Lana i molitva skraćuju čekanje

Ne vjeruj previše onome što čuješ na televiziji. Vjeruj meni i onom što ću ti reći. Nemoj se bojati”, rekao mi je Igor prije nego je s ostalim hrvatskim vojnicima krenuo u misiju HV-a u Afganistan – kazuje mlada, dvadesetčetverogodišnja Patricia Tumpa iz Varaždina, čiji je suprug Igor (31), skupnik HV-a, već petnaestak dana u Afganistanu.

Lana je sva na tatu
Govoreći o suprugu, Patricia nježno grli njihovu devetipolmjesečnu kćečicu Lanu.
– Vidite kako je Lana vesela. Cijela je na tatu, njega vidim u njoj. Sada, dok čekamo Igora da se vrati, posvetila sam se samo malenoj. A zbog nje sam i jača. Lana je nedavno napravila prve korake. Zajedno gledamo videosnimke na kojima je Igor kako bih joj barem nekako nadoknadila očev lik i glas za ovih mjeseci dok je odstutan – povjerila nam se Patricija.
Patricia se, kaže, trudi da razmišlja pozitivno iako, priznaje, ponekad strepi. Posebno nakon što pročita ili čuje vijesti o terorističkim napadima u  Afganistanu.
– Vjerujem u Boga i molim se, a svake se večeri u molitvi sjetim Igora i naše kćeri. Samo želim da se vrati živ i zdrav, da nastavimo živjeti skladno te da imamo još djece – kaže Patricia te nam pokazuje fotografije s putovanja i vjenčanja s Igorom.
Upoznali su se, prisjeća se mlada žena, u kafiću nasuprot vojarne.
– Igor je s prijateljima često tamo zalazio, bila je to ljubav na prvi pogled. On je doista poseban, a Lani je divan otac. Ljubav nas je čvrsto povezala, tri smo godine hodali do vjenčanja, a plod naše velike ljubavi je mala Lana – ističe Patricia, koja suprugu svakog dana pošalje deset SMS-ova. Od 25. siječnja, kada je Igor otišao u Afganistan, već je potrošila tri bona.
– Zvala sam ga neki dan i za tri minute, koliko je trajao naš razgovor, potrošila 50 kuna. Zato smo odlučili komunicirati na jeftiniji način, porukama – objasnila je.

Mjeseci priprema
Pokazujući fotografije s putovanja u Pulu, Danijela, kazala je da su članovi obitelji i prijatelji teško prihvatili Igorov odlazak u Afganistan, tu opasnu zemlju.
– Moj brat Stjepan, majka Smiljana pa i ostali bili su iznenađeni kad su doznali za Igorov odlazak u misiju. Svima je bilo teško, no umirilo ih je to što se Igor dobro pripremio. Šest je mjeseci prije proveo u dočasničkoj školi, a njegovi prijatelji iz voda Božo, Siniša, Ručko te ostali s kojima je otputovao u Afganistan dobri su dečki – život bi dali jedan za drugoga. To me smiruje jer znam da je Igoru lakše kada su svi zajedno – kaže Patricia pozorno motreći svaki pokret svoje kćeri. Lana je živahna djevojčica, no na nožicama je još nesigurna pa je u majčinu naručju  – sigurnije.

Želimo svoj dom
Jedan od razloga zbog kojega je Igor otišao u misiju ISAF u Afganistan je, priznaje Patricia, i zarada.
– Igor voli vojnički posao, a priliku za odlazak u Afganistan prihvatio je i iz financijskih razloga. Želimo kupiti stan. Kad se vrati iz misije, kupit ćemo stan, podignuti kredit... To nam je važno jer oboje želimo još djece, ali i  pružiti im što više – zaključila je Patricia pogledajući prema mobitelu u iščekivanju Igorove poruke. Uz njih joj, kaže, brže prolaze dani do suprugova povratka.

Patricia Tumpa radi kao trgovkinja u varaždinskom poduzeću Zlatno zrno. Trenutačno je na rodiljskom dopustu. Bavila se gimnastikom i manekenstvom. S kćeri Lanom uskoro će otputovati Igorovim roditeljima u Valpovu u posjet. – Kad se Igor vrati iz Afganistana, već smo se dogovorili, otputovat ćemo na more na odmor. Ponekad poželim otići u Afganistan i posjetiti Igora, barem da ga vidim dan-dva – otkrila nam je svoje želje Patricia.