Lani odslužio kaznu za trostruko ubojstvo pa odmah naručio novo

Prevlast u kriminalnom miljeu motiv je pucnjave u kojoj je Ante Roso (41) prošlog petka umalo izgubio glavu. Kao što smo već pisali, u Rosu je pucano dok je bio u društvu Ivana Boršića prošlog petka na Zagrebačkome velesajmu. Pucnjava se dogodila ubrzo pošto je Roso izišao iz obližnjega centra za fitness.

U rat otišao sa 15 godina

Metak ga je promašio, no zabio se u ulazna vrata dječje igraonice Bibo u kojoj je u tom trenutku bilo nekoliko djece te odgojiteljica. Pukom srećom nitko nije stradao, a sam Roso samo je lakše ozlijeđen. No pravi prevrat u priči nastao je pošto je policija istražnom sucu privela počinitelja napada na Rosu – Ivana Boršića (34) te Ivicu Štroka. Sumnja se da je Boršić angažirao Štroka da ubije Rosu, a za to je bio spreman platiti između 100.000 i 200.000 kuna. Istražni sudac zagrebačkoga Županijskog suda obojici je poslije ispitivanja odredio pritvor zbog opasnosti od ponavljanja djela.

Boršić inače nije nepoznat policiji jer se teretio za trostruko ubojstvo i dvostruki pokušaj ubojstva koji je počinio kao 19-godišnjak. Već tada, Boršić je bio osoba koja je imala 100-postotni invaliditet zarađen u Domovinskom ratu, u koji je otišao kad mu je bilo jedva 15 godina. Osim toga imao je i PTSP pa se smatralo da je zločin za koji je naknadno osuđen na 14 godina zatvora počinio u stanju privremene psihičke poremećenosti.

Naime, Boršić je 14. travnja 1995. godine malo prije osam sati ušao u pekarnicu u Zaprešiću pa je iz pištolja ubio Bajrama Jelliqija (50), Sphejtima Ninaja (22) i Olufemija Olapadea Bankolea (37), a ranio je Muhameda Ninaja i Ramadama Miljahimija.

U svakome vidio četnika

Kao motiv u optužnici je navedeno da ih je ubio zbog nesnošljivosti prema došljacima, no poslije tijekom suđenja njegova je djevojka rekla kako je nakon povratka s ratišta svugdje oko sebe viđao četnike. Svjedočila je i da Boršić noćima nije mirno spavao te da se od oružja nije odvajao. Na odsluženje kazne Boršić je poslan u zatvor u Pulu, gdje je 2000. bio potpisnik pisma kojim su se hrvatski branitelji osuđeni za različita djela bunili zbog abolicije srpskih osuđenika koju je potpisao predsjednik Tuđman. U zatvoru je pisao pjesme, oženio se te dobio dijete. Iz zatvora je izišao lani.