Laku noć, Hrvatska

Kada se revno slijedila i provodila Titova poruka, odnosno naredba sucima  "ne morate se držati zakona kao pijan plota", većina branitelja Predraga Matvejevića pred današnjom "sudačkom represijom" smjerno je šutjela.

Dok je Matvejević pisao uporna i uglavnom uzaludna pisma na "visoke političke adrese" tražeći za tadašnje unutrašnje emigrante i istinske žrtve jugoslavenskog režima mrvicu pravde i samilosti, neki su današnji Matvejevićevi "principijelni branitelji" mučali, drugi intimno i šutke, a neki zdušno podržavali Titov naputak. Danas se pak nepravomoćnu presudu Matvejeviću i razvlači i sumnjiči, a suca naziva glupanom! Ako je suditi (i) po tome, onda je Hrvatska u posljednjih četvrt stoljeća doživjela doista specifičnu intelektualnu, demokratsku i kulturnu evoluciju.

Dok književnici vode sudske sporove, u glavnom se hrvatskom gradu, u nacionalnom kazalištu, koje se u ovdašnjoj sklonosti pretjerivanju zove i "hramom nacionalne kulture", održava "Zlatna igla", parada modnih švelja, njihovih modela i lica znanih kao spitzerice i spitzeri.

A toj obrtničkoj zabavi u HNK pokrovitelj je predsjednik Republike! Da je živ netko od legendarnih intendanata HNK, vjerojatno bi umro od stida. No, u Big Brother-kulturi HNK i ne može biti drugo do nova vrsta vatrogasnog doma za "male seoske priredbe". Umjesto da se protive takvoj kič preinaci, da prosvjeduju, književnici se tužakaju kao seoski međaši. Istodobno im pajdaši mimo obzira, činjenica i mjere drže stranu.

Da su se nekad tužakali Antun Gustav Matoš i Tin Ujević, suce bi vazda boljela glava. Što sve prznica Matoš nije rekao za Tina, što mu sve pak ovaj nije odvratio? Bio je to više keč nego polemika, pa se ipak s tim svađama i rečenim pogrdama nije gnjavilo suce. Nije se domišljatost ogledala samo u tome kako smisliti što grđu pokudu, nego kako se od nje i efektno javno obraniti. Svaki se od njih smatrao dovoljno intelektualno zrelim i jakim da se obrani sam, a ne da ucviljeno traži zaštitu suda. Što pak sve poznati sveznadar i intelektualni mrzovoljnik Miroslav Krleža nije izgovorio o Ivanu Meštroviću i njegovu jugorasnom mesijanstvu u umjetnosti? Što je pak sve čuveni Fric rekao o drugima?

 Uvijek su takvi intelektualni dueli bili osobni dvoboji strasti, taština i intelekta, a ne stvar suda. Pa se utoliko i čini da se u Hrvatskoj zapravo i nije dogodila kulturna evolucija, nego i involucija. Umjesto "dobar dan", "laku noć, Hrvatska".

Kod nas se "borci za ljudska prava" petnaest godina protive provođenju lustracije, da bi napokon HHO smislio da bi bilo najbolje da se ona provede  ali od 1990! Kada sudac samo primijeni prikriveni članak 133. i (nepravomoćno) osudi Predraga Matvejevića, svi koji su o anomaliji verbalnog delikta šutjeli najednom "polude", jer da je njegova primjena "izvan europskih standarda"! I još k tome da je nedopustivo primjenjivati ga "na europski uglednom književniku"!

Kao da bi netko zbog svoga ugleda trebao biti izvan i iznad zakona! Da bi pokudio zakone svoje vlasti, čak se i premijer preobukao u književnika i člana PEN-a! No pri tome je ipak ostalo nejasno ne samo gdje prestaje premijer, a počinje književnik Sanader, nego i štite li se istinske europske vrijednosti javnim branjenjem nekoga europski uglednoga ili nekomentiranjem sudačke odluke, ma bila ona i dvojbena?

Spada li i Matvejevićevo "nepriznavanje sudske odluke" u europske demokratske standarde? Mi nemamo mjere, pa stoga i svaka javna šuša koja se busa u prsa svojim "odgojem za demokraciju" može nekoga s kime se ne slaže proglasiti glupanom, pa i suca ako misli da je in i "europski" biti protiv njegove presude.