mene je pobjedničko, što ipak nije malo, pa nemam nikakavog razloga za "ljutnju". No, da za Raspudićevu laž stvar bude još bolja, u okviru svojih mogućnosti i ove sam tri stranke izdao i aktivno agitirao za MOST. Kako ne možemo svi pisati za Večernji list, neki se koriste i facebookom. Iz većeg broja postova koji se bave tom temom, evo ću citirati dvije rečenice napisane 12. studenoga 2015. :  "Da rezimiram: glasao sam za Most. I stogod da Most s tim glasom napravi njegovo je slobodno pravo." 
Nadalje, Raspudić tvrdi da se radilo o "patetičnom performansu", a riječ je bila o instalaciji. Razlika između ova dva medija nije kao razlika između kratke priče i novele ili videa i kratkog filma, nego suštinskija, nešto kao razlika između filma i fotografije. Raspudić nema pojma, piše o nečemu čega nema, ali je vrijedni Nino spreman kreirati ne bi li lakše poentirao. Ne spominje niti naslov rada, "Razbijanje latinice". Sve što bi moglo pomoći znanju o čemu se radilo on skriva, ali izmišlja da bi lakše insinuirao. 

Zahvaćajući šire, a udarajući na poetičko-političku srž mojih novijih radova, Raspudić piše da se sve više pretvaram "u SDP-ova dvorskog, bolje rečeno partijskog umjetnika". "Razbijanje latinice" izloženo je na božićnom prijemu Srpskog narodnog vijeća, čiji predsjednik je Milorad Pupovac. "SNV se bavi zaštitom i promocijom ljudskih, građanskih i nacionalnih prava Srba, te pitanjima njihova identiteta, participacije i integracije u hrvatsko društvo." Pupovac i njegova politička stranka SDSS, kao što i Nino tvrdi, već su nekoliko puta koalirali s HDZ-om i na državnoj i na lokalnoj razini, pa i u Vukovaru. Pozivam Raspudića da razmrsi ovu situaciju: izlažem u prigodi koju je organizirala organizacija na čijem je čelu čovjek koji je već nekoliko puta koalirao s HDZ-om, izgleda i da se opet sprema, a ipak sam SDP-ov dvorski umjetnik. 

Nedavno me Raspudić nazvao i "režimskim umjetnikom" pa je ovo "dvorski" nastavak diskvalifikacije. Dvorski ili režimski umjetnik je netko tko po narudžbi (političkog) moćnika izvršava neku estetsko-političku narudžbu, a za plaću, za nagrade. Kako Raspudić piše da se "sve više pretvaram" u dvorskog umjetnika, molio bih ga da razloži kad je to krenulo i kako se moj noviji rad razlikuje od onoga prethodnoga. Također, i kakve sam nagrade primio za svoj rad, kako je SDP platio moje podaništvo. Nadam se da će se potruditi jer je sigurno svjestan da se radi o potpunoj diskvalifikaciji mene kao čovjeka i umjetnika. Da bi mu bilo lakše, osvrnut ću se ukratko na povijest tih ne-odnosa. U Sinju sam živio od 1999. do 2007. kao nezaposleni profesor hrvatskoga  jezika i književnosti, a u isto vrijeme počeo sam se baviti i umjetnošću. Za to vrijeme koalicija s SDP-om na čelu bila je na vlasti 4 godine i na lokalnoj i na državnoj razini. Za vrijeme njihove vlasti i dalje sam ostao nezaposlen, a kao potporu mojoj umjetnosti u jednoj su mi prigodi platili ovce za realizaciju realitija "Stado.org" – 4000,00 kuna. Po dolasku u Zagreb, a u kojemu je vladao SDP, još sam nekoliko godina ostao nezaposlen – nisam bio dovoljno dobar niti za noćnog čuvara u đačkom domu. Možda bi se ova akademska karijera mogla usporediti s onom Nina Raspudića. Bliže današnjici, 04.02.2015. na portalu h-alter sam objavio tekst kojega su dio i sljedećih par rečenica: "Čast izuzecima, ali SDP je stranka prezira vrijednih klijentelista i kukavica – komitetlija i "uhljeba" – još od Ivice Račana, i kao takva možda nije najviše, ali jest ključno odgovorna, pa i kriva, za ovo što nam se događa. Kao metafore takvog SDP-a, kojemu želim temeljitu propast na sljedećim izborima, iz ogromnog buketa izdvojio bih ova tri cvijetka esdepeovskog doprinosa gluposti, zlu i nitkovluku: Tomac, Bandić, Baldasar."

Da li su ovo riječi koje bi napisao "SDP-ov dvorski umjetnik"? Ili sam možda u zadnjih godinu dana postao socijalni idiot koji se pridružuje "dvoru" za kojega sve najave govore da će izgubiti izbore i koji na kraju, evo, odlazi u opoziciju. O nagradama koje sam primio za vrijeme SDP-ova dvorovanja Hrvatskom neka se Raspudić raspita u odajama Ministarstva kulture, ili gdje već nađe za shodno, a kao mali test nudim mu da nas dvojica javno objavimo stanje naših računa i primanja, skupa s analizom izvršenoga rada, u vrijeme SDP-ove vlasti. Da vidimo za što nas je, tko i koliko plaćao, kako je prolazila jedna hrabra intelektualna oporba u odnosu na kukavičkog dvorskog umjetnika.

Na kraju tog bogatog i sočnog odlomka Raspudić me optužuje i za "učitavanje kako je Republika Hrvatska nova NDH i neprestano mazohističko utjerivanje u kosti krivnje i malodušnosti". To su poznate optužbe onih koji stalno rade ili imaju opravdanja za rehabilitaciju endehazije. U retoričko-logičkim stupnjevima to izgleda ovako: 1. grupa ljudi, među njima i biskupi i akademici, potpišu peticiju  kojom se traži uvođenje ustaškog pozdrava u vojsku; drugi razbijaju ploče s nazivima državnih institucija zbog ćirilice, a uz podršku naše najjače političke stranke; nedavno i novi predsjednik Sabora želi promijeniti njegov naziv u naziv koji je nosio u vrijeme NDH, kada se uostalom, sastao jednom i nikad više – toliko o njegovu značaju u vrijeme NDH; 2. vi primjetite kako se radi o filoustaškim idejama i o šovinističko-barbarskim postupcima; 3. Nino vas optuži za "mazohističko utjerivanje krivnje i malodušnosti". Kako izbjeći "krivnju i malodušnost"? Tako da podržavate novo-ustaštvo praveći se kako se radi o tabularasovskim nevinostima i velikodušnostima. Primjećujući ustašofilnost tih ideja vi ste, a ne oni, i stvaratelj tih ustašnosti. Tako to izgleda kad Nino Kirurg rekonstruira politički himen našim ustašnicima i objašnjava genezu tih pojava.

Da rezimiram i upitam se zašto Nino Raspudić piše o nečemu o čemu nema pojma, laže i podlo insinuira i politički se i intelektualno prostituira. Prvo, za većinu njegove publike moguće nejasnu, uznemirujuću i kaotičnu situaciju on prevodi u smirujući okvir poznatoga. U "Razbijanju latinice" ne radi se o "mišljenju", radu i izrazu neke osobe, tu je tek riječ o esdepeovskoj "paroli". Drugo, ja nisam "slobodan" pojedinac, makar bio i budala, koji nešto čini iz (možda i pogrešnog) uvjerenja, nego sam SDP-ov dvorski umjetnik, plaćenik, prodana duša bez ikakve šanse da me se kvalificira subjektom svoga postupanja. Treće, da se vratimo retoričkom aparatu samog Nina Raspudića – jezikom psihologije, ovdje se radi o projekciji: govoreći o meni, Raspudić govori o sebi. A dividende kojima se nada doći će iz njegova sve zasluženijeg statusa dvorske lude naše desnice. Kao što položaj dvorskog umjetnika nije isti na dvoru Medicija i dvoru SDP-a – nekad je to mogla biti potvrda vašeg majstorstva, a danas je to znak najnižeg pada, tako ni dvorska luda nema istu funkciju tada i danas. U apsolutističkom okruženju dvorska luda je jedini smio i imao funkciju govornika istine. U demokraciji dvorska luda mora dokazati svojim gazdama da je spreman na svaku laž i podlost ne bi li se kvalificirao kao igrač za ozbiljne utakmice. Ne sumnjam da je pred Ninom Raspudićem ozbiljna i velika karijera dvorske lude: veselog lažova i zaigranog podlaca.

Siniša Labrović

>>Faze žalovanja i meč 'Grmoja - Ostoja'

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 53

NE
nemanatrag
20:18 11.01.2016.

Pa naravno da si režimski umjetnik...sponzorirani buntovnik/sociolog amater i borac za salone.Cijela garnitura konceptualaca je na državnoj skrbi i jaslama. Pogledajte projekte Ministarstva kulture na njihovim stranicama pa vidite tko najviše novca dobiva. Bez državnih novaca vi ne postojite.Tko će kupiti vaš performans? Jedino institucije države....nikakva tajna.

Avatar kravata
kravata
18:19 11.01.2016.

Jel to onaj sinisa koji se olaksao javno pritiska mokrace na Markovom Trgu.

Avatar kravata
kravata
20:34 11.01.2016.

Jeli moguce da je jedan sinisa postao umjetnik jer se dao snimati kad je sramotio drzavu i sve drzavljane hrvatske i da zato dobiva sve vise mjesta u medijima.